Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-124/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz M., M. 126, OIB:..., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku izOdvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika D.V. Ž., R., A. M. 50, OIB: ....,zastupanog po punomoćnici M. Š. iz R., Frana Kresnika 20, radiutvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave,zaključene 17. ožujka 2023., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice,zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, objavljene 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021. sklopljen između tužiteljice M. F. iz M., M. 126,OIB: 9... i tuženika D.V.Ž, R., A. M. 50, OIB:... koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-01/22-01/01, urbroj: 2170/54-01-22-27, od 25. veljače 2022.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021. sklopljen između tužiteljice M. F. iz M., M. 126, OIB:.... i tuženika D.V.Ž., R., A. M. 50, OIB:...., s danom 1. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku D.V.Ž., R., A. M. 50, OIB:.... naknaditi tužiteljici M. F. iz M., M. 126, OIB:štetu u iznosu od 3.235,12 eura[1] /24.375,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijeka zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem glasi:

"IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime neisplaćene plaće za dan 1. ožujka 2022. godine isplati iznos 370,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 15. travnja 2022. godine pa sve do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se kao radnica nalazila u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021., i to na radnom mjestu odgojiteljice predškolske djece. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa: ..., urbroj: ......, od 25. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu), tuženik je

tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021., koju Odluku o izvanrednom otkazu je tužiteljica primila 28. veljače 2022. U obrazloženju te Odluke o izvanrednom otkazu tuženik navodi da je nakon druge usmene opomene te razgovora s ravnateljem i predsjednikom Upravnog vijeća tuženika donio ovu Odluku zbog:

- neispunjavanja obavezne pedagoške dokumentacije odgojno –obrazovnog rada,

- ne poticanja razvojnog rada djece,

- ne planiranja poticaja, izrade i prikupljanje istih,

- potpunog zanemarivanja higijenskih potreba djece,

- neprovođenja predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece),

- nepoštivanja Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),

- stvaranja izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto,

- odbijanja rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanja i vrednovanja posla odgojitelja, čime da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ju diskvalificira za daljnji rad kod tuženika.

Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužiteljica je u roku od 15 dana od dostave Odluke o izvanrednom otkazu podnijela Zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevala od tuženika da Odluku o izvanrednom otkazu stavi izvan snage jer je nezakonita. Međutim, na zahtjev za zaštitu prava tuženik se oglušio. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sukladno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tužiteljica prvenstveno ističe kako su razlozi otkazivanja navedeni u obrazloženju osporavane Odluke u cijelosti neistiniti i netočni, budući da je ista sve svoje obveze iz radnog odnosa izvršavala lege artis, uredno i savjesno. Tužiteljica nije počinila nikakve povrede obveza iz radnog odnosa, a posebno ne one koje joj se osporavanom Odlukom potpuno paušalno stavljaju na teret. Tužiteljica drži da je tuženik, pa makar i po cijenu nepoštivanja Zakona, donio ovu Odluku samo zato da bi tužiteljici otkazao ugovor o radu i pritom je još posve neosnovano ocrnio. Osporavana Odluka da nije utemeljena na Zakonu o radu, prvenstveno na čl. 116. st. 2. Zakona. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Shodno tome, navedene i navodne povrede obveza iz radnog odnosa ne smiju se uzeti u obzir i ne predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, u konkretnom slučaju, tuženik uopće nije naveo vremenski okvir kada su opisane povrede radne obveze navodno nastale, a kamoli da je sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu pri čemu se posebno osporava navod tuženika da je tužiteljica prethodno dvaput usmeno opomenuta. Tuženik kao poslodavac ima pravo na izvanredni otkaz ugovora o radu samo u slučaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Međutim, osporavana Odluka ne sadrži detaljno i precizno obrazloženje kada su opisane povrede navodno učinjene i prema kome odnosno kada su s time u vezi navodno izrečene usmene opomene. Nije moguće da tuženik ne može detaljnije obrazložiti tešku povredu i da izvanredno otkazivanje ugovora o radu opravdava samo paušalnim i kratkim (i prekratkim) navodom o navodnim povredama radnih obveza. Nameće se zaključak da je tuženik, htijući pod svaku cijenu otkazati tužiteljici ugovor o radu, a iz razloga koji nikako nisu na strani tužiteljice, zloupotrijebio zakonsko pravo na izvanredni otkaz. Tužiteljica jednostavno nije učinila ništa od onoga što joj se osporavanom Odlukom imputira, a tuženik osim navedenoga nije u Odluci niti obrazložio na koji je način i kada utvrdio navodne povrede i propuste, nije naveo niti o čemu se konkretno radi zbog čega se u krajnjoj liniji, Odluka ne može valjano niti ispitati niti argumentirano i konkretno osporavati. Teret dokazivanja suprotnog je na tuženiku koji u tom smislu ništa nije niti poduzeo niti u osporavanoj Odluci obrazložio. Neovisno o svemu prednje iznijetom, tužiteljica ukazuje sudu kako je u konkretnom slučaju posve nejasno zbog kojih događaja je ista navodno dobila usmene opomene i je li zbog istog razloga dobila i osporavani otkaz. Stoga, tužiteljica smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu. Međutim, tužiteljica se nema namjeru vratiti na radno mjesto s obzirom na to da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te je već s drugim poslodavcem dana 2. ožujka 2022. zasnovala radni odnos. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Dakle, tužiteljica pored zahtjeva na utvrđenje da otkaz tuženika nije dopušten zahtijeva od suda da sudski raskine ugovor o radu s danom 1. ožujka 2022. koji je prethodio danu kada se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca. Tužiteljica smatra da ima pravo na naknadu štete u visini pet ugovorenih mjesečnih plaća, a imajući u vidu trajanje radnog odnosa kod tuženika, činjenicu da tužiteljica ima 29 godina te nema maloljetne djece koje je dužna uzdržavati, što odgovara iznosu od (5 x 7.416,24 kn) 37.081,20 kn. Povrh naknade štete, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za jedan dan, i to 1. ožujka 2022. godine s obzirom da je kod tuženika radila do 28. veljače 2022. te je ponovno zaposlena 2. ožujka 2022. u iznosu od 370,80 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Sud je rješenjem poslovni broj Pr-124/2022-2 od 11. travnja 2022. (stranica 19-20 spisa) pozvao tuženika da u roku od 15 dana podnese odgovor na tužbu, koje rješenje je tuženik zaprimio 27. travnja 2022. (potvrda o otpravku prileži na stranici 20 spisa). Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u roku u kojem je bio pozvan, no unatoč tome sud nije postupio sukladno odredbi čl. 331.b ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), smatrajući kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

