REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: 10: Ovr-1504/2022-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu Z. banke d.d. Z., T. bana J. J. 10 (OIB …), zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. ovršenika F. C. iz B., I. Z. 7 (O. …), zastupanog po punomoćnicima ZOU K. M. i M. P., II. ovršenika D. C. iz B., A. S. 9, (OIB …) i III. ovršenika M. C. iz B., I. Z. 7, (OIB …), radi ovrhe na nekretninama, 26. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se prijedlog za odgodu ovrhe I. ovršenika F. C. iz B., I. Z. 7 (OIB …), podnesen ovom sudu dana 28. srpnja 2022., te se provedba ovrhe odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o kreditu broj:3209438990 od 31. svibnja 2007. i isplate, koji se vodi pod brojem P- 639/2022.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja ovaj sud donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 1504/2022 od 8. srpnja 2022. na nekretninama I., II. i III. ovršenika.

2. Dana 28.07.2022. I. ovršenik je po punomoćniku podnio prijedlog za odgodu ovrhe u kojem ističe kako je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi br. Ovr – 1504/2022 od 8. srpnja 2022. godine, kojim je radi naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 140.033,38 kuna, odredio ovrhu na nekretninama I – ovršenika i ostalih ovršenika/suvlasnika koje u naravi predstavljaju obiteljsku kuću u B., I. Z. 7, sa pripadajućim dvorištem i pomoćnom zgradom, sve upisanu u zk. ul. br. 1183 k. o. 338869 B. N. i to kčbr. 1019. Navodi da je ovrhovoditelj ovrhu pokrenuo na temelju ovršne isprave i to Ugovora … br. 3209438990 od 31. svibnja 2007. godine, kojim je I- ovršenik kao korisnik kredita podigao kredit za dovršenje kuće u iznosu glavnice od 66.000,00 CHF. Ističe da je V. sud R. donio presudu i rješenje br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, kojom presudom su odbijeni svi zahtjevi za reviziju pa tako i zahtjev za reviziju ovrhovoditelja, te je potvrđena pravomoćna presuda V. trgovačkog suda R. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a kojom presudom je utvrđeno da su pojedine odredbe Ugovora … u valuti CHF ništetne, te da su korisnici kredita u valuti CHF oštećeni i imaju pravo tražiti sudsku zaštitu i poništenje predmetnih ugovora o kreditu. Dalje navodi da je I – ovršenik također sa ovrhovoditeljem zaključio ništetni ugovor o kreditu u valuti CHF, I – ovršenik je pred O. sudom u B. podnio tužbu protiv tuženika ovdje ovrhovoditelja kojim traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu sa ovrhovoditeljem, a koji ugovor je upravo ovršna isprava na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi na nekretninama. Zbog navedenog navodi da bi odgodom ovrhe u ovom predmetu ovrhovoditelj ne bi trpio nikakvu dodatnu štetu jer je njegovo potraživanje osigurano založnim pravom na nekretnini koja je predmet ovrhe, a da I – ovršenik u predmetnoj kući živi te mu je to jedina nekretnina koju ima. Nastavkom ove ovrhe došlo bi do prodaje nekretnine, a zatim i do predaje nekretnine kupcu i iseljenja I – ovršenika i iz kuće. Na opisani način I – ovršenik bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, I – ovršenik je ispunio sve uvjete za odgodu ovrhe iz članka 65. st. 1. točke 4. Ovršnog zakona. Radi navedenog predlaže odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

