REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1088/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać- Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice D. B., OIB ... iz Z., i II. tuženika M. B., OIB ... iz Z., oboje zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 5482/16-3 od 31. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2626/04-43 od 22. listopada 2015., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5482/16-3 od 31. siječnja 2017.
II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je I. i II. tuženicima naloženo solidarno platiti iznos od 16.593,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate u točki I. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka I. tuženici u iznosu od 5.625,00 kn te daljnji trošak I. tuženici i II. tuženiku u iznosu od 5.000,00 kn, a sve u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2626/04-43 od 22. listopada 2015. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Protiv drugostupanjske presude koja je donesena pozivom na odredbu članka 373. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP-a izjavio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.
4. U odgovoru na reviziju I. i II. tuženici osporavaju revizijske navode tužitelja i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traže trošak sastav odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a, a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.593,00 kn sa zateznim kamatama, koji zahtjev se odnosi na troškove sanacije zajedničkih dijelova zgrade razmjerno suvlasničkom dijelu I. i II. tuženika.
8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da je tužitelju građevinskom dozvolom Općine Č., Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 27. lipnja 1983. odobreno kao investitoru da može izvesti adaptaciju zapadnog dijela potkrovlja u stambeni prostor u postojećem stambenom objektu izgrađenom na kč.br. 3772 k.o. Č. u Z., ...
- da je u vrijeme izdavanja građevinske dozvole zgrada bila u mješovitom društvenom-građanskom vlasništvu, s time da su stanovi koji su bili u društvenom vlasništvu bili u vlasništvu Grada Z.
- da tužitelj nije upisan kao (su)vlasnik stana izgrađenog u potkrovlju stambene zgrade, nego je u tijeku parnični postupak u kojem tužitelj tuži ostale suvlasnike
9. Kraj ranije navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud nalazi zahtjev tužitelja neosnovanim, i to iz razloga jer tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz članka 220. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) kojom se propisuje da se obavljanju tuđeg posla može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji li šteta ili propuštanje očite koristi kao niti je li tužitelj osobno platio išta na ime izvedenih radova, odnosno nije dokazao pretpostavke iz članka 210. ZOO, za stjecanje bez osnove. U odnosu na završetak radova (koji su predmetom ovog postupka u vrijednosti koja odgovara suvlasničkom udjelu tuženika), temeljem provedenog dokaznog postupka zaključuje da je tužitelj sve utužene radove završio do 2000. godine, pa iz tih razloga nije osnovan prigovor zastare, obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena 22. ožujka 2004. Pored svega navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao niti eventualno vlasništvo/suvlasništvo predmetne nekretnine.
10. Drugostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 373.a stavka 1. točka 2. ZPP-a te odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu, ali iz drugih razloga. Drugostupanjski sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor zastare te smatra bez obzira je li se u konkretnom predmetu radilo o poslovodstvu bez naloga ili stjecanju bez osnova, da je u svakom slučaju nastupila zastara, protekom općeg zastarnog roka od pet godina, sukladno odredbi članka 371. ZOO/91 računajući zastaru od dana kada su izvedeni radovi koji su predmetom tužbe. Drugostupanjski sud zaključuje da su predmetni radovi završeni najkasnije 1997. godine, pa je s obzirom na datum podnošenja tužbe, nastupila zastara u konkretnom predmetu. Osim razloga zastare, drugostupanjski sud obrazlaže da je potraživanje tužitelja neosnovano i zbog toga što je za radove koji su bili predmetom ovog postupka tadašnjem (su)vlasniku zgrade-Općini Č. bila naložena isplata pravomoćnom odlukom, pa tužitelj u odnosu na sadašnje suvlasnike potražuje isplatu iz iste osnove.
11. Kraj svih ranije navedenih utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebice u odnosu na utvrđenje da tužitelj nije dokazao da je (su)vlasnik predmetne nekretnine, a nije dokazao niti da je od dana izgradnje predmetna zgrada renovirana i u kojem opsegu, čime bi eventualno potvrdio jesu li izvedeni radovi doista i bili nužni, dovodi do zaključka da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za utuženje navedenih troškova. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o tome da su upravo ti razlozi, razlozi zbog kojih je zahtjev tužitelja valjalo odbiti. Dok drugostupanjski sud odlučuje o osnovanosti prigovora zastare na način da isti nalazi osnovanim na temelju ocjene iskaza tužitelja o vremenu kada su izvedeni radovi koji su predmetom tužbe i dokumentacije u spisu.
11.1. Tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na ocjenu iskaza tužitelja o završetku radova zbog postojanja proturječnosti o onome što se u presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih isprava i zapisnika (zapisnika s ročišta od 12. rujna 2007., izvedbenog nacrta (projekta) i završnog izvješća nadzornog inženjera Z. W. i zapisnika o inspekcijskom pregledu). U suštini se revizijski navodi tužitelja iscrpljuju u uspoređivanju isprava i zapisnika u spisu sa iskazom tužitelja, pri čemu tužitelj daje vlastitu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom da ovaj sud ne nalazi tužitelja aktivno legitimiranim za naplatu utuženih troškova, jer kako i navode nižestupanjski sudovi nije dokazao (su)vlasništvo predmetne nekretnine, a nije dokazao niti da je u izvođenju radova postupao kao poslovođa bez naloga, predstavlja razloge zbog kojih je pravilno odbijen zahtjev tužitelja.
11.2. Stoga ocjena prigovora zastare, koju revident problematizira u revizijskim navodima, a koji prigovor dovodi u svezu s bitnim povredama iz članka 354. stavka 2. i članka 354. stavka 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a nisu relevantni, jer je zahtjev tužitelja valjalo odbiti, iz drugih, ranije navedenih razloga.
12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i potvrditi drugostupanjsku odluku, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a (točka I. izreke).
13. Odbijen je zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 26. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
