1              Poslovni broj: Gž-162/2024-5

 

Poslovni broj: Gž-162/2024-5

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Dragice Samardžić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., (OIB ...), protiv tuženika Ž. N. iz R., (OIB ...), zastupan po punomoćniku G. M., odvjetniku u O. društvu M. & P., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 Ps-16/2023-6 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 Ps-16/2023-6 od 13. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Nalaže se tuženiku Ž. N. iz R., (OIB ...), da iseli iz stana u vlasništvu tužitelja Zavoda, Z. (OIB ...), koji se nalazi u R., ..., stan broj 76 na XI katu, površine 55,42 m2, te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika i predaja u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.

 

6. Između stranaka nije sporno da je presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 Ps-16/22-3 od 22. prosinca 2022. prihvaćen zahtjev tužitelja protiv koje presude je tuženik podnio žalbu, koja žalba je prihvaćena pa je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-740/2023 19. travnja 2023. ukinuta presuda  Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 Ps-16/22-3 od 22. prosinca 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak.

 

7. Prvostupanjski sud je u nastavku postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da je uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora, poduložak 6409 zk.ul. 1268 k.o. P. utvrđeno da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine u naravi dvosobni stan broj 076 na 11. katu, površine 56,42 m2,

- da je iz ugovora o najmu stana od 17. ožujka 1998. i zapisnika o primopredaji stana od 6. ožujka 2020. utvrđeno da je ugovor o najmu stana koji je tužitelj zaključio sa M. D. prestao jer je ista (najmoprimac) preminula 28. veljače 2020., te je stan 6. ožujka 2020. predan u posjed tužitelju,

- da je iz dopisa PU PG II Policijska postaja R. od 22. prosinac 2020. utvrđeno da u stanu broj 76 na 11. katu u R., ... trenutno boravi Ž. N.-tuženik a što da je utvrđeno od strane policijskih službenika,

- da je iz predugovora od 23. listopada 2020. utvrđeno da I. K. kao prodavatelj i ovdje tuženik kao kupac zaključuju predugovor za kupnju stana u R., ..., na 11. katu, površine 57 m2 dana 23. listopada 2020., da je kapara od 60.000,00 kn isplaćena, a ostatak od 350.000,00 kn kupac da će isplatiti nakon što prodavatelj osigura sve pripadajuće dokumente koji se odnosi na predmetni stan,

- da predugovor ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine, sukladno važećim zakonskim propisima,

- da je odbijen dokazni prijedlog tuženika da se pribavi podatak o postojanju ugovora o najmu zaključenog između stranaka, jer je tužitelj osporio da takav ugovor postoji, a i sam tuženik u svom iskazu potvrđuje da ugovor o najmu nikada nije zaključio s tužiteljem, da je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, pa da je tuženik prekludiran u iznošenju novih dokaza i činjenica nakon zaključenja pripremnog ročišta (čl. 299. st. 3 ZPP), a iz istih razloga da je odbijen i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka Damira Matačića,

- da iako je tuženik još u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka I. K., sudu da nikada nije dostavio adresu na koju se svjedok ima pozvati, unatoč višekratnim pozivima suda da adresu dostavi, da iako je tuženik na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, predložio da sud adresu pribavi službenim putem od nadležne PP, sud da je takav prijedlog tuženika odbio kao nesvrsishodan,

- da tuženik nije iznio niti jednu relevantnu činjenicu kojom dokazuje svoje pravo vlasništva prijepora (stjecanje prava vlasništva nekretnine), pa da bi sud imao saslušavati svjedoka na okolnosti koje nisu relevantne,

- da tuženik u svom iskazu potvrđuje da nema zaključen ugovor o najmu stana sa tužiteljem, iako podmiruje naknadu za korištenje stana i režijske troškove, no opisano da ne predstavlja valjani pravni temelj, za stjecanje prava vlasništva nekretnine, koje bi onemogućavalo tužitelja u pravu tražiti predaju u posjed nekretnine koje je vlasnik, od tuženika kao nevlasnika,

