Poslovni broj:Ref 30 P:Pnš-506/2014

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S., po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S.,OIB:…, zastupan po punomoćniku R. V. odvjetniku u S., protiv tuženika HOK d.d., Z.,OIB:... zastupana po OD O., P.&p. u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 08. prosinac 2022.g, presudom donesenom i objavljenom dana 25. travnja 2023 god.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime neimovinske štete u roku od 15 dana iznos od 895,87 Eura /6.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 29. listopada 2013.g. dana podnošenja odštetnog zahtjeva, po stopi sukladno čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 16,25 Eura /122,50 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 25. travnja 2023 g. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima, za više zatražene kamate za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjev 29. listopada 2013 do presuđenja 25. travnja 2023 g. i u dijelu kojim potražuje isplatu imovinske štete izgubljena zarada iznos od 517,62 Eura /3900,00 kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

U tužbi tužitelji navodi dana 12. srpnja 2013.g. u mjestu K. kod T. dogodila se prometne nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj je tom zadobio ozljede zbog toga trpi imovinsku i neimovinsku štetu. Podneskom od dana 3. veljače 2023 godine tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev.

Dana 28. listopada 2013.g. obratio se tuženiku odštetnim zahtjevom radi mirnog rješenja spora. Tuženik je priznao pravni osnov potraživanja tužitelju je dana 15. rujna 2014.g. isplatio nesporni iznos na ime naknade štete 5.989,00 kuna, za neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 kuna za imovinsku štetu izgubljenu zaradu 2.489,00 kuna.

Tužitelj potražuje za fizičke bolove daljnji iznos od 4.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 6.500,00 kn, za strah 4.500,00 kn. Tužitelj smatra da je pretrpio neimovinsku štetu u visini od ukupno 18.500,00 kuna te zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od ukupno =15.000,00 kuna, budući da je tužitelju prije podnošenja tužbe, isplaćen nesporni iznos od =3.500,00 kn na ime naknade imovinske štete.

Tužitelj traži naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.000,00 kuna te naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.900,00 kuna. U mirnom postupku tuženiku je dostavio platne podatke za 2013.g. te je razvidno da je prosječna plaća tužitelja u 2013 g. iznosila neto 5.800,00 kn kao i da je u srpnju i kolovozu 2013.g. oštećeni imao smanjene uplate na ime plaće upravo radi bolovanja, što znači da je na ime izgubljene zarade tužitelj oštećen za minimalno 6.400,00 kn za ova dva mjeseca koja je bio na bolovanju. Tužitelj je od tuženika obeštećen za iznos od 2.489,00 kuna, što znači da mu je tuženik na ime izgubljene zarade ostao dužan još isplatiti iznos od 3.900,00 kuna.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju kao nastanak štetnog događaja., ističe prigovor suodgovornosti (doprinosa) tužitelja u omjeru od 50% za nastanak štetnog događaja, obzirom da je tužitelj postupio protivno čl.43 ZSPC-a svojim vozilom vršio radnju nepropisnog skretanja ulijevo, uslijed čega je na njega prednjim dijelom svojeg vozila reg. oznaka ZG… naletio vozač vozila osiguranika tuženika, dakle, uslijed nepropisne radnje tužitelja, nalet od strane vozila osiguranog kod tuženika na tužiteljevo vozilo, bio je neizbježan.

Predmetna prometna nezgoda bila bi u cijelosti izbjegnuta da tužitelj svojim vozilom nije vršio radnju nepropisnog skretanja ulijevo, ističe prigovor suodgovornosti tužitelja i to u omjeru od 50%, pri čemu je uvažavajući isti omjer suodgovornosti, tuženik tužitelju, u mirnom postupku, dana 15.09.2014.g., isplatio iznos od 5.988,99 kn, a koji iznos obuhvaća 3.500,00 kn na ime štete s osnova ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnog događaju, 2.488,99 kn na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade.

Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor cjelokupnog namirenja tužitelja, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa. Na isto primjenJuje se čl.1072 ZOO-a, tuženik ne odgovara po principu objektivne odgovornosti, već po principu krivnje, i ništa se ne presumira, tužitelj je dužan dokazati odgovornost osiguranika tuženika (princip subjektivne odgovornosti) i stoga je za utvrđenje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja teret dokaza isključivo na tužitelju.

Tuženik, osporava i visinu svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visinu imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju, saslušao tužitelja,svjedoke proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet S. S.,M. Ž., i N.K., medicinskim vještačenjem po vještaku spec. neurologu dr. M. M..

