REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4775/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženice MOU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irene Zustović, odvjetnica u Labinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5707/18-2 od 2. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu br. P-338/17-25 od 6. srpnja 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a što je tužena dužna priznati i trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice (toč. I.). Naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.625,00 kn (toč. II.), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. III.), te je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa (toč. IV.).
2. Presudom suda drugoga stupnja uvažena je žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 9.680,79 kn, te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.625,00 (toč. I.). Naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.571,88 kn (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti, te predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom, odnosno prvostupanjskom sudu.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljice ističe da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se predlaže odbacivanje revizije i traži naknada troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Iako je tuženica podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, u konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Preinačujući prvostupanjsku presudu i prihvaćajući tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], drugostupanjski sud je odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su obje nekretnine od 2. svibnja 2016. uknjižene kao vlasništvo tuženice, a prije toga su od 14. listopada 2008. bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske,
- da se u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], gdje su bile upisane i sporne nekretnine, uknjižio 1927. kao vlasnik na temelju kupoprodajnog ugovora DO (FO),
- da se u tom zk. ul. kao vlasnik na temelju ugovora od 20. veljače 1932. uknjižio NO,
- da je NO optirao za Republiku Italiju, pa su njegove nekretnine temeljem propisa o optanskoj imovini po samom zakonu postale društvena imovina,
- da je u katastarskom operatu k. č. br. [katastarska čestica] evidentirana kao oranica od 507 m2 i od osnutka katastra upisana je u posjedovnom listu 59 kao posjed EO pok. M, a kasnije i njegovih nasljednika,
- da je u katastarskom operatu k. č. br. [katastarska čestica] evidentirana kao oranica od 1878 m2 i od osnutka katastra 1953. upisana kao posjed EO pok. M,
- da su predmetne parcele dio kompleksa zvanog [adresa], a koji kompleks osim spornih parcela čine još i parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da je na tim parcelama upisana tužiteljica kao vlasnica temeljem darovnog ugovora sklopljenog 7. prosinca 1984. sa svojom majkom OO, a ista se uknjižila kao vlasnica na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s UO, CO i ŠO, sljednicima pok. DO,
- da su tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima u posjedu spornih nekretnina najkasnije od 1953., time da su na parceli k. č. br. [katastarska čestica] sjekli drveće, a k. č. br. [katastarska čestica] koristili kao oranicu i pašnjak,
- da je tužiteljica naslijedila svoju majku AO u 7/8 dijela, a preostali dio je stekla ugovorom o diobi nekretnine od svoje sestre BO ugovorom od 13. prosinca 2011.,
- da se prije ožujka 2016. dogodio incident između supruga tuženice i tužiteljice i njezina suprugu, budući je tužiteljica supruga tuženice zatekla u šumi kako sječe drveće,
- da je tužiteljica 23. ožujka 2016. podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na spornim nekretninama u postupku pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Poreču br. P-434/16, time da je odbijajuća presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje,
- da je tužiteljica 2. svibnja 2016. zatražila zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi,
- da je tuženica podnijela zahtjev Agenciji za poljoprivredno zemljište za kupnju izravnom pogodbom spornih nekretnina, time da je tuženica zatražila upis u zemljišnu knjigu 2. svibnja 2016.
9. Drugostupanjski sud nije prihvatio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dosjelošću stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 328. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a koja su se pravna pravila primjenjivala do 31. kolovoza 1980. poštenje posjeda se pretpostavlja. Nadalje, prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ br. 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91 – dalje: ZOVO) i to čl. 72. st. 2. i 3. posjed je savjestan (pošten) ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, savjesnost posjeda se pretpostavlja. Jednako tako i odredba čl. 10. st. 3. do 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) govori o poštenom posjedu, te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
10. Pravilno drugostupanjski sud ističe da nije pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da poštenje posjednika prestaje trenutkom kad je saznao da je netko drugi upisan u zemljišnu knjigu. Jednako tako pravilno drugostupanjski sud ukazuje da tužiteljica nije trebala dokazati poštenje svog posjeda, odnosno posjeda svojih prednika. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova nedvojbeno proizlazi da su se sporne nekretnine nalazile u posjedu EO od 1953. do njegove smrti **.**.1979., OO od **.**.1979. do njezine smrti **.**.1992., sestre tužiteljice i tužiteljice od 1. travnja 1992. do 13. prosinca 2011., te same tužiteljice od 13. prosinca 2011. do utuženja 15. ožujka 2017.
11. Nadalje drugostupanjski sud ističe da je posjed tužiteljice i njezinih prednika bio kontinuiran, samostalan i pošten, pa da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP, dakle kroz vrijeme od 40 godina. Stoga je zaključak drugostupanjskog suda da Republika Hrvatska, u vrijeme kada je prodavala sporne nekretnine tuženici, nije više bila vlasnica.
12. Drugostupanjski sud također primjenom odredbi čl. 373.a ZPP utvrđuje da tuženica nije bila u dobroj vjeri kada je kupovala sporne nekretnine, jer je znala da su iste vlasništvo tužiteljice, odnosno njezinih prednika, a osim toga prije nego što se ista upisala u zemljišnu knjigu, tužiteljica je izvršila zabilježbu spora između tužiteljice i tužene Republike Hrvatske, radi čega se tuženica ne može pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 130. st. 2. ZVDSP.
13. Iako je tuženica podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je reviziju razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP.
14. Tuženica u reviziji prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Prema shvaćanju revizijskog suda navedena povreda nije počinjena, pri čemu žalbeni sud kada odlučuje o žalbi stranke dužan je očitovati se o žalbenim navodima. Navode odgovora na žalbu žalbeni sud će ocijeniti ako smatra da su isti relevantni za donošenje odluke, pri čemu iz obrazloženja drugostupanjske odluke je vidljivo da je drugostupanjski sud cijenio dani odgovor na žalbu.
15. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Naime, drugostupanjski sud je ocjenu dokaza proveo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a sama činjenica da tuženica nije zadovoljna takvom ocjenom dokaza, odnosno da iznosi svoju ocjenu dokaza ne znači da je počinjena navedena bitna povreda. U biti tuženica ovdje osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
16. Neosnovani su navodi tuženice da tužiteljica nije stekla pravo vlasništvo dosjelošću, jer da su sporne nekretnine bile predmetom ugovora o diobi između nje i njezine sestre 2011. godine, pa kako od sklapanja tog ugovora nije proteklo 10 godina, da tada tužiteljica nije mogla steći vlasništvo dosjelošću. U tom dijelu je već odgovoreno da se tužiteljica nalazila u poštenom, samostalnom i kontinuiranom posjedu spornih nekretnina, zajedno sa svojim prednicima, još od 1953., da je otac tužiteljice bio upisan u katastru kao posjednik spornih nekretnina od osnutka katastra, pa je protekom roka od 40 godina došlo do stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući se radilo o nekretnina koja je bila upisana kao društveno vlasništvo.
17. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju nije osnovan, budući da u smislu odredbe čl. 155. ZPP navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
