Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 7 P-210/2019-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu Mariji Levanić-Škerbić u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z., A. M. 3, OIB: …, protiv tuženika A. O. d.d. Z., L. 2, OIB: … (ranije: J. O. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G.&P., radi naknade štete u iznosu od 200.990,41 kuna, u ponovnom postupku nakon zaključene glavne rasprave 10. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. O. d.d. Z., L. 2, OIB: … isplatiti tužitelju H. z. z. m. o. Z., M. 3, OIB: …, iznos od 200.990,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 62.907,52 kn od 22. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 54.702,70 kn od 26. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 83.380,19 kn,

od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sve to u roku osam dana."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.311,88 eura / 55.091,36 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.757,50 eura / 28.310,88 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U povodu tužbe tužitelja podnijete ovome sudu protiv tuženika dana 14. rujna 2017., radi naknade štete u iznosu od 117.610,22 kn, ovaj sud je proveo prvostupanjski postupak i donio presudu poslovni broj P-195/2017-19 od 17. listopada 2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u povodu koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Pž-7420/2018-2 od 2. srpnja 2019. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovnom postupku tužitelj je povećao tužbeni zahtjev (u podnesku predanom na ročištu 21. siječnja 2020., str. 208.-213. spisa) te sada traži od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu od 200.990,41 kn uvećano za zakonske zatezne kamate, proširivši tako prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (koji se odnosio na invalidsku mirovinu od 1.4.2010. do 31.5.2016.) na invalidsku mirovinu koja je isplaćena osiguraniku tužitelja od 1.6.2016. do 30.11.2019.

3.1. Navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva tuženik se protivio, a sud je istu dopustio rješenjem na ročištu 21. siječnja 2020, temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11-pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a), ocijenivši da se radi o zahtjevu za naknadu štete po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za drugo vremensko razdoblje te da bi slijedom toga odlučivanje o povećanom tužbenom zahtjevu bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Predmet spora u ponovnom postupku je, dakle, tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 200.990,41 kn, kojeg je u razdoblju od 1. travnja 2010. do 30. studenoga 2019. tužitelj isplatio svom osiguraniku V. T. na ime invalidske mirovine, navodeći da je zbog štetnog događaja (prometne nesreće) od 22. siječnja 2002. tužiteljev osiguranik zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih mu je rješenjem tužitelja posl.br. 67783 od 22.10.2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu (zbog nastanka opće nesposobnosti za rad i to 80% zbog ozljede izvan rada kao posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći i 20% zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske), a da je za štetu odgovorna osiguranica tuženika A. P..

5. U ponovnom postupku tuženik je ustrajao kod svih navoda iz odgovora na tužbu, dakle osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći s njegovim umirovljenjem, osporava svoju pasivnu legitimaciju te smatra da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, osporava i visinu štete tvrdeći da je ista pogrešno utvrđena i obračunata, osporava obračune mirovine, njihovu pravilnost i zakonitost, osporava da bi tužitelj svom osiguraniku isplatio iznose koje navodi te ističe prigovor zastare.