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi dana 12. srpnja 2013 godine, u K. kod

T.. Sporna je suodgovornost i visina štete po svim zatraženim osnovama.

Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 5.989,00 kuna na ime imovinske štete 3.500,00 kuna i za izgubljenu zaradu iznos od 2.488,99 kn dana 15. rujna 2014 g.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da se utužene prigode imao namjeru skretanja u lijevo, prije udara kretao se brzinom cca 10 km/h. Na licu mjesta postojala je isprekidana linija tom prigodom dao je lijevi žmigavac i pogledao u retrovizor. kada je pogledao u retrovizor, iza njega je vozilu bio svjedok F. Č., i primijetio kako isti usporava kretanje. u trenutku kada je skretao u lijevo zašao je sa 2/3 svog automobila u putanju za lijevo, dakle, izašao je iz lijeve trake Na taj način nastavio s kretanje pravocrtno, s tim što se malo dao u desno, i prešao ga Nakon jedne sekunde, obzirom da tu postoji i kolnik za pješake mada nema pješačkog prijelaza, u jednom trenutku na njega je naletilo vozilo velikom brzinom. Prije kočenja kretao se brzinom oko 130 i više km/h. Udar je bio u zadnji bočni lijevi dio njegovog automobila, pri čemu se okrenuo na cesti. nastala je totalna šteta. Tom prigodom ozlijedio je vrat i rame, kolima Hitne pomoći prevezen u bolnicu. Mjesec dana prije nezgode bio na terapijama radi upale živca u dijelu vrata, uslijed ove prometne nezgode i došlo mu je do pogoršanja stanja. U bolnici nije zadržan radi otpušten je kući. Nakon ozljeđivanja nosio je Schancov ovratnik negdje oko mjesec dana,. rame mu je bilo oteklo. Nakon ozljeda provodio je terapiju, bio je na bolovanju dva mjeseca, trpio jake bolove, a došlo je do opuštanja lijeve strane lice zbog pogoršanja stanja sa lijevim živcem u dijelu vrata. Navod vozača vozila koji ga je udario ne stoji u smislu njegova načina pretjecanja jer tragovi kočenja tog vozila nisu bili usporedo sa bijelom crtom na cesti, već navedeni tragovi kočenja su bili ukoso.

Iz iskaza svjedoka G. K. proizlazi da je stajao je ispred kuće čuo škripu kočnica i jak udar njegovo vozilo Passat koje je na cesti okrenuto, na trotoaru, prema jednom zidu, dok je od vozila Passat nekih 3 do 4 metra bilo udaljeno vozilo Fiat Ducato, te se nalazilo u pravcu kretanja i to u lijevoj strani ceste. Na licu mjesta zatekao je vozača Fiat Ducata, koji je bio skamenjen i koji je kazao: Ljudi ne znam što mi je bilo, ja sam kriv Na licu mjesta bio je još jedan momak kojeg je vidio na sudskom hodniku. Nakon toga došla je Hitna pomoć i odvezla tužitelja u bolnicu, došla je policija i izvršila očevid. Vozač vozila je bio u kući, razmijenili su dokumentaciju, pozvali vučnu službu koja je odvela njegovo auto koje nije bilo u voznom stanju.

Iz iskaza svjedoka F. Č. proizlazi da se utužene prigode kretao vozilom iz pravca T. prema S., brzinom 50 km/h. Ispred njega vozio je tužitelj i pred skretanje u lijevo, tužitelj mu je signalizirao lijevim žmigavcem da ima namjeru skrenuti u lijevo, i kojom prigodom su usporili kretanje na nekih 10 do 15 km/h. Tužitelj je započeo radnju skretanja u lijevo zašao u suprotni trak za 1/3, a on ga je u tom trenutku zaobišao i nastavio radnju krećući se u pravcu. Kada je zaobišao tužiteljev automobil, možda nakon sekundu ili dvije, čuo je škripu kočnica, jak udarac, pa je pogledao u retrovizor, zaustavio se sa strane i pružio pomoć. On i tužitelj su vozili u koloni, ne može se očitovati koliko je automobil Fiat Ducato bio udaljen od njegovog vozila a prije predmetne nezgode. On i tužitelj kretali su se propisanom radi se o naselju, dozvoljena brzina je 50 do 60 km/h. Što se tiče vozila marke Passat, nakon nezgode on je bio okrenut za nekih 180 stupnjeva i odbačen na desni kolnik, utužene prigode upravljao je vozilom Opel Vivaro u trenutku skretanja tužitelja nitko nije svojim vozilom pretjecao.

