Poslovni broj Gž R-1202/2021-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P., ranije G., iz T., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika RH, Ministarstva, OIB: ...., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj 22 Pr-1569/2021-24 od 28. lipnja 2021., 26. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj 22 Pr-1569/2021-24 od 28. lipnja 2021.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenih troškova kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate 87.360,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose s tijekom od ožujka 2015. do ožujka 2020. kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4. 500,00 kn sa zateznim kamatama.
Protiv te presude žali se tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 114/22: dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se ista odbije i prvostupanjska presuda kao zakonita potvrdi.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati i njezino obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se tuženik u žalbi poziva.
Predmet spora je zahtjev radi isplate terenskog dodatka za rad tužiteljice proveden na graničnim prijelazima sa RS..
Sud je prvog stupnja je utvrdio:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju kao djelatnica PU K.-z. , PP K., radila na radnom mjestu policijskog službenika na graničnim prijelazima G. Č. – S.V., D. – N. V., M. D. – O. , R. – B. ob S., P. – S.o , M. – I. i L. P. – P.,
- da se navedeni granični prijelazi nalaze se na području Policijske uprave Krapinsko-zagorske i da temeljem Uredbe Vlade RH o graničnim prijelazima ("Narodne novine", broj 79/13) i da prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 5/18, 66/18 i 109/18) svi granični prijelazi iz tužbe pripadaju u nadležnost PP Klanjec,
- da je tužiteljica poslove granične policije obavljala na državnom teritoriju RS sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RH i Vlade RS o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" Međunarodni ugovor br. 2/2004) na način da je mjesto rada tužiteljice fizički bilo udaljeno od granične crte sa RH u rasponu od 35 do 80 metara,
- da je tužiteljica tužbeni zahtjev utemeljila na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. studenog 2017. kojima je na istovjetan način bilo propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka imaju pravo na dodatak za rad na terenu ukoliko je na terenu provedeno najmanje 8 sati,
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta na koje je raspoređena, unutar iste ustrojstvene jedinice i to PU K.-z., PP K.. Iako je u utuženom razdoblju radila na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, radila je unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređena prema pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela. Zato se prema ocjeni suda prvog stupnja tužiteljičin rad u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može smatrati radom na terenu, već njezinim stalnim mjestom rada. Svrha je terenskog dodatka pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, dok je uslijed rada na spomenutim graničnim prijelazima, tužiteljica imala tek povećane troškove prijevoza na posao i iz posla koji su joj nesporno isplaćivani.
Temeljem tog utvrđenja odbio je tužbeni zahtjev.
Tužiteljica žalbom u bitnome osporava pravilnost primjene materijalnog prava. Poziva se na tumačenje zaključka Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 7/55 i tvrdi da je pravilnom primjenom tog tumačenja valjalo tužiteljici dosuditi potraživanu naknadu na ime terenskog dodatka.
Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom potraživanog iznosa i predmetno utvrđenje suda prvog stupnja sukladno je stajalištu Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi poslovni broj Rev-12 i 06/22. Odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično istom predmetu, podudarnim s ovim, Vrhovni sud dopustio izjavljivanje revizije navedeni su slijedeći odgovori:
"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima RH odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice RH obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području RS kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RH i Vlade RS o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, PP M.S. obuhvaća područje graničnog prijelaza M.S. u RH i graničnog prijelaza P. u RS te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade RH i Vlade RS o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."
Prema tome za zaključiti je kako tužiteljica koja je radila na više graničnih prijelaza u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljala svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljala rad na terenu da bi imala pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13.-ispravak, 71/16. i 123/16.-dalje: KU/13) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18.-dalje KU/17). Drugim riječima, tužiteljica je radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje radila unutar svog mjesta rada zbog čega sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da nema pravo na isplatu utuženih iznosa i neosnovano se poziva na navedena tumačenja Zajedničke komisije.
Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i opravdanim troškove postupka tuženika koji je u cijelosti uspio u sporu i pravilno je obvezao tužiteljicu na isplatu dosuđenog iznosa, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.
Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke.
Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspjela s žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.
U Rijeci, 26. travanja 2023.
Predsjednica vijeća
Tajan Polić v.r.
