REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-7229/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.T., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, od 14. lipnja 2022., poslovni broj: Pp-1762/2020, na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku M. T., umjesto dosadašnje novčane kazne, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, 42/20, 85/22 i 114/22), činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset eura[1] ) / 9.945,00 (devttisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe), dok mu se temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15, 70/17, 118/18,42/20, 85/22 i 114/22), dopušta se okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 90 (devedeset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 kuna.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi tužitelj navodi da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz očitovanja okrivljenika da uopće nije znao da mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije na snazi jer je čekao obavijest od policijske postaje. Sud da nije utvrdio da je okrivljenik 26. svibnja 2020. osobno na ruke, na mjestu počinjenja prekršaja primio prekršajni nalog da mu se izriče zaštitna mjera u trajanju od 3 mjeseca koja teče od izvršnosti ili protekom 8 dana od dana pravomoćnosti. Pogrešna i da je odluka o izrečenoj novčanoj kazni. Sud da je kod izricanja kazne pogrešno primijenio članak 37. Prekršajnog zakona, jer da priznanje prekršaja i njegovo žaljenje zbog istog, a s obzirom na članak 5. Ustava republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada ističe da izrečena novčana kazna primjenom članka 37. Prekršajnog zakona nije primjerena težini djela, kao i da nije u pravu prvostupanjski sud kada okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru, obzirom na opasnost djela.
8. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena instituta ublažavanja novčane kazne, obzirom na opasnost djela, kao i dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, kako je navedeno u izreci presude, a i vidljivo je iz podataka prekršajne evidencije dostupnih ovom sudu.
9. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o djelu za koje je zbog njegove opasnosti propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
10. U svezi s tim valja istaći da je ovaj sud okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini od 1320,00 eura, smatrajući da je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s time da je uvažavajući žalbene navode tužitelja ovaj sud prihvatio razloge za izricanjem veće kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud.
11. Također, iz navedenih razloga osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, iz razloga što okolnost koju navodi prvostupanjski sud da okrivljenik nije znao da mu je u trenutku kontrole izrečena zaštitna mjera nije osnovan.
12. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., u članku 2. propisano je da se u članku 58. stavak 2. mijenja i glasi:»(2) Mjera iz stavka 1. ovoga aštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) počinje teći od članka (z
izvršnosti presude, temeljem čega više ne postoji obveza slanja obavijesti vozačima o početku trajanja zaštitne mjere.
13. Dakle, okolnost koju okrivljenik navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera nije osnovan razlog za neizricanjem zaštitne mjere, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, iz razloga što je okrivljeniku uredno uručena odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera, a koju je kao dokaz uz žalbu dostavio tužitelj, i kojoj je izričito navedeno od kada počinje teći zaštitna mjera, te u krajnjem slučaju ukoliko je okrivljenik imao bilo kakvih dvojbi trebao se je interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano Zakonom, a kojeg u konkretnom slučaju okrivljenik nije poštivao.
14. Stoga je ovaj sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca jer je ocijenio kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima B kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
15. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem veće kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud, kao i za izricanjem zaštitne mjere smatrajući da će se ovako izrečenom zaštitnom mjerom u trajanju od 4 mjeseca, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.
16. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. travnja 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