6. Tijekom postupka tužitelj se očitovao na tuženikove prigovore u bitnome kako slijedi. U odnosu na tuženikovo osporavanje da bi za nesreću bila odgovorna vozačica vozila osiguranog kod tuženika, tužitelj se poziva na kaznenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Koprivnici broj K.102/02 od 21. ožujka 2002. prema kojoj je A. P. proglašena krivom jer je 22. siječnja 2002. g. brzinom neprilagođenom uvjetima na zaleđenom kolniku upravljala osobnim vozilom koje je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika, zbog čega je došlo do zanošenja njezinog vozila na lijevu stranu kolnika kojom se na biciklu pravilno kretao osiguranik tužitelja, te je pri tome osiguranica tuženika prednjim desnim dijelom svog vozila udarila u prednji dio bicikla. U odnosu na tuženikovo osporavanje uzročno-posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i predmetne prometne nezgode, tužitelj navodi da je nakon završenog liječenja izabrani liječnik osiguranika tužitelja uputio na nadležno medicinsko vještačenje radi ocjene njegove radne sposobnosti, koje vještačenje u zakonom propisanom upravnom postupku prethodi donošenju upravnog rješenja o priznavanju prava s naslova invalidnosti. Tužitelj se poziva da je na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja od 6.7.2008. koje je potvrđeno od strane Povjerenstva za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 08.09.2008. donio rješenje kojim je osiguraniku V. T. s danom 16.07.2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog nastalog trajnog gubitka radne sposobnosti i to dijelom 20% uzrokovano bolešću koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH i 80% kao posljedica povreda zadobivenih izvan rada. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je visina štete pogrešno utvrđena i obračunata, osporavanje obračuna mirovine, njihove pravilnosti i zakonitosti, te osporavanja da bi tužitelj svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, tužitelj dostavlja obračun isplaćenih mirovina, pri tome se pozivajući da se radi o ispravama koje su izdale ovlaštene službene osobe Zavoda kao javnog tijela u okvirima svog ovlaštenja, te uz to dostavlja ispis banke podataka doznačenih mirovinskih primanja po godinama. Nadalje se tužitelj poziva na sudski postupak koji se vodio na Općinskom sudu u Koprivnici pod brojem P-1061/10 po tužbi tužitelja radi naknade štete za prethodno razdoblje odnosno od priznavanja prava na invalidsku mirovinu pa do zaključno 31.03.2010. g., koji postupak je pravomoćno okončan, te je tuženik po presudama (koje je tužitelj dostavio uz tužbu) štetu do 31.03.2010. i podmirio. Tužitelj ističe da su u navedenom postupku provedena vještačenja po ovlaštenim sudskim vještacima, utvrđena je pasivna legitimacija tuženika i presuđeno je da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu, utvrđeno je da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovorna osiguranica tuženika, tj. da nema podijeljene odgovornosti, da je utvrđeno da je V. T. u toj nesreći zadobio potres i nagnječenje mozga, nagnječenje mekog oglavka, da je nastala diskretna kljenut noge i ruke, te psihičko-funkcionalno oštećenje mozga s pojavom padavice, sve kao posljedica teške ozljede glave i mozga u predmetnoj prometnoj nesreći. U odnosu na prigovor zastare tužitelj smatra da je isti neosnovan s obzirom na činjenicu da je presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-1061/2010 pravomoćna s danom 30.03.2016., te da se rokovi zastare stoga imaju računati od dana pravomoćnosti navedene presude u završenoj parnici između istih stranaka.

7. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da se navedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Koprivnici ne odnosi na tražbinu koja je predmet ovoga postupka, te da stoga niti njena pravomoćnost nema utjecaja na zastaru u ovome predmetu. Naveo je da prigovor zastare ističe u odnosu na sva potraživanja iz 2010. do 2015. godine uz pozivanje na zastarni rok od tri godine. Isticao je osim toga da je na tužitelju kao aktivnoj strani u postupku teret dokazivanja svih bitnih činjenica vezanih za odgovornost za naknadu štete, a posebice uzročne veze.

8. Tijekom ponovnog postupka provedeni su dokazi čitanjem dokumentacije u spisu i to kazneni nalog (list 4 do 6 spisa), zapisnik o očevidu (list 7 do 8 spisa), odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-2630/14-3 od 30. ožujka 2016. (list 10 do 12 spisa), Presudu Općinskog suda u Koprivnici broj P-1061/10 od 18.2.2014. (list 13 do 16 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 17 spisa), rješenje tužitelja od 22.10.2008. (list 18 do 20 spisa), obračun isplate invalidske mirovine (list 21 do 22 spisa), obračun razmjernog dijela mirovine (list 23 spisa), korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 24 do 28 spisa), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika (list 33 do 65 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 67 do 68 spisa), ocjenu invalidnosti (list 69 spisa), ispise isplaćenih mirovinskih primanja (list 70 do 89 spisa), dokumentaciju uz žalbu tužitelja (listovi 177-200), zatim u mirovinski spis broj 66783, te spise OS Koprivnica broj K.102/02 i P-1061/10 iz kojeg je za potrebe ovog postupka kopiran vještački nalaz vještakinje V. B. od 6.4.2011. te zapisnik s ročišta od 5. prosinca 2011. na kojemu je navedena vještakinja usmeno nalaz te se očitovala na primjedbe, kao i s ročišta od 12. ožujka 2012., zatim nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstveno financijske struke Đ. D. iz lipnja 2012., kao i dopunu nalaza i mišljenja iz ožujka 2013., zapisnik s ročišta od 22.11.2012., te zapisnik od 16. listopada 2013. i 9. siječnja 2014., zatim obračun mirovinskih primanja uz ispis banke podataka (list 214- 225).

