1              Poslovni broj: Gž-507/2023-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz K. Š. T. U. OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. L., odvjetniku u S., protiv 1. tuženice N. Š. iz K., OIB: … i 2. tuženice B. Š. K. iz K., OIB: …, obje zastupane po punomoćnicima V. L., Ž. V., A. M. L. K., J. M., M. L. i I. D., odvjetnicima u O. društvu L.-V. & partneri d.o.o. odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-735/2022 od 11. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj  31. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-735/2022 od 11. svibnja 2023., tako da se sudi:

 

"Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između Š. N. pok. M. rođ. V. O.: … iz K., kao primatelja uzdržavanja i Š. K. B. O.: … iz S., kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 10. studenog 2020. pod poslovnim brojem 34 R2-254/20."

 

II. Nalaže se 1. tuženici N. Š. i 2. tuženici B. Š. K. da tužitelju N. Š. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.997,56 eura u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-735/2022 od 11. svibnja 2023., pod točkom II. izreke bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvode pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između Š. N. pok. M. rođ. V. O.: … iz K., kao primatelja uzdržavanja i Š. K. B. O.: … iz S., kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 10. studenog 2020.g. pod poslovnim brojem 34 R2.254/20.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

II. Odbija se i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nepostojećim pravnim poslom Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između Š. N. pok. M. rođ. V. O.: … iz K., kao primatelja uzdržavanja i Š. K. B. O.: … iz S., kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 10. studenog 2020.g. pod poslovnim brojem 34 R2.254/20.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

 

III. Nalaže se tužitelju: N. Š. (OIB: …), iz K. da tuženima: 1. N. Š. (OIB …) iz K., i 2. B. Š. K. (OIB: …) iz K., naknadi parnični trošak u iznosu od 5.474,82 EUR/41.250,00 kn1, u roku od 15 dana. "

 

2. Protiv prethodno naznačene presude, pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredba parničnog postupka u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači, tako da se prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom  sudu na ponovno suđenje te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu tužitelja podnijele su 1. tuženica i 2. tuženica, prema kojem osporavaju osnovanost žalbe, te predlažu da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu  prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužitelja u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Također, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud izložio jasne i neproturječne razloge o utvrđenim činjenicama zbog kojih je donio pobijanu prvostupanjsku presudu te pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Međutim, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 273. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

 

6. Prema razlozima pobijane prvostupanjske presude proizlazi da su 1. tuženica kao primateljica uzdržavanja, te 2. tuženica kao davateljica uzdržavanja 10. studenog 2020. zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju u smislu članka 586. ZOO-a, prema kojem je ugovoreno da imovina u vlasništvu primateljice uzdržavanja, ovdje 1. tužene B. Š., prelazi nakon smrti 1. tuženice u vlasništvo davateljice uzdržavanja, ovdje 2. tužene B. Š. K., uz obvezu doživotnog uzdržavanja 1. tuženice na način da kao i do momenta zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, primateljici uzdržavanja osigura stan, hranu, odjeću, obuću, liječničku i svekoliku drugu njegu, te da je po smrti sahrani, a sve to prema mjesnim prilikama i običajima. Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je u propisanoj pisanoj formi i ovjeren kod suca nadležnog suda i to Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli 10. studenog 2020., pod poslovnim brojem R2-254/20, a što nije niti sporno između stranaka.

 

7. U svrhu dokaza tijekom prvostupanjskog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka, te je prvostupanjski sud iz iskaza saslušanih svjedoka K. K., V. D., Đ. M., Ž. K., M. D. i D. Š. pravilno u bitnome utvrdio da su parnične stranke do unatrag tri do četiri godine živjele u skladnim obiteljskim odnosima time da je 2. tužena B. Š. K. živjela u S., a 1. tužena u obiteljskoj kući u K. u dijelu u kojem je kao zasebnoj cjelini stanovao i tužitelj. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj zajedno privređivao sa svojom majkom, ovdje 1. tuženom, te da su zajedno vodili obrt A. u K.. Do narušavanja obiteljskih odnosa između stranaka je došlo nakon što je tužitelj započeo izvanbračnu vezu sa ovdje svjedokinjom D. Š., kako to naročito iskazuju svjedokinje D. Š. i K. K., sestre 1. tužene N. Š., a ujne tužitelja i 2. tužene B. K., kojoj je dobro poznata obiteljska situacija između stranaka. Također, takav činjenični zaključak proizlazi i iz iskaza svjedoka Ž. K., tužitelja te 1. tužene N. Š..