- da tužitelj tužbenim zahtjevom kojim zahtijeva predaju u posjed nekretnine nije povrijedio čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija )– pravo na dom i čl. 1 Protokola br. 1 – pravo na mirno uživanje vlasništva.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženik bez valjane pravne osnove drži u posjedu stan na adresi R., ..., površine 54,62 m2, dakle i nakon što je primio tužbu radi iseljenja i predaje u posjed da odbija predaju nekretnine slobodne od osoba i stvari tužitelju, pa da je osnovan zahtjev tužitelja za predaju u posjed stvari u smislu odredbe čl. 161. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

 

9. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuju žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

10. Tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari podnosi vlasničku tužbu, koju vlasnik stvari podnosi protiv osobe koja posjeduje njihovu stvar a sukladno odredbi članka 161. i 162. ZV.

 

11. Naime, prema odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. ZV vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar bez valjanog pravnog osnova da mu tu stvar preda u posjed. Vlasničku tužbu protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar s uspjehom može podići samo onaj koji dokaže svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed stvari, kao i identitet stvari. Vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvar.

 

12. Tužitelj je u postupku dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine i da tuženik posjeduje nekretninu bez pravne osnove, odnosno odbija predati nekretninu vlasniku nekretnine, pa je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja. U okolnostima kada tuženik ne tvrdi da bi od vlasnika dobio dozvolu za ulazak u posjed nekretnine, već se samo poziva da je istome posjedovanje omogućeno od strane treće osobe, a tužitelj osporava da mu je dozvolio posjed nekretnine te ne iznosi činjenice na temelju kojih bi svjedok I. K. imao ovlaštenja uvesti tuženika u posjed nekretnine, svi prigovori tuženika kojim osporava predaju u posjed stana tužitelju kao vlasniku, nisu osnovani. Iz tijeka postupka ne proizlazi da je M. D. (raniji najmoprimac stana) bila stvarna zemljišnoknjižna vlasnica predmetnog stana, pa da bi njezin zakonski nasljednik I. K. mogao stupiti u njezinu pravnu poziciju i raspolagati nekretninom pravnim poslom. Sam tuženik u iskazu navodi da nema zaključen ugovor o najmu stana sa tužiteljem, a podmirenje naknade za korištenje stana i režijskih troškova, ne predstavlja valjani pravni temelj, za stjecanje prava vlasništva nekretnine, koje bi onemogućavalo tužitelja u pravu tražiti predaju u posjed nekretnine koje je vlasnik, od tuženika kao nevlasnika. U situaciji kada tuženik ne može dokazati valjani pravni osnov posjedovanja nekretnine, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se ne može niti pozivati na povredu Konvencije. Pravo tužitelja radi iseljenja temelji se na zakonu jer tužitelj kao vlasnik traži iseljenje tuženika, a miješanje u pravo na dom temelji se na legitimnom cilju obzirom da tužitelj kao vlasnik nekretnine temeljem čl. 30. ZV ima pravo da se tom stvari i koristi i čini što ga je volja (iseljenje iz nekretnine koju tuženik koristi bez pravnog temelja), a institut iseljenja i predaje u posjed u demokratskom društvu nužan je radi ostvarenja tražbine tužitelja i zaštite prava vlasništva. Kako je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine a tuženik nije dokazao da bi stekao pravni temelj posjedovanja od vanknjižnog vlasnika - I. K. a ne tvrdi ni da je kupoprodajni ugovor realiziran (nije isplaćena niti kupoprodajna cijena), to je osnovano prvostupanjski sud ocijenio da nije potrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka-prodavatelja. Dozvolu za posjedovanje predmetne nekretnine može dati samo vlasnik a što u konkretnom slučaju tužitelj nije dopustio pa kako tuženik bez pravnog osnova drži stan u posjedu to je zahtjev tužitelja valjano prihvaćen.

 

13. Također je osnovano prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka D. M., pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

 

14. Stoga, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, kao i iskazima stranaka, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

15. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 31. siječnja 2024.