Poslovni broj: Gž-88/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz T., OIB: ..., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1. E. R. H. iz S., OIB: ... i pod 2. J. R. iz O. G., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku Z. D., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i pod 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu presuda Općinskog suda u Splitu P-1869/2022-6 od 9. studenog 2022., u sjednici vijeća dana 26. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika pod 1. E. R. H. i pod 2. J. R. kao osnovana te se u cijelosti ukida presuda Općinskog suda u Splitu P-1869/2022-6 od 9. studenog 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice a koji glasi: "1. Dužna je tužena pod 1 E. R. H., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 37.834,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%na poena, a koja kamata teče: - na iznos od 36.167,91 kunu od dana 1. srpnja 2016. pa do isplate, - na iznos od 1.666,66 kuna od 14. lipnja 2017. pa do isplate.

2. Dužan je tuženik pod 2. J. R. od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 37.834,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%na poena, a koja kamata teče: - na iznos od 36.167,91 kunu od dana 1. srpnja 2016. pa do isplate, - na iznos od 1.666,66 kuna od 14. lipnja 2017. pa do isplate."

II. Prihvaća se kao osnovan prigovor prijeboja tuženih pod 1. i 2. a prema kojem bi tužiteljica bila u obvezi svakome od njih isplatiti iznos od 9.915,62 kune (ukupno 19.831,25 kuna) sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2015. pa do isplate.

III. Prebijaju se tražbine tužiteljice i tuženih na način da se nalaže tuženoj pod 1. E. R. H. i tuženiku pod 2. J. R. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplate svaki od njih tužiteljici iznos od po 27.918,95 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na način opisan pod točkom I izreke ove presude. IV Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana isplate tužiteljici trošak uzrokovan ovom parnicom u iznosu od ukupno 9.202,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnose tuženici pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga, posebno navodeći kako tužiteljica nije podnijela zahtjev za naknadom parničnog troška što da je razvidno iz sadržaja zapisnika od 10. listopada 2022. kao i isprava zaprimljenih i protokoliranih do dana zaključenja glavne rasprave, kao i da nije zatražila trošak pristupa na ročište za objavu presude. Žalbeni je prijedlog ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovnu odluku, podredno tužbeni zahtjev odbiti.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba je osnovana.

4.Predmet spora je regresni zahtjev tužiteljice prema tuženicima pod 1. i 2., kao sunasljednicima iza smrti I. R., supruga tužiteljice, a oca tuženika pod 1. i 2., za namirenje u visini njihovog nasljednog dijela iznosa ostaviteljevog duga koji je tužiteljica u cijelosti isplatila vjerovniku S. R. u iznosu od 113.503,75 kn, što predstavlja glavnicu od 55.845,50 kn s pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

5.Iz sadržaja spisa proizlazi kako su tuženici osporili tužiteljičino potraživanje navodeći kako je među nasljednicima postignut sporazum o diobi nasljedstva kojim su ugovorili koja prava i obveze će pripasti kojem od nasljednika i po tom sporazumu ovdje tužiteljica je preuzela obvezu ispunjenja svih novčanih obveza ostavitelja prema trećim osobama, pa tako i S. R. Navedeno nije vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju jer je odredbom iz članka 226. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) taksativno naveden sadržaj rješenja koji ne uključuje dugove ostavitelja. Nadalje smatraju kako se solidarnost odnosi samo na postojeće obveze, a ne i troškove ovršnog postupka. Ujedno, za slučaj da bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice, svaki od tuženih istaknuo je prigovor radi prebijanja u iznosu od 9.915,62 kn sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2015. i to pozivom na ovršnu ispravu koju predstavlja presuda Općinskog suda u Trogiru P-6394/2015 potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-483/2016.

5.1.Tužiteljica je prihvatila osnovanim prigovor prijeboja te se suglasila da se protupotraživanje tuženih odbije od njezinog potraživanja prema njima.

6.U provedenom je postupku prvostupanjski sud u bitnom utvrdio:

-kako su stranke sunasljednici za po 1/3 dijela iza pok. I. R. preminulog ... bez oporuke, prema djelomičnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru O- 17/2011 od 27. prosinca 2011.,

-kako je tužiteljica dostavom uplatnice uz rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru (R1-327/2016 o osnivanju sudskog pologa u korist S. R.) dokazala kako je uplatila 108.503,75 kn dana 30. lipnja 2016. kao i da je davanjem iznosa od 5.000,00 kn na ruke odvjetnika Z. D. kao punomoćnika S. R., u cijelosti namirila ostaviteljev dug prema istoj u ukupnom iznosu od 113.503,75 kn,

-kako su tuženici, pozivom na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru P-6394/2015 istaknuli prigovor prijeboja za iznos od 19.831,25 kn, odnosno svaki za po 9.915.62 kn, koji je tužiteljica prihvatila na ročištu za glavnu raspravu od 23. srpnja 2020. i suglasila se da se taj iznos odbije od njezinog potraživanja.