Iz iskaza svjedoka N. P. proizlazi utužene prigode upravljao je vozilom Fiat, radi se dostavnom kombi vozilu, kretao se brzinom od cca 60 km/h do 70 km/h, kojom brzinom kretao u trenutku pretjecanja. Ispred njega bio je kombi vozilo, koje se kretalo dosta sporo. Na kritičnom mjestu bila je lagana nizbrdica; na cesti je bila isprekidana linija; nije vidio tko vozi ispred ovog vozila, u jednom trenutku poduzeo je radnju skretanja, odnosno, radnju pretjecanja, dao je žmigavac, ubrzao vožnju i skrenuo u pretjecajnu lijevu traku, kada je cijelim vozilom prešao u lijevu traku tek je tada uočio vozilo tužitelja, ne zna je li u vozilu tužitelja bio korišten pokazivač smjera, moguće da jeste. Iz razloga što je vozilo tužitelja vidio u njegovom bočnom položaju, uočio je u trenutku kada je on već zauzeo putanju skretanja u lijevo, očekivao je da će on bez problema proći u sporedni put, međutim, to se nije dogodilo, tužitelj nije uspio proći u lijevo, uočio je da se na dijelu sporednog puta vrše određeni radovi uslijed čega je tužitelj vozio usporeno. U jednom trenutku učinilo mu se kao da sva trojica sa vozilima su na istom mjestu. Kombi koji je vozio ispred je jako sporo vozio, odnosno, skoro pa da se nije ni kretao. ne može se sjetiti da li je vozač kombija koji je vozio ispred nastavio vožnju dalje ili se pak isti zaustavio, prednjim lijevim dijelom vozila udario je u stražnji lijevi dio vozila tužitelja, zadnji lijevi dio vozila tužitelja se pomakao, misli da je uništeno i staklo, a njegovo vozilo je poslije zbog nemogućnosti šlep službom prevezeno u Z..

Protiv njega je vođen prekršajni postupak u S. u tom postupku proglašen je krivim i novčano kažnjen. U predmetu nije bilo nikakvog vještačenja nije se žalio na odluku suda, tragovi kočenja bili u ravnini s pretjecajnom trakom. U trenutku kada je on udario vozilo tužitelja od udarca vozilo tužitelja zarotiralo i udarilo u jedan zidić ne može se točno izjasniti o mjestu udara, odnosno, pretpostavlja da bi udar bio pri kraju stražnjeg lijevog dijela te da se ne bi radilo o udaru u zadnja vrata ili točak, na tom dijelu nalazila isprekidana linija, pretpostavlja da je skretanje tužitelja bilo propisno. Nakon odluke Prekršajnog suda dobio je obavijest osiguravajuće kuće da nema pravo na naknadu štete, te sam ja sam snosio troškove popravka svog vozila.

Pregledom vještva vještaka za cestovni promet dipl. ing. S. S.

utvrđeno je kako se utužena nezgoda dogodila na način vozilo VW Passat se kretalo sjevernom kolničkom trakom ceste D60 iz smjera istoka u smjeru zapada, a na kolnom prilazu obiteljske kuće koji se nalazi uz južni rub ceste, vozilo je skretalo ulijevo prema dvorištu. Vozilo Fiat se također kretalo sjevernom kolničkom trakom ceste D60 iz smjera istoka u smjeru zapada, nakon čega je obavljalo pretjecanje vozila VW Passat južnom kolničkom trakom. Dakle, vozila Fiat i VW Passat su se kretali u istom smjeru. Vozač vozila Fiat je uočivši vozilo VW Passat u skretanju ulijevo, reagirao na kočnicu kako bi izbjegao sraz s automobilom. Unatoč tome, došlo je do sraza između prednje lijeve strane vozila Fiat i stražnje lijeve strane vozila VW Passat kako sam naveo u točki 5 ovoga vještva. Vozilo Fiat se pred reagiranje vozača na kočnicu kretalo brzinom od oko 86 km/h ili 23.78 m/s, Brzina kretanja vozila VW Passat pred sraz i u srazu je iznosila oko 10-15 km/h ili 3.47 m/s.