Osim čitanja dokumentacije u spisu, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku J. H., koji je sačinio osnovni nalaz i mišljenje od 28. siječnja 2021. (listovi 331-345 spisa), prvu dopunu nalaza od 26. travnja 2022. (str. 421-435 spisa), drugu dopunu od 23. kolovoza 2022. (str. 607-621 spisa), treću dopunu od 11. listopada 2022. (str. 625-639), vještak je saslušan na ročištu 25. kolovoza 2022., a saslušan je u svojstvu svjedoka i D. D., koji je kao zaposlenik-vještak tužitelja vještačio invalidnost osiguranika tužitelja nakon predmetne prometne nesreće. Osim toga, sud je odredio i saslušanje svjedokinje V. B., sudske vještakinje koja je kao vještak medicine rada provela vještačenje u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj P-1061/10, no nakon što se ista nije odazvala pozivu suda te svoj izostanak ispričala teškim zdravstvenim stanjem (nepokretnost), tužitelj je odustao od njezinog saslušanja.

8.1. Tužitelj osim provedenih dokaza nije imao drugih dokaznih prijedloga, dok prijedlog tuženika da sud dodatno sasluša sudskog vještaka radi obrazlaganja treće dopune nalaza i mišljenja, sud nije usvojio kao nepotreban i nesvrsishodan, jer je izračun u trećoj dopuni nalaza jasan, a prigovori tužitelja na nalaz nisu doveli u pitanje pravilnost izračuna vještaka, kako slijedi u nastavku obrazloženja.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Između stranaka je nesporno da se dana 22.01.2002. dogodila prometna nesreća u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja Vlado Telebar te je nesporno da je u toj prometnoj nesreći sudjelovala A. P. kao vozač vozila reg. oznake KC …. koje je bilo osigurano policom o osiguranju od automobilske odgovornosti kod tuženika.

11. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, sporna je odgovornost vozačice vozila osiguranog kod tuženika, postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljev osiguranik zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i njegovog prava na invalidsku mirovinu, visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li visina štete pravilno utvrđena i obračunata te je li tužitelj svom osiguraniku isplatio iznose koje navodi. Sporna je primjena materijalnog prava te tuženik osporava obračun razmjernog dijela, jer smatra da treba primijeniti odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj tužitelj ima pravo samo na razliku između invalidske mirovine odobrene svom osiguraniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike.

12. S obzirom da je, kao što je navedeno, predmet ovog spora tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku zbog opće nesposobnosti za rad i to 80% uslijed ozljede izvan rada (predmetne prometne nesreće), kao odlučno sporno pitanje prvenstveno se pojavilo pitanje treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (kako smatra tužitelj) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (kako smatra tuženik).

13. Pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje (prihvaćeno na 26. sjednici od 5. prosinca 2016.) tako da novo shvaćanje glasi: „U sporu H. z. z. m. o. protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H.Z.M.O. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Takvo pravno shvaćanje obvezno je za sva vijeća i suce pojedince tog suda sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20). Do promjene pravnog shvaćanja došlo je zbog usklađenja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (primjerice odlukama:

Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev- 1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020. i dr.).

14. Prema tome, za odluku o ovome sporu kojeg je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

15. Odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 – dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H. z. z. m. o. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

16. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada (80%), slijedom čega je primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a valjalo utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Sud je na navedu okolnost utvrđenja visine razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

18. Iz treće dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. J. H. dipl.oec. od 11. listopada 2022. (str. 625-639 spisa) proizlazi da je za utuženo razdoblje od 1. travnja 2010. do 30. studenoga 2019. tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnove invalidske mirovine iznos od 275.679,92 kn, a da bi za isto razdoblje obveza isplate pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu iznosila 416.190,70 kn. Dakle, razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu iznosi 140.510,78 kn.

19. Tužitelj se na navedenu treću dopunu nalaza i mišljenja očitovao u podnesku od 21. listopada 2022. prigovorivši u bitnome da izračun pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu predstavlja fiktivan izračun koji nije pravno valjan, jer da se stvarna šteta na koju tužitelj ima pravo ne može temeljiti na hipotetskim izračunima, već na temelju pravomoćno priznatog prava na invalidsku mirovinu i isplata izvršenih od strane tužitelja sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju.

20. Iz navedenog prigovora proizlazi da tužitelj ne osporava pravilnost matematičkog izračuna vještaka, već osporava relevantnost i pravnu valjanost izračuna pretpostavljene invalidske mirovine koja bi tužiteljevom osiguraniku bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, pozivajući se ponovno na odredbe ZOMO-a kao relevantnog propisa.

21. Međutim, nakon što je zauzet pravni stav suda o tome da je za konkretan spor mjerodavan ZOOP, a ne ZOMO, valjalo je, primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odrediti razmjerni iznos mirovine i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H. z. z. m. o. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. To je i određeno provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je stalni sudski vještak mr. sc. J. H. dipl.oec u trećoj dopuni nalaza prikazao iznos isplaćene invalidske mirovine temeljem rješenja tužitelja (ukupni isplaćeni iznos od 275.679,92 kn - tabela 2. nalaza na str. 629-631 spisa) i iznos invalidske mirovine koja bi, sukladno relevantnim odredbama čl. 82. ZOMO-a, bila utvrđena u slučaju povrede na radu (ukupni iznos od 416.190,70 kn - tabela 4. nalaza na str. 633 spisa).