7.Slijedom gornjih utvrđenja, polazeći od saznanja da sporazum na koji se tuženici pozivaju nije sastavljen u pismenoj formi, a njegovo postojanje je tužiteljica izričito zanijekala, da u rješenju o nasljeđivanju nije navedeno kako ostavitelj ima dugova i kojih, koji se inače u rješenje i ne unose i to zato što je pitanje dugova regulirano ZN-om, pa tako i ostaviteljevog duga, što tuženici i ne osporavaju, da nije od značaja što nije okončan ostavinski postupak iza smrti ostavitelja koji se vodi pod brojem Pu O-1941/2015 u odnosu na nekretnine koje predstavljaju ostaviteljevo izvanknjižno vlasništvo, te da isplaćeni iznos ne predstavlja osobni dug tužiteljice već ostavitelja, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 139. ZN-a (toč. 12. u svezi točke 10. obrazloženja) nakon izvršenog prijeboja utuženi iznos umanjio za iznos istaknut po tuženicima radi prebijanja te presudio kao pod I. do III. izreke, obvezujući tuženike naknaditi tužiteljici troškove postupka, kao pod IV. izreke.

8.Pravilno je prvostupanjski sud prigovor oboje tuženika o postojanju njihovog protupotraživanja ocijenio prigovorom radi prebijanja (compensatio per iudicem) budući su prigovorom radi prebijanja tuženici istaknuli prema tužiteljici postojanje svoje kompenzabilne, ali još nekompenzirane tražbine, pa se u takvom slučaju prebijanje vrši tek odlukom suda koja ima konstitutivno značenje ako sud utvrdi postojanje tražbina obiju stranaka. Inače se radi o prigovoru koji je istaknut samo uvjetno, dakle defanzivno, odnosno za slučaj da se utvrdi zahtjev tužiteljice osnovanim, kojega su tuženici inače porekli.

9.Potrebno je naglasiti kako je prema sadržaju spisa tražbina koju tuženici ističu u prijeboj već utvrđena pravomoćnom sudskom presudom (Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, P-6394/2015 od 23. prosinca 2015.), što nije zapreka isticanju u prijeboj.

9.1.Međutim, u takvoj situaciji sud ne smije u izreci ponovno utvrđivati postojanje tražbine tuženika jer bi ponovno sudio o istome, nego se ograničiti na utvrđenje postojanja tužiteljičine tražbine, prebiti je s prethodno pravomoćno utvrđenom tražbinom tuženika i ako postoji razlika dosuditi je tužiteljici, a odbiti zahtjev u prebijenom dijelu tražbine.

10.Nadalje je reći kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove je odgovornost koja je nastala po sili zakona.

11.S tim u svezi je navesti kako tuženici neosnovano prigovaraju počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. toč. 11. ZPP-a navodeći kako odluka ne sadrži ni jednu odredbu materijalnog prava pa da je nije moguće ispitati.

11.1.Naprotiv, prvostupanjski se sud u razlozima, pod toč. 12. u svezi toč. 10. izričito pozvao na odredbu iz čl. 139. st. 4. ZN kojom je regulirana odgovornost sunasljednika za dugove ostavitelja, što je ovdje slučaj.

12.Pravilima o opsegu nasljednikove odgovornosti za dugove sadržanim u odredbi članka 139. ZN propisano je kako: nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 1.); nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 2.); nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.); kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog djela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (st. 4.); među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno (st. 5.).

12.1.Stoga ne postoji niti obveza vjerovnika da prijavi svoje potraživanje u ostavinskom postupku niti dužnost ostavinskog suda da ispituje i utvrđuje osnovanost i visinu ostaviteljevih dugova. Predmet nasljeđivanja je sva ostaviteljeva imovina bez obzira na dugove i njihovu visinu i neovisno o postojanju dugova, pa se ostaviteljevi dugovi i ne smatraju sastavnim dijelom ostavine, oni ne terete ostavinu nego osobno nasljednike (postoje kao osobni dugovi pojedinog nasljednika u razmjeru s vrijednošću njegovog nasljednog dijela, a ne kao dugovi ostavitelja).