Prometna nesreća se dogodila danju na preglednom i ravnom dijelu ceste, a duljina puta horizontalne preglednosti (Sp) na mjestu događaja iznosi najmanje oko Sp=150-200 m. Vozači vozila Fiat i VW Passat su se mogli međusobno vidjeti na toj udaljenosti, a mogućnost uočavanja su im mogla umanjiti vozila koja su se eventualno nalazila između njih u prometnom toku, pa tako i kombi vozilo, Opel Vivaro kojim je upravljao svjedok F. Č. između vozila Passat i Fiat. U vremenu od 3.22 s pred sraz, kada vozač vozila Fiat reagira na kočnicu, Fiat je od mjesta sraza bio udaljen u smjeru istoka oko S=60 m, dok je vozilo VW Passat, u istom vremenu bio udaljen od mjesta sraza u smjeru istoka oko S=11 m.

U trenutku kada je tužitelj uočio da vozilo osiguranika tuženika započinje skretanje ulijevo reagirao je na kočnicu, a vozilo Fiat se lijevom polovinom nalazio na lijevoj, odnosno južnoj kolničkoj traci, u fazi započinjenja pretjecanja vozila VW Passat koji je skretao ulijevo prema kolnom ulazu u dvorište. U tom trenutku vozač vozila VW Passat se nalazio prednjim lijevim dijelom vozila na razdjelnoj crti, u fazi skretanja ulijevo, ali još nije prešao na južnu kolničku traku kojom je pretjecanje obavljao vozač vozila Fiata. Položaj vozila Fiat i VW Passat u trenutku kada vozač vozila Fiat reagira na opasnost je na situacijskom planu označen zelenom bojom.

Analizirajući položaj vozila u zadanim vremenima, lijevi kolnički trak gdje se dogodila prometna nesreća zauzelo je prije vozilo Fiat. Obzirom na iznesene brzine kretanja i duljinu preglednosti na mjestu događaja, vozač vozila VW Passat je pogledom u zrcala na vozilu i provjerom mrtvog kuta okretanjem glave ulijevo, mogao vidjeti vozilo Fiat koji je u iznesenom vremenu bio lijevim dijelom vozila na južnoj prometnoj traci i započeo pretjecanje. Ako bi se vozilo Fiat kretalo brzinom oko V=80 km/h ili 22.17 m/s ili bilo kojom manjom brzinom od ove iznesene, vozilo bi se zaustavilo od trenutka kada vozač intenzivnim kočenjem reagira na kočnicu do mjesta sraza.

Tuženik je prigovorio vještvu vještaka koji se očitovao o prigovorima, tuženik je predložio provođenje novog vještačenja.

Pregledom vještva vještaka za cestovni promet dipl. ing. M. Ž.

utvrđeno je osiguranik tuženika upravljao je vozilom sjevernom kolničkom trakom DC-60, od smjera istoka u smjeru zapada brzinom od oko 24,86 m/s ili 89,49 km/h a dolaskom do mjesta događaja započeo je radnju pretjecanja vozila Opel Vivaro koje se kretalo ispred njega sjevernom kolničkom trakom i istom smjeru a kojim je upravljao F. Č. te vozila VW Passat koje se kretao sjevernom kolničkom trakom ispred vozila Opel Vivaro a kojim je upravljao tužitelj 24.86 m/s ili 89,49 km/h. Došlo je do sudara s vozilom VW Passat koje je vršilo radnju skretanja u lijevo na prilazni put za obiteljsku kuću K. uz južni rub kolnika. Do sudara je došlo s prednjim lijevim dijelom vozila Fiat Ducato i zadnjim lijevim bočnim dijelom vozila VW Passat. Mjesto sraza vozila Fiat Ducato i VW Passat se nalazi na južnoj kolničkoj traci na 46 metara zapadno od PTm i 1 metar sjeverno od južnog ruba kolnika.

Brzina vozila Fiat Ducato u trenutku sudara iznosi oko 10,71 m/s ili 38.58 km/h, Brzina vozila VW Passat u trenutku sudara iznosi oko 3,94 m/s ili 14,21 km/h. Tijekom vršenja radnje pretjecanja vozač vozila Fiat Ducato je reagirao na kočnicu, a vozilo Fiat Ducato se nalazilo isred mjesta sudara udaljeno oko 61,16 metara. U tom trenutku obzirom na zatečene tragove kočenja vozilo Fiat Ducato se nalazilo desnim bočnim dijelom vozila-kotačima na sjevernoj kolničkoj traci a lijevim dijelom vozila na južnoj kolničkoj traci Vještak zaključuje tužitelj je reagirao na kočnicu uočivši aktiviran lijevi pokazivač smjera vozila VW Passat koje je zahvaćalo ukošeni položaj u lijevo po sjevernoj kolničkoj traci i približavalo se isprekidanoj središnoj crti.

