REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 110/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z. protiv tuženika R. M. S. e., OIB ... , P., Republika Austrija kao pravni slijednik iza R. S.-J. e., OIB ... , Republika Austrija, sa sjedištem u ... , S. S. i. R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. & R., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-73/2021-6 od 16. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-149/2018-23 od 25. studenoga 2020., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 73/2021-6 od 16. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-149/2018-23 od 25. studenoga 2020.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Da li se članak 19. j. st.1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017. obvezno primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kuna, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen?

Da li se u konkretnom slučaju (a imajući u vidu nespornu činjenicu da je građanima Republike Hrvatske od strane austrijskih zadruga sa ograničenom odgovornošću odobreno i sa istima sklopljeno na tisuće ugovora o kreditima) sud kod donošenja odluke može izuzeti primjenu članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i primijeniti članaka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je iz velikog broja sklopljenih ugovora sa hrvatskim građanima razvidno da se radi o očitoj zlouporabi hrvatskog pravnog poretka, konkretno članka 322. stavka 2. ZOO-a?

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen. Tuženik traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o prvom pitanju u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu (postoji ustaljena praksa revizijskog suda, primjerice odluka broj Rev-1564/2018-2 od 9. listopada 2019.) te shvaćanja izražena u pobijanoj odluci nisu nepodudarna shvaćanju izraženom u odluci Europskog suda u predmetu C-630/17 Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen od 14. veljače 2019. (tako i Revd-2264/20 od 13. travnja 2021.).

4.1. U odnosu na drugo pitanje, predlagatelj polazi od utvrđenja koja nisu podudarna s utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a to je da je „iz velikog broja sklopljenih ugovora sa hrvatskim građanima razvidno da se radi o očitoj zlouporabi hrvatskog pravnog poretka“. Stoga se davanjem odgovora na to pitanje niti ne može uspješno propitivati (tako neizraženo) pravno shvaćanje nižestupanjskog suda pa odgovor na postavljeno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu (tako i u Revd-1087/2023-2 od 21. ožujka 2023.).

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 26. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.