Broj: Ppž-8185/2022

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. D.K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. srpnja 2022., broj: 70 Pp -1327/2022-24, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. D.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, 70/17.,126/19., 84/21. i 114/22.),

izriče novčana kazna 790,00 eura (sedamsto devedeset eura)/5952,26kuna (pet tisuća devetsto pedeset dvije kune i dvadeset šest lipa)[1] , u koju kaznu se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/17., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme uhićenja okrivljenika od 2. travnja 2022. u 00,10 sati do 2. travnja 2022. u 11,15 sati kao 39,82 eura/300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 750,18 eura (sedamsto pedeset eura i osamnaest centa)/5652,23 kuna (pet tisuća šetsto pedeset dvije kune i dvadeset tri lipe) novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.K. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona okr. D.K. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50 eura (pedeset eura) /376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. srpnja 2022., broj: 70 Pp -1327/2022-24 proglašen je krivim okr. D.K. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena

od 2. travnja

novčana kazna 2.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika 2022. u 00,10 sati do 2. travnja 2022. u 11,15 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik ima za platiti 5.700,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 400,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. D.K. po braniteljici odvjetnici J.S. podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi krivnje, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

5.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. D.K., budući mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

5.2. Za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna najmanje 2.000,00 (do općeg maksimuma od

Zakona o zaštiti od 50.000,00 kuna), dok je prema odredbi čl. 22. st. 1. „novog“ nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna najmanje 790,00 eura (od 5952,26 kuna do općeg maksimuma od 6630,00 eura, odnosno 49.953,74 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

5.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

5.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 1. travnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 70/17.,126/19., 84/21.

92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

5.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

6.

Žalbom se navodi da je sud u pobijanoj odluci pogrešno utvrdio činjenično stanje pa je slijedom toga počinio povredu materijalnog prekršajnog prava, kao i pogrešnu odluku o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik je u prilog žalbe dostavio snimku razgovora i žrtve 1. travnja 2022, u vrijeme počinjenja navodnog prekršaja, o kojoj je ošt. K.I. iskazivala pred sudom, a o istoj snimci okrivljenik govori u svojoj obrani. Žalbom se prepričava sadržaj snimke, iz koje, po mišljenju žalbe, proizlazi da je sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu je li okrivljenik kritične zgode kod oštećenice izazvao osjećaj straha i povrede dostojanstva.

7. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio izvedene dokaze i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedokinje ošt. K.I., sada bivše izvanbračne supruge okrivljenika, provedenog suočenja okrivljenika i oštećenice i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, uz otklon obrane okrivljenika. Svjedokinja je pred sudom detaljno opisala događaj, opisujući postupanje okrivljenika kako mu se to i optužbom stavlja na teret. Prvostupanjski sud je sukladno slobodnoj ocjeni dokaza propisanoj čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona prihvatio vjerodostojnim iskaz ispitane svjedokinje, u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njegovu nevjerodostojnost. Prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona u obrazloženju presude dao valjane razloge za svoju odluku, iznio ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i jasne razloge zašto je cijenio iskaz oštećenice vjerodostojnim, a zašto nije povjerovao obrani okrivljenika. Suprotno navodima žalbe, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava i donio pravilnu odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, navodeći da oštećenicu nije vrijeđao, niti pljuvao, prebacujući odgovornost na oštećenicu koja je bila agresivna u svom izričaju, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja i ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj.

8. U odnosu na snimku razgovora okrivljenika i žrtve 1. travnja 2022., koju je okrivljenik dostavio uz žalbu, ističe se da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao navedeni dokaz, uslijed čega se, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, navedeni dokaz, istaknut tek sada u žalbenom postupku, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.

8.1. U žalbi se iznosi tvrdnja da je o navedenoj snimci okrivljenik govorio u svojoj obrani, a ošt. K.I. o istoj iskazivala pred sudom. Međutim, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika u žurnom postupku od 2. travnja 2022. ne proizlazi da je okrivljenik govorio o navedenoj snimci, kao ni na ročištu 6. svibnja 2022., kada je nazočio ispitivanju oštećenice, niti na ročištu 1. srpnja 2022., kada nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a zapisnik vlastoručno i bez primjedbe potpisao. Ošt. K.I. u svjedočkom iskazu 6. svibnja 2022. navela je da ju je suprug kritičnog događaja snimao svojim mobitelom, a okrivljenik, nazočan njenom ispitivanju, paušalno je prigovorio u cijelosti istinitosti njenog iskaza, pri čemu snimku mobitelom nije ni spomenuo, niti je predložio kao dokaz.

9. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji žalbom se osporava kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

10.1. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne).

10.2. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. D.K. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa. Treba naglasiti da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pogrešno cijenio otegotnom raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, ranija osuda za nasilje u obitelji čini odlučnu činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, ova nepravilnost nije od utjecaja na odluku o kazni, budući je okrivljeniku i uz pogrešno cijenjenu otegotnu okolnost, po prvostupanjskom sudu za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u propisanom posebnom minimumu.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema stanju spisa okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50 eura/376,73 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. travnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.