Uz ponašanje vozača vozila VW Passat započinjanje radnje lijevo skretanje kada nisu bili ispunjeni uvjeti da tu radnju može obaviti na siguran način i mogao je vidjeti da je južnu kolničku traku već zauzelo vozilo Fiat Ducato koje je u fazi pretjecanja do prometne nesreće ne bi došlo da se vozilo Fiat Ducato moglo zaustaviti od momenta kada je vozač reagirao na kočnicu u raspoloživih 61,5 metara a to bi moglo pri brzini od oko 22,53 m/s ili 81/12 km/h Brzina kretanja na mjestu događaja je ograničena prometnim znakom na 70 km/h.

Tužitelj je prigovorio vještvu vještaka, vještaci nisu usuglasili svoje vještvo pa je tužitelj predložio provođenje novog vještačenja.

Pregledom vještva vještaka N. K. mjesto prometne nezgode nalazi se u mjestu K. na kolniku ceste D60 na 7 km+400 metara. Neposredno prije sraza teretno vozilo "Fiat Ducato", registarske oznake i broja ZG… , kreće se sjevernom prometnom trakom navedene dionice iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja i sraza kreće se sa brzinom od oko 89,6 km/h ili 24,8 m/s. Ispred teretnog vozila "Fiat Ducato", kao drugo u koloni kreće se vozilo "Opel Vivaro" sa kojim je upravljao svjedok F. Č. a ispred predmetnog vozila kreće se osobno vozilo "VW Passat" koji neposredno prije sraz obavlja radnju skretanja u lijevo preko južne prometne trake sa namjerom isključivanja sa kolničke površine u pravcu juga. Osobno vozilo „Passat“ u fazi skretanja kreće se sa prosječnom brzinom od oko 14 km/h ili 3,8 m/s i od početka skretanja pa do mjesta sraza gibajući se po kružnom luku prevalio je put do oko 12 metara, za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 3,1 sekundu. Teretnom vozilu „Fiat“ od trenutka kada je vozač vozila poduzeo intenzivno kočenje, pa do mjesta sraza protekao je vremenski interval oko 3,07 sekundi.

Ako usporedimo položaj osobnog vozila „VW Passat“ na početku skretanja u lijevo i u trenutku kada je sa svojim prednjim i bočnim lijevim dijelom položen uz središnjoj isprekidanu kolničku crtu, sa položajem teretnog vozila „Fiat“ kada je vozač poduzeo intenzivno kočenje, za kazati je da je u trenutku kada je vozač teretnog vozila „Fiat“ poduzeo intenzivno kočenje a obzirom na položaj tragova kočenja na južnom prometnom traku, teretno vozilo „Fiat“ sa polovicom svoje površine bio je na južnom prometnom traku i u odnosu na početak skretanja osobnog vozila „VW Passat“ zauzeo je prednost gibanja suprotnim prometnim trakom.

Vozač osobnog vozila „Passat“ neposredno prije započinjanja skretanje i prelaska na južni prometni trak, okretanjem preko lijevog ramena i pogledom u lijevi retrovizor, mogao je uočiti teretno vozilo „Fiat“ u početnoj fazi prelaska preko središnje crte, prekinuti skretanje, propustiti teretno vozilo „Fiat“, i na taj način sraz bi se izbjegao. Na udaljenosti od oko 61,3 metra prije mjesta naleta a gdje se nalazilo teretno vozilo „Fiat“, kada je vozač poduzeo intenzivno kočenje, uz prosječno usporenje od 7 m/s2, do mjesta sraza zaustavio bi se da se giba sa brzinom od 83,2 km/h ili 23,05 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