2.1. Nadalje, na ročištu glavne rasprave održanom 17. ožujka 2023. tuženik je dao odgovor na tužbu navodeći kako je sve vezano za spornu odluku napravljeno po zakonu, otkaz da je obrazložen, a tužiteljica da nije redovno vodila pedagošku dokumentaciju koja predstavlja službenu knjigu koju vodi odgojitelj svakodnevno tijekom tri mjeseca, kao dokaz što se radilo s djecom, uz napomenu da se takva dokumentacija pregledava kada dođe nadzor obzirom da svjedoči o aktivnostima odgojitelja, provođenju plana i programa, to da je najbitnija stvar. Nadalje, sporazumni otkaz da se nije mogao dogoditi jer tužiteljica nije pristala da ispuni pedagošku dokumentaciju i mape individualnog razvoja djece, te je odbila doći sljedeći dan raditi, a svemu tome prethodio je razgovor s tužiteljicom. Što se tiče isplate stimulacije, kako tužiteljica obveze iz ugovora o radu nije ispoštovala, to joj tuženik nije isplatio 619,00 kn za posljednji mjesec rada, a sve iz razloga navedenih u izvanrednom otkazu. Što se tiče ostale dvije točke obrazloženje sporne odluke (nepoticanje razvojnog rada djece i neplaniranje poticaja, izrada i prikupljanja istih) navodi da je tužiteljica imala 40-satni radni tjedan kod tuženika, na poslu da je bila prisutna 5,30 sati, pauza da je bila 30 minuta, a uredno da je svaki dan radila 2,30 sata manje, a ti sati da se odnose na pasivu koja se može odraditi kući ili u vrtiću, a što je kod tužiteljice potpuno izostalo, uz napomenu da se u pasivi radi i pedagoška dokumentacija i mape individualnog razvoja, a što tužiteljica nije vodila ili je vodila nepotpuno od svibnja 2021. Što se tiče sljedeće povrede, a koja se odnosi na potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece, navodi da djeca, u razdoblju dok je tužiteljica radila kod tuženika, nisu prala ruke prije ručka jer bi to iziskivalo njezin dodatni angažman da gleda i bude prisutna, a to da je izostalo. Što se tiče daljnje povrede, a koja se odnosi na neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5-ero djece) navodi da je 300 sati godišnje obveznog rada s djecom pred polazak u školu, dokaz o tom radu da su radni listovi koju su kod tužiteljice bili nepopunjeni, zanemareni ili pušteni djeci da ih sami rješavaju, a što je jako neprofesionalno te da su djeca bila prepuštena sama sebi u tom segmentu. Što se tiče sljedeće povrede, a koja se odnosi na stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanja i drugih da se uključe u isto navodi da je tužiteljica ismijavala kolegicu I. L., koja i danas radi kod tuženika, te da je poticala druge da joj se smiju, smatrajući je manje inteligentnom i kompetentnom. Što se tiče posljednje povrede, a koja se odnosi na odbijanje rada u jasličkoj skupini te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja navodi da kada je jedan odgojitelj na bolovanju, drugi odgojitelj ga mijenja, a tužiteljica da je s gnušanjem ulazila u jasličku skupinu u kojoj je trebala raditi na radnom mjestu odgojitelja i to kada je trebala mijenjati kolegicu koja je bila na bolovanju. Samo je jednom bila na zamjeni u jaslicama od 31. siječnja do 4. veljače 2022., a potom od 16. veljače do 23. veljače 2022. Plakala je i smatrala je ponižavajućim da ona kao ekspert radi u jaslicama, a razlike u radnom mjestu odgojitelja u vrtiću i radnog mjesta odgojitelja u jaslicama da nema. Svi da su znali da ona ne želi ići u jaslice. To sve da nije navedeno u odluci o izvanrednom otkazu jer da su smatrali da nije potrebno to tako opširno navoditi, a sve da je navedeno u zapisnicima sa sjednica Upravnog vijeća.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (stranica 33-35 spisa) i z.z. tuženika V. K. (stranica 35-37 spisa) kao stranaka.

4. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. (stranica 17- 18 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok.

5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR) prema kojoj odredbi radnik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

5.1. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici Odluka o izvanrednom otkazu uručena 28. veljače 2022., dok iz povratnice sa stranice 11 spisa proizlazi kako je Zahtjev za zaštitu prava od 7. ožujka 2022. (stranica 10-11 spisa) tuženik zaprimio 8. ožujka 2022. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj Zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužiteljica pravovremeno ustala radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 6. travnja 2022., zaprimljene na sudu 7. travnja 2022.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u pretežitom dijelu.

6.1. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužiteljici tuženikovom Odlukom od 25. veljače 2022., sudski raskid ugovora o radu, te posljedično tome, naknada pretrpljene štete.

6.2. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca obavljala poslove odgajatelja predškolske djece, i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 7. siječnja 2021. (stranica 14-15 spisa), kao ni da je radni odnos tužiteljici prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. (stranica 17-18 spisa).

6.3. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

7. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

7.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

8. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

8.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužiteljice na obranu nije povrijeđeno time što ju tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznijela nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka.

9. U konačnici se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

10. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 17-18 spisa) tuženik stavlja na teret tužiteljici osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to:

- neispunjavanje obavezne pedagoške dokumentacije odgojno–obrazovnog rada,

- nepoticanje razvojnog rada djece,

- neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih,

- potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece,

- neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece),

- nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),

- stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto,

- odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja, čime da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ju diskvalificira za daljnji rad kod tuženika.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

11.1. U obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz, odnosno, da bi se otkaz smatrao obrazloženim, poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku, kojem otkazuje ugovor o radu, učiniti vidljivim o kojoj se povredi radne obveze radi ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 133. ZR-a. S druge pak strane, kad je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu dvosmisleno ili nejasno, takvo obrazloženje valja tumačiti u korist radnika, primjenom načela in favorem laboratores. Pravilo o takvom tumačenju takvih odredbi sadrži čl. 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) prema kojem u slučaju kada je ugovor pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Odgovarajuća primjena tog propisa dopuštena je temeljem čl. 8. st. 4. ZR-a, prema kojem se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno ZR-om, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora opći propisi obveznog prava.