3. Ovrhovoditelj se na navedeni prijedlog za odgodu ovrhe I. ovršenika očitovao u podnesku od 15. rujna 2022. navodeći da je rješenje o ovrsi doneseno je povodom prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave, ranije navedenog Ugovora o namjenskom kreditu, a radi naplate iznosa od 140.033,38 kn te je određena ovrha na nekretnini I. ovršenika, upisana u zk. ul. br. 1183 k. o. 338869 B. N., kč. br. 1019, da je dakle, hipoteka, odnosno dobrovoljno založno pravo je zasnovano temeljem pravnog posla između ovrhovoditelja i I.ovršenika stoga se ovrhovoditelj poziva na čl. 77. OZ-a budući je prilikom sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu br. 3209438990 od 31. svibnja 2007. I. ovršenik dobrovoljno založio ranije opisanu nekretninu kako bi mu ovrhovoditelj odobrio kredit, te da je I.ovršenik je bio upoznat sa sadržajem Ugovora te je potpisao svaku stranicu istog i pristao na posljedice koje proizlaze iz čl. 77. st. 1. OZ-a, te da činjenica predstavlja li nekretnina pod ovrhom jedinu nekretninu I.ovršenika uopće u konkretnom slučaju nije relevantno, a tim više jer I.ovršenik ničime nije dokazao da mu ovakvim postupanjem ovrhovoditelj uzrokuje nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Zbog navedenog ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog za odgodu ovrhe i nastaviti postupak.

4. Tijekom ovog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta i ondje dostavljenu dokumentaciju od strane ovrhovoditelja i I. i II. ovršenika te u ovosudne spise br. P-639/2022.

5. Ovaj ovršni postupak vodi se po ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb temeljem ovršne isprave – Ugovora … br.3209438990 od 31. svibnja 2007.

6. Uvidom u ovosudni spis broj: P-639/22 utvrđeno je kako je I. ovršenik – ondje tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 3209438990 od 31. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja – ovdje I. ovršenika i Z. banke d.d. Z..

7. Da bi se mogao prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika, trebali bi biti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65 st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), tj. ovršenik bi morao učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje te bi kumulativno uz to morao biti ispunjen barem jedan od dodatnih uvjeta propisanih odredbom čl. 65. st. 1 točka 1 – 10 OZ.

8. Prijedlog za odgodu ovrhe I. ovršenika je osnovan.

9. Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenika, sud je imao u vidu činjenicu da je ovršenik pokrenuo postupak za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je u ovom postupku doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini I., II. i III. ovršenika. Nadalje, sud je imao u vidu i činjenicu da je V. sud R. 11.03.2022. donio zaključak na sjednici koji glasi: U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

10. Obzirom na činjenicu da iz tužbe koju je podnio I. ovršenik proizlazi da je istu podnio kao potrošač, i to po Ugovoru o kreditu koji je ovršna isprava temeljem kojih se provodi ovrha na nekretninama ovršenika, te obzirom na činjenicu kako je člankom 65 st. 1. toč. 5. OZ-a propisano da se ovrha može odgoditi ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona te kako I. ovršenik stanuje u navedenoj nekretnini ista predstavlja njegov dom te je ista nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, to po ocjeni ovog suda postoji realna i objektivna opasnost da ista bude prodana u ovom ovršnom postupku, odnosno postoji realna opasnost da I. ovršeniku nastane teško nadoknadiva šteta. Nadalje, ukoliko bi u ovršnom postupku došlo do prodaje nekretnine I., II. i III. ovršenika, a u parničnom postupku bi bila donesena odluka u korist ovršenika – tamo tužitelja, ovršenik bi mogao ostvarivati dalje samo zaštitu u vidu novčane naknade štete, a koja zaštita po ocjeni ovog suda ne bila potpuna i dovoljna budući da je predmet prodaje u ovršnom postupku nekretninama koja predstavlja kuću I. ovršenika, koju bi prodajom iste izgubio.

11. Ovdje valja napomenuti kako su ovakva stajališta izražena i u odlukama županijskih sudova (rješenje Ž. suda u O. broj:Gž Ovr-662/2021-2 od 05.11.2021., rješenje Ž. suda u V. broj:Gž Ovr-584/2020-2 od 06.10.2020., te rješenje Ž. suda u Z. broj:Gž Ovr-589/2020-2 od 19.10.2020.), ali i S. E. unije, tako u predmetu S. E. unije broj:C-407/18 – K. c/a A. bank d.d., ovrhovoditelj, - banka je pokrenula protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu Ugovora … sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. hrvatskog OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe. S obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

12. Slijedom navedenog , sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja

U Bjelovaru 26. travnja 2023.

Sudac

Ana Marković-Ćoso, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.