Sud u cijelosti prihvaća vještvo, na koje stranke nisu imale primjedbi. Prema odredbi čl.9.st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama prometa na cestama NN 59/96 pročišćeni tekst dalje ZSPC) sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba. Prema odredbi čl.18 ZSPC vozač koji namjerava na cesti ili na drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnos mijenjati prometnu traku, pretjecati obilaziti, zaustavljati se skretati udesno ili ulijevo okretati se polukružno voziti unatrag i sl.) ne smije započeti takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji radnji iz stavka 1 ovog članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prema odredbi čl.26 ZSPC vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila, tereta, gustoći prometa, tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima, može predvidjeti da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku. Kako osiguranik tuženika nije postupio sukladno odredbi čl.26 st.1. ZSPC-a brzinu kretanja vozila nije prilagodio prometnoj situaciji i stanju ceste pri čemu je na kritičnom dijelu gdje je ograničenje brzine 70 km/h kretao se brzinom od 89,6 km/h pri čemu bi nezgoda bila izbjegnuta da se kretao manjom brzinom a koja činjenica je doprinijela nastanku ove prometne . prema ocjeni ovog suda tužitelj je pridonio nastanku štetnog događaja u visini od 50 %. Tužitelj je protivno citiranim zakonskim odredbama čl.18 ZSPC-a započeo radnju skretanja u lijevo da se prethodno nije uvjerio da takvu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Razmjerno suodgovornosti svog osiguranika od ukupne štete tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 50% te štete.

Na okolost visine štete proveden je dokza medicinskim vještačenjem. Vještak dr. spec. neurolog M. M. u vještvu navodi tužitelj je zadobio trzajnu povredu vrata, nagnječenje glave, prsnog koša, tužitelj je pregledan od strane neurokirurga na dan štetnog događaja.Tom prigodom obavljen je neurokirurški pregled i inicirana dodatna neurološka obrada pri čemu je snimljen i CT mozga koji je opisan kao uredan nalaz, u više navrata bio je pregledan kod neurokirurga obavljao je fizikalnu terapiju a zadnji nalaz od dana 10. rujna 2013.g. kada je tužitelj izvršio EMNG snimanje živaca u ruci gdje se opisuje manja akutna lezija C 7 ali ne piše s koje strane da li lijeve ili desne. Kod tužitelja nije došlo do umanjenja ukupnih životnih sposobnosti budući se radi o osobi mlađe životne dobi, funkcionalne sposobnosti su se tijekom liječenja oporavile. Zbog zadobivenih povreda trpio je bolove jakog intenziteta tri dana, srednji intenzitet dva tjedna a blažeg intenziteta dva mjeseca.

Pretrpio je primarni strah jer je do prometne nesreće došlo do pri skretanju mogao je vidjeti da je ugrožen osjećao je životnu opasnost zbog situacije u kojoj se nalazi taj strah je trajao deset minuta nakon samog štetnog događaja javio se sekundarni strah u vidu zabrinutosti zbog oštećenja koja je zadobio od bolova i situacije u kojoj se nalazio zbog oštećenja auta, pitanje ugroženosti drugih osoba taj sekundarni strah trajao je dva dana ,a potom se nastavio kroz blaže izražen strah i stres kroz dva mjeseca tijekom trajanja liječenja to uključuje zabrinutost za može bitne posljedice zabrinutost za uspješnost oporavka i nelagodu koja je potrebna vremenski da se u mozgu priviknemo na činjenicu da smo bili ugroženi vitalno ugroženom stanju.

Sud je prihvatio vještvo vještaka kao stručno ,logično i detaljno obrzloženo Temeljem odredbe čl 19,1046 i 1100 ZOO-a i temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.256,28 Eura/17.000 kuna, od kojeg iznosa je odbijen isplaćeni iznos od 464,52 Eura/ 3.500,00 kuna 13.500,00 kuna uz odbitak suodgovornosti dosuđen je iznos 895,87 Eura /6.750,00 kuna za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Prema vještvu vještaka tužitelj je trebao tuđu pomoć i njega tužitelju prvi tjedan od štetnog događaja sat vremena dnevno u smislu pomoći oko pripravljanja hrane i obavljanja higijene odlaska na preglede.Prema podacima Doma za starije i nemoćne L. u utuženom razdoblju cijena sata iznosila je 35,00 kn ( 7h x 35,00 kuna) 245,00 kn uz odbitak suodgovornosti tužitelju je dosuđen iznos 16,25 Eura/ 122,50 kn. Tužitelj nije dokazao da je plaćao usluge tuđe njege i pomoći radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti stoga je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za izgubljenu zaradu, nije dokazao da je navedenu štetu imao u utuženom iznosu. Tužitelj potražuje izgubljenu zaradu (bolovanje) za mjesec srpanj i kolovoz 2013 g. ukupan iznos od 847,96 Eura/ 6.389,00 kn, tuženik je tužitelju isplatio prema platnim podacima 330,34 Eura/2.489,00 kn i sukladno doprinosu tužitelja, stoga je u tom dijelu tužbenog zahtjev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a.

U Splitu, dana 25. travnja 2023. god.

SUDAC

Ljiljana Mustapić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.