11.2. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

12. Vezano za prigovor tužiteljice kako iz sporne odluke nije moguće utvrditi vremenski okvir kada su opisane povrede radne obveze navodno nastale, a imajući u vidu odredbu čl. 116. st 2. ZR-a, napominje se da je uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđeno da je donesena 25. veljače 2022., dok iz obrazloženja iste ne proizlazi kad je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret (neispunjavanje obavezne pedagoške dokumentacije odgojno-obrazovnog rada, nepoticanje razvojnog rada djece, neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih, potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece, neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece), nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta), stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto, odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i vrednovanje posla odgajatelja).

12.1. Naime, Zakon o radu odredio je kratak rok u kojem poslodavac (ili radnik) mogu izvanredno otkazati ugovor o radu. Prema čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok od 15 dana iz čl. 116. ZR-a materijalnopravne je prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (takvo stajalište izraženo je u odlukama broj Revr-1329/10 od 23. studenoga 2010. i Revr-1895/10 od 12. siječnja 2011.). Nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza.

12.2. Nadalje, prema čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, a ako je riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu, poslodavac mora obrazložiti i je li poštovao rok za otkaz iz čl. 116. st. 2. ZR-a. Ako otkaz daje poslodavac, taj rok bi trebao početi teći od dana kada je za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznala osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa odnosno osoba iz čl. 131. ZR-a. Da bi se otkaz smatrao obrazloženim, poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem otkazuje ugovor o radu učiniti vidljivim o kojoj je osobito teškoj povredi radne dužnosti riječ ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu č l. 133. ZR-a.

12.3. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu utvrđeno je da u obrazloženju iste nije navedeno kada je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa za koje ju tuženik tereti, dok iz iskaza z.z. tuženika V. K. (stranica 35-37

spisa) proizlazi da je 30. ili 31. siječnja 2022. krenula s pregledom pedagoške dokumentacije te da je tada utvrdila da tužiteljica nije uredno vodila pedagošku dokumentaciju, kao ni mape individualnog razvoja, a osim kamina za Božić, ništa od poticaja da nije bilo napravljeno.

12.4. Ovdje se ističe kako poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz, odnosno ne može se naknadno pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkaz ne sadržava. Naime, u obrazloženju sporne odluke nije jasno navedeno kada je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa za koje se tereti, a navedeno nije bilo moguće utvrditi niti iz iskaza z.z. tuženika V. K. obzirom da je u svom stranačkom iskazu navela da je 30. ili 31. siječnja 2022. pregledom pedagoške dokumentacije utvrdila da tužiteljica nije uredno vodila pedagošku dokumentaciju, kao ni mape individualnog razvoja, a osim kamina za Božić, ništa od poticaja da nije bilo napravljeno (Odluka o otkazu donesena je 25. veljače 2022.), dok u odnosu na ostale povrede nije navela kada su počinjene.

13. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu datog tužiteljici Odlukom tuženika od 25. veljače 2022. iz razloga osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, ovaj sud je na osnovi činjenice da tuženik niti u Odluci o izvanrednom otkazu, a niti tijekom postupka nije naveo kojim bi to konkretnim postupcima i propustima tužiteljica počinila povrede radne obveze za koje se tereti, a osobito ne takve propuste u odnosu na koje bi odluka o otkazu bila donesena u prekluzivnom roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a, zaključio da nije dokazano postojanje opravdanog razloga za otkaz.

13.1. Ovdje se napominje da je stupanjem na snagu novele Zakona o parničnom postupku iz 2003. izmijenjena u cijelosti ranije važeća odredba čl. 7. Zakona o parničnom postupku, napuštanjem načela istraživanja materijalne istine po službenoj dužnosti, jer su prema sada važećoj odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a na isti način su dužnosti stranaka glede iznošenja činjenica i predlaganja dokaza regulirane i odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a. Zato sud više nema ovlaštenje izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju, teret dokaza bio je na tuženoj koja je trebala dokazati navedeno, a sud na temelju predloženih i provedenih dokaza nije mogao utvrditi odlučne činjenice vezano za navodne povrede radne obveze.