12.2.Sukladno tome, pravilima o sadržaju rješenja o nasljeđivanju iz odredbe članka 226. ZN-a, koje je deklaratorne naravi, propisano je što se utvrđuje izrekom rješenja o nasljeđivanju, pri čemu nisu obuhvaćeni dugovi ostavitelja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12.3.Iz priloženog djelomičnog rješenja o nasljeđivanju (O-17/2011 od 27. studenog 2011. Općinskog suda u Trogiru koje je nepotpuno jer ne sadrži sve stranice) proizlazi kako je s parničnim strankama (nasljednicima) u ostavinskom postupku iza pok. I. R. utvrđena kao nesporna ostavinska imovina koja je predmet tog rješenja, kako su svi nasljednici dali nasljedničke izjave, odnosno kako među nasljednicima nisu bile sporne činjenice o kojima ovisi njihovo nasljedno pravo i veličina nasljednog dijela, niti činjenice o kojima ovisi sastav ostavine naveden u tom rješenju, kojim je prema njihovom sporazumu o diobi i načinu diobe razvrgnuta nasljednička zajednica, kako je to regulirano čl. 226. st. 3. ZN-a kojim je propisana mogućnost razvrgnuća nasljedničke zajednice u ostavinskom postupku samo ako svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlažu diobu i način diobe, ili kad se svojim pravom na razvrgnuće koriste nasljednici koji su živjeli ili privređivali u zajednici sa ostaviteljem pa zahtijevaju stvari koje su za osobnu upotrebu, ili nasljednici koji traže kućanske predmete koji nisu znatnije vrijednosti po čl. 143. i 144. ZN.

12.4.Proizlazi, prema odredbi čl. 139. st. 1. ZN kako nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, a opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove se prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednika, dakle, u trenutku smrti ostavitelja (5. ZN- a), pri čemu je imati u vidu i kako prema čl. 129. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

12.5.To znači kako se visina obveze nasljednika prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine i dugovima ostavitelja, sve u času smrti ostavitelja. Dug ostavitelja, ako je riječ o novčanom potraživanju, sastoji se od iznosa glavnog duga, a ako je glavni dug dospio prije smrti ostavitelja, i od zateznih kamata koje teku od dospjelosti iznosa glavnog duga do smrti ostavitelja. Nakon smrti ostavitelja, najviše do visine ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što nasljednik možebitno padne u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze, nastaje i obveza plaćanja zateznih kamata u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO).

12.6.Kako su stranke zakonski nasljednici ostavitelja, proizlazi i njihova zakonska solidarna odgovornost za ostaviteljeve dugove u propisanom opsegu, što nije bilo ni upitno, već njihov međusobni odnos s tim u svezi.

13.Polazeći od propisanog sadržaja rješenja o nasljeđivanju, kako je to izloženo, u danoj situaciji nije bilo zapreke i da se eventualno usmeno nasljednici dogovore da će samo neki od njih podmiriti dugove ostavitelja, što ne bi bilo od značaja za odnos vjerovnika i njih kao ostaviteljevih nasljednika prema kojemu svi imaju položaj solidarnih dužnika s odgovornošću do visine vrijednosti naslijeđenog dijela (čl. 139. st. 4. i 5. ZN), već na odnose između njih međusobno, pri čemu niti jednom odredbom nije propisano da bi za takav sporazum bila potrebna pismena forma (čl. 286. st. 1. ZOO).

13.1.Nisu dani ni razlozi zbog kojih stranke nisu saslušane na tu bitnu okolnost jer to sigurno nije u toč. 9. obrazloženja samo navođenje kako je odbijen prijedlog za saslušanje stranaka, te zašto su odbijeni ostali prijedlozi, kada stanje u spisu i rezultati dokaznog postupka na koje se sud pozvao ne pružaju pouzdanu osnovu zaključivanju na kojemu se temelji odluka.

13.2.Nadalje, kada ima u vidu da se odgovornost za dugove temelji na zakonu, istovremeno utvrđujući da sadržaj rješenja o nasljeđivanju prema odredbi iz čl. 226. ZN ne uključuje i dugove ostavitelja te da sporazum na koji se tuženici pozivaju nije pismen, iako nije navedeno zašto smatra da bi trebao biti pismen, da tuženici nisu osporili dug, a jesu, te da je to dug ostavitelja a ne tužiteljice, iako su tuženici porekli da bi dug koji uključuje troškove ovršnog postupka bio dug za koji odgovaraju, onda ne samo da nema razloga o odlučnim činjenicama, već su razlozi nejasni i proturječni odnosno postoji proturječnost između onoga što se navodi te sadržaja isprava i zapisnika, radi čega se presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13.3.Zbog pogrešnog pravnog pristupa da bi ugovor između stranaka trebao biti pismen, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno jer na tu okolnost nisu saslušane stranke, kako je to bilo u odgovoru na tužbu predloženo.

