Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5151/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.S., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. A.S. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 1. travnja 2022., broj: Pp J-794/2019-29, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. A.S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 30/90, za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana 47/90., 29/94.),

kazna u iznosu 20,00 eura (dvadeseteura) / 150,69 kuna (stopedestkunaišezdesetdevetlipa)[1] , u koju kaznu se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/17., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme uhićenja okrivljenika od 20. rujna 2019. u 04,30 sati do 20. rujna 2019. u 14,20 sati kao 39,82 eura/300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku ne preostaje ništa za platiti.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.S. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. A.S. obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 30 eura (trideseteura)/226,04 kuna (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe)[2] , u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 1. travnja 2022., broj: Pp J-794/2019-29 proglašen je krivim okr. A.S. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 195,00 kuna, što je protuvrijednosti domaće valute 50 DEM, u koju kaznu se uračunava lišenje slobode okrivljenika 20. rujna 2019. u 04,30 sati do 14,20 sati istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne tako da okrivljeniku ne preostaje ništa za platiti.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. A.S. po branitelju odvjetniku I.P. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljenik oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

5.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je blaži za okrivljenika jer za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. A.S., budući mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

5.2. Za prekršaj iz čl. 13. „starog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 13. „novog“ Zakona o ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana prekršajima protiv javnog reda i mira

novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura (150,69 kuna do 753,46 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

5.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

5.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 20. rujna 2019., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj

Zakon o

30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

5.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona u žalbi se navodi da „je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima odluke, a sama odluka nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“. Žalitelj smatra da su razlozi na kojima se temelji pobijana presuda potpuno nejasni i proturječni sami sebi, a odlučne činjenice na kojima sud bazira svoju odluku su u znatnoj proturječnosti onog što se u obrazloženju pobijane presude nalazi te s obranom okrivljenika i svjedoka, sa provedenim dokazima

6.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

7. Nadalje, žalbom se ističe da okrivljenik niti njegov izabrani branitelj nisu nazočili, niti su uredno obaviješteni o ispitivanju svjedoka M.S., čime je povrijeđeno pravo na obranu i postavljanje pitanja svjedoku, što se ogleda kroz povredu prekršajnog postupka propisanog čl. 173. Prekršajnog zakona (ispitivanje svjedoka). Žalitelj navodi da je tek iz obrazloženja saznao o iskazu navedenog svjedoka, a prvostupanjski je sud propustio navedeni iskaz svjedoka pročitati na glavnoj raspravi kako to nalaže odredba čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona.

7.1. Na opisani način žalbom se ukazuje na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, odnosno povredu prava na obranu koja je utjecala na presudu.

7.2. U pravu je žalitelj da nije bilo uvjeta za izvanraspravno ispitivanje svjedoka M.S. 14. ožujka 2022., jer tog dana nije ni zakazana glavna rasprava. Uvjeti za ispitivanje svjedoka izvan glavne rasprave propisani su u čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan rasprave ispitati svjedoke koji su se odazvali pozivu za raspravu. Zapisnik o njihovom ispitivanju pročitat će se na raspravi u kasnijem dokaznom postupku“, što znači da je za ispitivanje svjedoka izvan glavne rasprave nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 167. st. 7. Prekršajnog zakona budući da nije zakazao glavnu raspravu za 14. ožujka 2022., nego za 15. ožujka 2022. na koju je uz stranke u postupku pozvao i svjedoka M.S.. Iz navedenih razloga, 14. ožujka 2022. nisu bili ostvareni uvjeti za ispitivanje svjedoka izvan rasprave te je prvostupanjski sud nepravilno primijenio čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona i povrijedio pravo obrane.

8. Međutim, da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o povredi koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u žalbi nisu izneseni argumenti.

9. Naime, prema stanju spisa predmeta, na glavnoj raspravi 15. ožujka 2022., nakon što je okrivljenik, u nazočnosti izabranog branitelja, ostao kod svoje obrane pred prvostupanjskim sudom od 22. veljače 2022, pročitan mu je zapisnik o ispitivanju svjedoka M.S. na zapisniku od 14. ožujka 2022. pred sudom. Na iskaz M.S. okrivljenik je stavio primjedbu obzirom da je suprotan njegovoj obrani.

9.1. Međutim, osim ovakvog paušalnog prigovora u odnosu na iskaz svjedoka M.S., iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika vidljivo je da niti okrivljenik, niti njegov branitelj nisu predlagali da se svjedok ispita u njihovoj nazočnosti, niti su predlagali dokaz suočenja. Okrivljenik i branitelj nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga i zapisnik su bez primjedbe vlastoručno potpisali. Iz navedenog razvidno je da su neosnovani žalbeni navodi da je okrivljenik tek iz obrazloženja presude saznao o iskazu navedenog svjedoka i da je prvostupanjski sud propustio navedeni iskaz svjedoka pročitati na glavnoj raspravi kako to nalaže odredba čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona.

9.2. Imajući u vidu da je iskaz svjedoka M.S. predočen okrivljeniku na glavnoj raspravi, da je paušalno prigovorio tom iskazu iz razloga što je proturječan njegovoj obrani, da okrivljenik nije tražio da se svjedok ispita u njegovoj nazočnosti, niti predlagao dokaz suočenjem, to po ocjeni Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, povreda prava na obranu u postupku nije od utjecaja na presudu.

10. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik prigovara ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.

10.1. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazima svjedoka M.K. i M.S., dovedenim u vezu s liječničkom dokumentacijom na ime L.M., uz otklon obrane okrivljenika i ne prihvaćajući istinitim iskaze ošt. M.K. i H.P., koji su proturječni suglasnim iskazima svjedoka na kojima sud temelji svoju odluku. Izvedene dokaze prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Stoga je činjenično stanje u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeno, a druga je stvar što se okrivljenik sa takvom ocjenom dokaza prvostupanjskog suda ne slaže.

10.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovan prigovor žalbe da nije moguće zadobiti udarac ispod desnog oka, ako oštećenik kleči, a okrivljenik stoji uspravno na visini od 185 cm, jer iz provedenih dokaza, suglasnih iskaza svjedoka M.K. i M.S. i medicinske dokumentacije za oštećenika to proizlazi, a za napomenuti je da se u izreci pobijane presude (jednako i u optužbi) niti ne navode ozljede koje je okrivljenik prouzročio ošt. L.M. udarivši ga zatvorenom šakom u glavu.

10.3. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okr. A.S. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

10.4. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava žalitelj navodi da je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Iz ovakvog obrazloženja evidentno je da žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

12. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik samo uvodno navodi da podnosi žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji, bez da obrazlaže ovu žalbenu osnovu. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao više nego primjerenu novčanu kaznu.

12.1. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne).

12.2. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. R.N. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema stanju spisa okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30 eura (trideseteura)/226,04 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. travnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.