22. Slijedom navedenog, kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj svom osiguraniku V. T. na ime invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada isplatio iznos koji je manji (za 140.510,78 kn) od iznosa kojeg bi tužitelj bio obvezan isplatiti na ime invalidske mirovine zbog ozljede na radu te koju bi, pretpostavljeno, njegov osiguranik ostvario u istom razdoblju, to nema štete za tužitelja u smislu odredbi čl. 27. ZOOP-a. Stoga je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

23. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj dakle nije dokazao da mu je nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, ovaj sud se tijekom ponovnog postupka nije upuštao u ocjenu ispunjenja ostalih pretpostavki za štetu (odgovornost osiguranika tuženika i uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i nastalog štetnog događaja), a s obzirom da pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka te je tužitelj dužan troškove parničnog postupka nadoknaditi tuženiku. Tuženiku su kao potrebni troškovi za vođenje ove parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, priznati zatraženi parnični troškovi u ukupnom iznosu od 7.311,88 eura / 55.091,36 kuna. Navedeni iznos troškova sud je bazirao na zahtjevu tuženika za naknadu troška (troškovnik punomoćnika tuženika – str. 917 spisa), vrijednosti predmeta spora (15.609,56 Eura / 117.610,22 kuna od podnošenja tužbe do 21. siječnja 2020. te 26.676,01 eura / 200.990,41 kn nakon 21. siječnja 2020.), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/15 i 37/22, dalje u tekstu: Tarife).

24.1. Dosuđeni parnični trošak tuženiku odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 332,50 eura / 2.505,22 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 03.02.2020., 15.02.2021., 23.05.2022. u iznosu od po 332,50 eura / 2.505,22 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 10.11.2022. u iznosu od 497,50 eura / 3.748,41 kuna (Tbr. 8/1 Tarife/22), za zastupanje tuženika na ročištima 28.02.2018., 12.04.2018., 03.07.2018., 06.09.2018., 21.01.2020., 04.03.2020., 14.09.2020., 12.10.2020., 12.07.2021., 25.08.2022. u iznosu od po 332,50 eura / 2.505,22 kuna za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje tuženika na ročištu 10.03.2023. u iznosu od 497,50 eura / 3.748,41 kuna (Tbr. 9/1 Tarife/22), dok za ročište 14.05.2018. tuženiku pripada naknada iznosa od 166,25 eura / 1.252,61 kuna (Tbr. 9/2 Tarife), za ročište 12.10.2018. tuženiku pripada naknada iznosa od 33,25 eura / 250,52 kuna (Tbr.9/5 Tarife), što ukupno daje iznos od 5.849,50 eura/ 44.073,06 kuna, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 1.462,38 eura / 11.018,30 kuna (Tbr. 42. Tarife), što daje ukupni iznos od 7.311,88 eura / 55.091,36 kuna, koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju, kako mu je naloženo pod tokom II. izreke ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to prema stopi koja se odnosi na ostale odnose (temeljem čl. 30. stavak 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021).

25.2. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak za sastav podneska od 23.02.2023. primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a kao nepotreban, jer je navode iz toga podneska tuženik iznosio već ranije u podnesku od 10.11.2022. Također, sud nije priznao zatraženi trošak za ročište 17.10.2018. za objavu presude, također kao nepotreban za vođenje postupka. Uz navedeno, napominje se da je (prema troškovniku punomoćnika tuženika) tuženik zatražio naknadu za odvjetničke usluge primjenjujući iznos od 1,99 eura / 15,00 kuna kao vrijednost boda za svaku poduzetu radnju u postupku. No po stavu ovoga suda valja primijeniti odredbe Tarife koja je važila u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje u postupku, odnosno za radnje poduzete prije stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22, koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i kojom je povećana vrijednost boda), kao vrijednost boda valja uzeti iznos od 1,33 eura / 10,00 kuna, a tek na radnje poduzete u postupku nakon navedene izmjene Tarife primijeniti vrijednost boda u iznosu od 1,99 eura / 15,00 kuna. Slijedom navedenog, tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen je kao neosnovan u ukupnom iznosu od 3.757,50 eura / 28.310,88 kuna.

U Varaždinu 26. travnja 2023.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri (3) istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelj- H. Z. Z. M. O., Područni ured K., H. d. 3

2. za tuženika – punomoćnik V. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P