14.Nadalje, tuženici su prigovorili kako ne odgovaraju za troškove ovršnog postupka solidarno jer da je to trošak tužiteljice, u pogledu kojeg prigovora odluka ne sadrži razloga niti se o tome o kojim bi se troškovima radilo može zaključivati na temelju stanja u spisu budući nije pribavljen spis ovrhe (Ovr-4008/15) čiji pregled je tužiteljica u tužbi predložila.

14.1.S tim u svezi je navesti kako drugih prigovora visini utuženog potraživanja tuženici nisu imali tijekom postupka, pa ako je takvim smatrati žalbene navode pod točkom 3., posljednji i pretposljednji stavak, onda, osim u dijelu koji se odnose na troškove ovršnog postupka, taj prigovor ne bi mogli iznositi u žalbi sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a.

15.Glede prigovora radi prijeboja treba navesti kako obje tražbine i dalje postoje, prigovor nema konstitutivni značaj, tražbine ne prestaju isticanjem prigovora, nego je prigovor osnova za prebijanje konstitutivnom odlukom suda. Do prebijanja dolazi tek kad odluka o prebijanju postane pravomoćna. Međutim, učinak prebijanja uzajamnih tražbina konstitutivnom odlukom suda nastupa od trenutka kad su se tražbine realno susrele (ex tunc), kad su se ispunile pretpostavke za prestanak tražbina prijebojem.

15.1.To znači da presuda ima retroaktivni učinak, analogno učinku građanskopravne izjave o prijeboju (čl. 196. ZOO). Takav je učinak bitan radi sporedne tražbine zateznih kamata na iznos za koji su tražbine prebijene, jer, primjerice, ako je tužiteljičina tražbina dospjela prije tuženikove, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća do dana kad su se tražbine susrele.

15.2.Obzirom na pravnu prirodu prigovora radi prebijanja, prema kojoj tražbine stranaka egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom se vrši prijeboj, nužno je bilo presudom utvrditi postojanje ili nepostojanje tražbine po tužbenom zahtjevu, zajedno sa sporednim tražbinama.

15.3.Međutim, budući je u prijeboj stavljena tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, prihvaćanjem osnovanim prigovora prijeboja glede tražbine iz te odluke, odlučeno je o zahtjevu o kojemu već postoji pravomoćna odluka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 9. ZPP- a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

16.Nadalje, nije jasna odluka o prijeboju glede sporednih tražbina budući na tražbinu po tužbi kamate teku od 1. srpnja 2016. na iznos od 36.167,91 kn, a na iznos od 1.666,66 kn od 14. lipnja 2017. prema svakom od tuženika, a po protutražbini kamate teku od 1. prosinca 2015., pa kada je izvršen prijeboj koji se tiče glavne i sporednih tražbina, i kamate su se prebijale, samo što iz točke III. izreke nije jasan opseg prijeboja, pri čemu je imati u vidu da se prijeboj vrši u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi o prigovoru prijeboja a ne o protutužbi, te da u slučaju prijeboja, za taj dio u kojem su se tražbine prebile, treba tužbeni zahtjev odbiti.

16.1.Zbog ranije izloženog presuda se ne može ispitati, što predstavlja bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.

17.Kao posljedica uočenih povreda i pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

18.Stoga je uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane valjalo u cijelosti ukinuti pobijanu presudu (čl.370. ZPP-a), time da će u nastavljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti povrede na koje je ukazano imajući u vidu primjedbe i upute iz ove odluke te dopuniti činjenično stanje glede odlučnih okolnosti na koje je ukazano i to provođenjem predloženih a neizvedenih dokaza te ocjenom svakog dokaza posebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) donijeti novu zakonitu odluku sa sadržajem izreke: ako utvrdi u cijelosti ili djelomično osnovanim tužbeni zahtjev, izrekom će utvrditi postojanje tužiteljičine glavne i sporednih tražbina; prebijanje tužiteljičine tražbine s prethodno pravomoćno utvrđenom tuženikovom tražbinom; eventualno kondemnatornom odlukom dosuditi tužiteljici preostali iznos iznad prebijenog dijela s kamatama od dospjelosti do isplate te odbiti dio zahtjeva za koji su tražbine prebijene.

18.1.Ako se pak utvrdi neosnovanost tužbenog zahtjeva, izreka presude će sadržavati samo kondemnatornu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva, jer je prigovor prijeboja istaknut jedino za slučaj osnovanosti tog zahtjeva.

19.Uz odluku o glavnoj stvari prvostupanjski će sud ponovo odlučiti o troškovima cijelog pa i žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Splitu, 26.travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.