REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3686/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz B., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Z., ..., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvom, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-886/2021-4 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1914/2019-52 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-886/2021-4 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1914/2019-52 od 1. travnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja:
"1. Smatra li se objektivnom preinakom ili samo promjenom pravne osnove činjenica da je tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom potraživao isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, a naknadno tijekom postupka tražio isplatu razlike plaće s osnova redovnog rada?
2. Može li se smatrati da je ispunjena obveza iz članka 186. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku i u slučaju kada je tužitelj nakon podnošenja tužbe objektivno preinačio tužbu na način da umjesto isplate prekovremenog rada (potraživanog zahtjevom za mirno rješenje spora), naknadno tijekom postupka potražuje isplatu redovnog rada u turnusu, a tuženik se tome protivio?
3. Može li se dolazak tužitelja u sjedište Službe pola sata prije redovnog početka radnog vremena, u svrhu besplatnog organiziranog prijevoza na mjesto rada smatrati radnim vremenom u smislu čl. 2. t. 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća, odnosno u smislu odredbe čl. 60. Zakona o radu, obzirom da u tom vremenu tužitelj nije obavljao poslove prema uputama poslodavca?"
za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije. Predlaže odbaciti prijedlog te potražuje troškove sastava odgovora.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja nemaju značenje pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo i drugo pitanje se odnose na objektivnu preinaku tužbe i naznačena su određeno, ali u odnosu na ta pitanja tuženica nije dala odgovarajuće razloge važnosti. U odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016. revizijski sud se nije izjasnio o tumačenju odredbe čl. 186.a. ZPP i o tome radi li se o objektivnoj preinaci tužbe kad tužitelj traži naknadu za prekovremeni rad, a potom na temelju istih činjeničnih tvrdnji traži naknadu za redovni rad – dodatke za rad u turnusu i smjenama.
5. Treće pitanje kojim tuženica pita može li se dolazak tužitelja u sjedište Službe pola sata prije redovnog početka radnog vremena u svrhu besplatnog organiziranog prijevoza na radno mjesto smatrati radnim vremenom u smislu odredbe čl. 2. toč. 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća, odnosno u smislu odredbe čl. 60. Zakona o radu, obzirom na to da u tom vremenu nije obavljao poslove prema uputama poslodavca također nje važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Rješenjem revizijskog suda poslovni broj Revr-466/2007 od 05. rujna 2007. zauzeto je pravno shvaćanje da se takav rad ne može smatrati prekovremenim radom, ali „… vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati odnosno honorirati tužitelju, ali ne po osnovu prekovremenog rada. Odredbom čl. 39. citiranog Kolektivnog ugovora propisano je kako se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.“ (tako i u Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016.).
5.2. U konkretnom slučaju je tužitelju dosuđena naknada za redovni rad u turnusu, što je u skladu s pravnim shvaćanjem u navedenim odlukama revizijskog suda.
6. Prema tome, obzirom da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju glede postavljenog pitanja koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda, ono se ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci pod st. I.
8. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 26. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