13.2. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te kraj činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao osnovanost niti jedne povrede radne obveze koju tužiteljici stavlja na teret spornom odlukom, kao i činjenicu da je tuženik tužiteljici do otkaza uredno isplaćivao stimulaciju (što z.z. tuženika opravdava time da im je bilo u interesu motivirati djelatnika), to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i presuditi kao u točki I. izreke presude.

14. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

14.1. Posebno se ističe kako je sudski raskid ugovora o radu zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza, slijedom čega u ostvarivanju tog prava radnik nije ni dužan obrazlagati razloge zbog kojih mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Naime, odnos između poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interesa, što je ovdje slučaj.

14.2. Kako je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to je tužiteljica ovlaštena podnijeti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Podnoseći zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužiteljica je zapravo odustala od prava na vraćanje na rad koje joj pripada po čl. 124. st. 1. ZR-a u slučaju nedopuštenog otkaza.

14.3. Cijeneći da je odluka kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa tužiteljice nedopuštena, kao i da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od 2. ožujka 2022. zaposlena kod novog poslodavca (D.V. "M.", što proizlazi iz

Ugovora o radu na određeno puno radno vrijeme sklopljenog između D.V."M", kao poslodavca i tužiteljice, kao radnika sa stranice 7-9 spisa), sud je

usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu s danom 1. ožujka 2022., te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

15. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete koja se dosuđuje u slučaju sudskog raskida ugovora o radu na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a, koja zapravo predstavlja poseban oblik naknade neimovinske štete za duševne boli koje radnik trpi zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (čl. 200. ZOO-a), sud je uvidom u obračune plaća (stranica 27-32 spisa) utvrdio da je tužiteljica za siječanj, travanj, kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2021. ostvarila bruto plaću u iznosu od 8.125,00 kn.

15.1. Rukovodeći se kriterijima propisanim odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a za određivanje visine naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, te cijeneći da je tužiteljica bio zaposlena kod tuženika u trajanju od godine dana, jednog mjeseca i sedam dana, zatim dob tužiteljice (rođena 10. travnja 1993.), te činjenicu da nema obvezu nikoga uzdržavati, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice sa stranice 33- 35 spisa, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u iznosu od tri prosječne bruto plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca prije nedopuštenog otkaza, što daje iznos od 24.375,00 kn/3.235,12 eura bruto i to sukladno čl. 125. st.

1. ZR-a i čl. 92. st. 4. ZR-a prema kojoj je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto smislu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude tj. tužiteljici je valjalo dosuditi bruto iznos od 24.375,00 kn/3.235,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijeka zatezne kamata odbijena kao neosnovanim.

16. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

17. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice glede saslušanja svjedoka J. K., D. M., N. Š. i I. B. kao suvišne, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da provođenje daljnjih dokaza ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju istog, uz napomenu da tuženik do zaključenja prethodnog postupka 11. siječnja 2023. (stranica 25-26 spisa) nije predložio provođenje dokaza, a daljnje dokaze na koje se pozvao na ročištu 17. ožujka 2023. sud nije prihvatio obzirom da tuženik nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao ranije predložiti (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

18. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku Tarifa). Naime, u primjeni je Tbr. 7. t. 2. Tarife u parnicama iz radnih odnosa kada su istaknuti procjenjiv i neprocjenjiv zahtjev, jer je tužiteljica u konkretnom slučaju tražila poništenje otkaza i naknadu štete, odvjetnička nagrada se računa zbrajanjem jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev i nagrade prema visini procijenjenog zahtjeva, uz napomenu da tužiteljica nije potraživala nagradu za procjenjiv zahtjev.

18.1. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelju je priznat parnični trošak i to trošak zastupanja u jednokratnom iznosu od 3.000,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife, što uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 750,00 kn, iznosi ukupno 3.750,00 kn/497,71 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14).

19. Kako je tužiteljica do zaključenja glavne rasprave povukla tužbu u dijelu u kojem se odnosi na naknadu plaće u iznosu od 370,80 kn s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

U Rijeci 26. travnja 2023.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku