REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja Petra Krešimira IV 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …. , V. zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika E.&S. B. d.d., OIB …., , R. zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi ništetnosti i isplate, 26. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda.
Obrazloženje
1. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda budući da su parnične stranke odredbom čl. 14. Ugovora o kreditu, ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, odnosno tuženika. Dakle, ugovorena je mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u R. obzirom da je sjedište tuženika u R., a na ovaj slučaj se primjenjuju pravila o opće mjesnoj nadležnosti temeljem kojih je sud u Rijeci također mjesno nadležan.
2. Na ročištu održanom 27. studenog 2020. tuženik je ostao kod istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti i kod zahtjeva da se o tom prigovoru odluči prije upuštanja u glavnu stvar, dok se tužitelj usprotivio prigovoru tuženika.
3. Sud je svojim rješenjem od 2. ožujka 2021. (list spisa 222) odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda, koje je povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-265/2021-2 od 31. ožujka 2021. ukinuto i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U ponovljenom postupku tuženik je ostao kod istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti dok se tužitelj usprotivio takvom prijedlogu.
5. Tužitelj je u podnesku od 19.10.2021. (list spisa 484) istaknuo da sud treba uzeti u obzir odredbu čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je zakon bio na snazi na dan 13.8.2004. kada je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu jer je tom odredbom propisano da se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Na ovakav zaključak sudu upućuje i stava iskazan kroz presudu Suda Europske unije, spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98, a kojim presudama je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispitaju uvijek nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi lis e o materijalnim ili postupovnim odredbama. U citiranim presudama Suda Europske unije sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga i o kojoj odredbi stranke ugovora nisu posebno pregovarale, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive. Naveo je da je s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu kao i kasnije njegov dodatak u ispostavi tuženika u O. i sve dogovore i druge pravne radnje koje su bile povezane s pregovaranje te zaključivanjem predmetnog ugovora bile su izvedene na području nadležnosti ovoga suda. Tuženik ima podružnice diljem Republike Hrvatske te bi on i njegov punomoćnik morali na svaku raspravu putovati u 500 km udaljenu R. u odnosu na trenutno stanje, dok punomoćnik tuženika ima sjedište Pisarnice u O., slijedom čega bi odluka suda o prihvaćanju mjesne nadležnosti suda u R. predstavljala evidentno kršenje čl. 3. Direktive EU na štetu tužitelja. Zbog toga smatra da je odredba iz predmetnog ugovora o kreditu o mjesnoj nadležnosti suda u R. suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer stvara evidentnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6. Na ročištu održanom 11. travnja 2023. tuženik je ostao kod prigovora mjesne nenadležnosti i predložio donošenje pisanog rješenja o prigovoru mjesne nenadležnosti.
7. Sud je na istom ročištu saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu sklopio s tuženikom u njegovoj poslovnici u O., Vezano za predmetni kredit pregovarao je s osobnim bankarom tuženika I.
P. i pribavio svu dokumentaciju vezanu za kredit i donio u poslovnicu tuženika,
a nakon čega mu je u toj poslovnici u O. i odobren kredit. Dobio je pripremljene ugovore koje je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika L. P. u O. i nakon toga ugovore je vratio u poslovnicu u O. i nakon kratkog vremena mu je realiziran kredit. Naveo je da nije štediša te banke, ali je rate kredita uredno plaćao na šalteru te poslovnice 11 godina gdje je kredit i otplatio. Nikada nije bio u R. gdje je sjedište banke već isključivo je sve poslove vezano za kredit i otplatu obavljao u poslovnici te banke u O. koja i dan danas postoji i posluje u O.. Naveo je
da mu osobna bankarica nije spominjala nikakvu odredbu vezanu za nadležnost suda u slučaju spora već mu je samo rekla da ukoliko bude bilo kakvih problema vezano za ugovor i realizaciju da se njoj javi. Ugovor je djelomično pročitao prije ovjere kod javnog bilježnika, ali nije čitao navedenu odredbu za nadležnost suda u slučaju spora. Smatrao je da je za eventualni spor nadležan sud na području O. jer svu dokumentaciju i kredit je ostvarivao u poslovnici u O. i da ga je trebao ostvarivati u R. zasigurno ga onda ne bi ni podizao u toj banci.
8. Po ocjeni suda u odnosu na prigovor tuženika valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača ( NN 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19- u daljnjem tekstu ZZP) u kojem je između ostalih implementirana iz smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te na taj način se hrvatsko zakonodavstvo uskladio sa pravnom stečevinom Europske unije na području zaštite potrošača.
9. Odredbom čl. 49. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.
10. Odredbom čl. 51. ZZP-a, propisano je da prilikom ocjene je li ugovorna odredba poštena, uzimati će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koja predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji je obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
11. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, sud u R. čija je mjesna nadležnost određena ugovorom je od prebivališta tužitelja udaljen oko 500 kilometara.
12. Prema čl. 2 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09, 12/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15,102/15 i 52/16) potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja dok je ugovor o kreditu ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka.
13. Valja imati u vidu da je prema čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorene strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je u konkretnom slučaju pred Općinskim sudom u Osijeku, sukladno čl. 2.st.1.toč.1 Zakona o područjima i sjedištima sudova s obzirom na prebivalište tužitelja.
13.1. Osim toga, odredba čl. 19. l st. 1. ZPK-a je postupovna odredba, a takve odredbe se primjenjuju na postupke započete nakon stupanja na snagu zakona,
neovisno o tome kada je sklopljen ugovor o kreditu.
14. Uzimajući u obzir sve okolnosti, prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjere sudu njegovog sjedišta te se time ostvari pogodnost i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, takova ugovorna odredba za tužitelja bi izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesno-pravnom položaju ugovornih stranaka.
15. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.
16. Osim toga, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen je zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.
17. Iako je tužitelj u ovom postupku angažirao punomoćnika iz redova odvjetnika kojega bi kod Općinskog suda u Rijeci mogao mijenjati zamjenski punomoćnik te iako postoji mogućnost i zamolbenog saslušanja tužitelja kod ovoga suda, svrsishodnije je a i zbog načela neposrednosti postupak provesti kod ovoga suda sukladno čl. 59 ZPP-a, a naročito ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj sklopio ugovor u tuženikovoj poslovnici na području nadležnosti ovoga suda.
18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Valpovu, 26. travnja 2023.
Sudac
Zvonimir Rogić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na nadležni županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