 

8. Nadalje, svjedokinja K. K. iskazuje kako do unatrag tri godine o 1. tuženoj N. Š. nitko nije trebao skrbiti iz razloga jer je bila zdrava, funkcionirala je, radila, kuhala kao i ostvarivala mirovinu u iznosu od oko 5.000,00 kuna mjesečno. Prije oko tri godine 1. tužena N. Š. bila jako bolesna, nije mogla stajati na nogama, nije ustajala iz kreveta, a sjeća se da je bila oboljela od COVID-a uslijed čega se nalazila u izolaciji kada je čitavo vrijeme s njom boravila kći, ovdje 2. tužena B. Š. K.. U to vrijeme 1. tužena N. Š. odselila je u stan svoje kćerke, ovdje 2. tužene B. Š. K., koji se nalazi u K., koja od tada vodi brigu o majci, dok se tužitelj odselio u S.. Svjedok Đ. M. iskazuje da je tužitelj s majkom, ovdje 1. tuženom N. Š. bio u dobrim odnosima kao i da su zajedno išli na posao, te da ju je tužitelj uvijek vozio automobilom sve do pred par godina, a međusobni odnosi tužitelja i 1. tužene N. Š. su se poremetili kada je, kako je čuo 1. tužena N. Š. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćerkom, ovdje 2. tuženom B. Š. K.. Svjedok Ž. K. iskazuje da pretpostavlja da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen kako se imovina ne bi prenijela na tužiteljevu novu curu, a u tom smislu iskazuje i svjedok M. D. koji je radio u A. u vlasništvu tužitelja, a i stanuje nedaleko od obiteljske kuće parničnih stranaka pa navodi kako saznanja o činjenici da je zaključen sporni Ugovor o doživotnim uzdržavanju ima iz pričanja s 2. tuženom B. Š. K., koja mu je spominjala D., partnericu tužitelja, u smislu da istoj ne vjeruju i ne želi da imovinu njene obitelji stekne D.. Svjedokinja D. Š., partnerica tužitelja, iskazuje kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen zbog nje, u smislu da tužitelj ne može raspolagati imovinom ovdje 1. tuženice, obzirom na činjenicu da su u vezi, pa da ne bi nešto naslijedila, a što joj je, kako iskazuje, poznato iz pričanja ljudi u K..

 

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen da ga se isključi iz nasljedstva iza ovdje 1. tužene, a što je volja 1. tužene N. Š.. Prema iskazu tužitelja, njegova majka, ovdje 1. tužena N. Š. praktički brine sama o sebi, a do 1. rujna 2022. da je je tužitelj pomagao u svemu što joj je trebalo, pri čemu podrazumijeva ručkove kao i općenito pomoć u kućanstvu, kako je i uobičajeno, obzirom da je njezin potomak. Tužitelj potvrđuje kako je njegova majka, ovdje 1. tužena N. Š. bila oboljela od corone, što je bilo u vrijeme lock down-a, dok je boravio u S. kada je brigu o majci doista preuzela njegova sestra, ovdje 2. tužena B. Š. K..

 

10. Nadalje, 1. tužena N. Š. u svom iskazu, u pogledu sporne činjenice koja se odnosi na pobudu za sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, iskazuje kako je ovdje tužitelj, sinu svoje partnerice obećao jedan njihov obiteljski apartman u K., no da od unučadi ima samo E. Š., pa želi da sva imovina ostane njoj. Pri tome, obrazlaže kako je tužitelju otprije od imovine pripala kuća u V. L., barka opremljena kao jahta i zemljište površine 400 m2 do kuće. Nadalje, 1. tužena N. Š. potvrđuje da je bila oboljela od corone i imala prijelom ruke, nakon čega joj je bila potrebna pomoć u kućanskim poslovima i kupovine prehrambenih proizvoda, a u čemu joj pomaže kći, ovdje 2. tužena, a dva puta tjedno da ima pomoć i od jedne gospođe, te iskazuje kako ostaje pri onome što je izneseno u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji ugovor se i realizira na način kako je ugovoreno.

 

11. U svojemu iskazu, 2. tužena B. Š. K. iskazuje kako od 2015. godine živi u K., te njezin brat, ovdje tužitelj N. Š., nije prihvatio majčine prijedlog da se dogovorno riješi podjela imovine, pa smatra da i nije bitno iz kojeg je razloga zaključen sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali naglašava kako su majka i ona ugovor potpisale svojom voljom i da se takav ugovor izvršava upravo kako je napisan i potpisan.

 

12. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, kako su prethodno interpretirani, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je pobuda na strani 1. tuženice N. Š. za sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, želja da sva njezina imovina ostane njezinoj unuci E. Š., a da bi takva namjera doista bila realizirana upravo je sklopljen sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju između 1. tuženice N. Š., kao primateljice uzdržavanja i 2. tuženice B. Š. K. kao davateljice uzdržavanja, kako bi imovina 1. tuženice temeljem naznačenog Ugovora o uzdržavanju, nakon ispunjenja ugovorenog uvjeta prešla u vlasništvo 2. tuženice, majke E. Š., čija je jedina zakonska nasljednica njezina kćerka E. Š., a unuka N. Š., dok bi se tužitelj kao zakonski nasljednik iza 1. tuženice N. Š., de facto, sklapanjem spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju isključio iz zakonskog nasljeđivanja iza 1. tuženice. Takva pobuda koja je usmjerena na isključenje zakonskog nasljednika iz njegovog zakonskog nasljednog prava,  suprotna je pravilima nasljednog prava o zakonskom pravu nasljeđivanja iz članka 4. i članka 8. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.), pa je time takva pobuda nedopuštena u smislu članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a.

 

13. S obzirom na iskaze tužitelja, 1. tužene koji iskazuju kako je pobuda za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da se tužitelja isključi iz zakonskog nasljednog djela iza 1. tuženice N. Š. te omogući unuci 1. tuženice E. Š. stjecanje imovine 1. tuženice, kao i s obzirom na iskaz svjedokinje D. Š., koja iskazuje kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen zbog nje, u smislu da tužitelj ne može raspolagati imovinom ovdje 1. tuženice, a što joj je poznato iz pričanja ljudi u K., jasno je da je takva pobuda bila poznata i 2. tuženoj, iako to 2. tužena u svojemu iskazu nije izričito potvrdila. Međutim, 2. tužena je majka E. Š., pobuda 1. tužene za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju je upravo onemogućiti tužitelju zakonsko nasljeđivanje iza 1. tuženice, s ciljem da njezinu imovinu stekne kćerka 1. tuženice, E. Š., a prema iskazu svjedokinje D. Š. o tome se pričalo u K., dakle bilo je poznato i nekim mještanima K., pa je jasno da je takva pobuda za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila poznata i 2. tuženici koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao davateljica uzdržavanja. Pri tome, nije od utjecaja da li je 2. tužena kao davateljica uzdržavanja doista pružala uzdržavanje 1. tuženici, kako je ugovoreno spornim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, niti što se radi o aleatornom ugovoru, a s obzirom da pobuda (najjači psihološki motiv) za sklapanje spornog Ugovora nije bilo pružanje uzdržavanja, već isključenje zakonskog nasljeđivanja tužitelja iza 1. tuženice i omogućavanje njezinoj unuci E. Š. stjecanje imovine 1. tuženice preko 2. tuženice kao davateljice uzdržavanja.

 

14. Stoga se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenoj pobudi, koja je suprotna prisilnim propisima iz članka 4. i članka 8. Zakona o nasljeđivanju, a time nedopuštena u smislu članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, što je razlog ništetnosti spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u smislu članka 322. stavka 1. ZOO-a. Pri tome, valja imati u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-955/2021-2 od 14. rujna 2021. prema kojem je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kada je pobuda ugovornih stranaka za sklapanje tog ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje ostavitelja. Takvo stajalište primjenjivo je i na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Iz izloženih razloga, na temelju članka 373. stavak 1. točka 1. ZPP-a, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, u vezi članka 322. stavka 1. ZOO-a, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke na način da je utvrđeno kako je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan i ne proizvodi pravne učinke, kako je pobliže presuđeno u izreci.

 

15. Kako je prethodno istaknuti tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje o supsidijarnom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nepostojeći pravni posao, koji je postavljen u smislu članka 188. stavka 2. ZPP-a, te je stoga pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke valjalo ukinuti bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. S obzirom da je pobijana prvostupanjska presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen, valjalo je preinačiti odluku o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke, tako da su na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a 1. tuženica i 2. tuženica dužne tužitelju naknaditi troškove ovoga parničnog postupka i to za sastav tužbe po odvjetniku u iznosu od 995,42 eura prema Tbr. 7. stavaka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa), zastupanje po odvjetniku na ročištima 23. siječnja 2023. i 27. ožujka 2023. u iznosu od 995,42 eura za pojedinu radnju prema Tbr. 9. stavak 1. Tarife, troškove PDV-a na navedene radnje u iznosu od 746,57 eura prema Tbr. 42. Tarife, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 140,00 eura, sukladno zahtjevu tužitelja, zatim za sastav žalbe protiv presude po odvjetniku u iznosu od 1.244,27 eura prema Tbr. 10. stavak 1. Tarife, trošak PDV-a na navedenu radnju u iznosu od 311,07 eura, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 189,80 eura ukoliko se ista plaća u roku od tri dana, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 379,59 eura, što sveukupno iznosi 5.997,56 eura. Dosuđeni troškovi bili su potrebni za vođenje ovoga parničnog postupka, a određeni su u granicama zahtjeva tužitelja i s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 33.313,42 eura (251.000,00 kuna).

 

17. Iz izloženih razloga, presuđeno je  i riješeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 31. siječnja 2024.