REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4147/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv I- tuženika ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukasović, odvjetnica u Splitu i II-tuženika Grada Splita, Split, Branimirova obala 17, OIB: 78755598868, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1113/17-3 od 12. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-913/17 od 29. svibnja 2017., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je neistinit i pravno nevaljan ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 13. listopada 1998. između II- tuženika i I-tuženika, kao i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostaviti zemljišnoknjižno stanje na nekretnini – stanu u [adresa], I. kat i PK, označen brojem 1, površine 72,90 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaone, hodnika i degažmana, a sagrađenog u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva I-tuženika (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici da I-tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 22.500,00 kn (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužiteljice je odbijena i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti usvojiti zahtjev tužiteljice, kao i dosuditi tužiteljici cjelokupne troškove postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn (list 8 i 9 spisa).
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je dio kuće ranijeg vlasnika ĆL, u koji dio spada i sporni stan, bio prenesen u društveno vlasništvo temeljem izvršene konfiskacije u presudi Okružnog suda u Splitu br. Kž-98/48 i nakon provedenog postupka izvršenja presude o konfiskaciji koje je proveo Kotarski sud u Splitu pod brojem I-168/48, ali samo u idealnom dijelu ukupnog suvlasničkog dijela ranijeg vlasnika ĆL koji je iznosi 28/48 dijela,
- da tužiteljica u postupku nije dokazala da su ti postupci bili nevaljani ili da je pokrenula postupke ponavljanja tih postupaka radi donošenja drugačijih odluka,
- da je preostali dio nekretnina ĆL prešao u društveno vlasništvo nacionalizacijom i to za dio od 20/48 dijela, za koju činjenicu nije od utjecaja okolnost da je predmetni stan kasnije evidentiran kao posebni dio zgrade,
- da je II-tuženik prodao I-tuženiku predmetni stan temeljem ugovora od 13. listopada 1998.
9. Nižestupanjski sudovi otklanjanju kao neosnovane prigovore tužiteljice glede pravne valjanosti spornog ugovora sklopljenog između tuženika. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da je Grad Split, tj. II-tuženik bio ovlašten kao prodavatelj prodati predmetni stan I-tuženik, koji je na istome imao stanarsko pravo, jer je čl. 6. Odluke o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Zagrebu ("Narodne novine" br. 92/02) propisano da konvalidiraju svi ugovori o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova koje su sklopile pravne osobe na temelju Uredbe o davanju ovlasti Fondu u stambenom gospodarstvu nakon 1. siječnja 1998., a u koje ugovore spada i predmetni ugovor jer je isti sklopljen 13. listopada 1998.
10. Nadalje, nižestupanjski sudovi ističu da je u čl. 38. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02
- dalje Zakon o naknadi) propisano da se odredbe čl. 32. tog Zakona ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaciji, a u st. 2. istog čl. je propisano da se u tom slučaju primjenjuje odredba čl. 22. Zakona o naknadi po kojoj se stanovi na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo bivšem vlasniku, već stanaru pripada pravo na otkup tog stana, dok prijašnjem vlasniku pripada samo pravo na naknadu. Isto tako, nižestupanjski sudovi smatraju da je ugovor čije utvrđenje nevaljanosti zahtijeva tužiteljica zaključen u skladu s propisima koji se odnose na konkretnu nekretninu, a da će tužiteljica pravo na naknadu za oduzetu imovinu ostvariti u postupku pred upravnim tijelima.
11. Tužiteljica u reviziji prije svega ističe da drugostupanjski sud nije razmotrio sve žalbene navode tužiteljice. Navedena tvrdnja tužiteljice nije točna, budući je drugostupanjski sud ocijenio relevantne žalbene navode, te je za to dao valjane razloge, sve sukladno odredbi čl. 375. ZPP. Naime, drugostupanjski sud je jasno ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a da jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP koje tužiteljica nabraja u samoj žalbi. Prema shvaćanju revizijskog suda na taj način je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je sporni ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tuženika potpisan od strane neovlaštene osobe Grada Splita. Naime, pravilno prvostupanjski sud ističe da u postupku nije utvrđeno da bi predmetni Ugovor bio ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i dr. – dalje: ZOO/91). Niti ovaj sud ne nalazi da bi sporni ugovor od strane Grada Splita bio potpisan od strane neovlaštene osobe, pri čemu valja posebno naglasiti da je i Državno pravobraniteljstvo u Splitu dalo pozitivno mišljenje glede samog ugovora.
13. Ovaj sud prihvaća pravilnim shvaćanje nižestupanjskih sudova da je sporna nekretnina predniku tužiteljice dijelom konfiscirana, dijelom nacionalizirana, te da neovisno što je predmetni stana kao posebni dio nastao tek nakon nacionalizacije, odnosno konfiskacije, da u tom slučaju ne dolazi do vraćanja imovine u naturalnoj restituciji, već da nositelj stanarskog prava na takvoj nekretnini ima pravo kupiti u skladu s odredbama propisa koji su regulirali prodaju stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.
14. Tužiteljica se neosnovano poziva na praksu revizijskog suda u predmetima Rev- 561/08-2 od 2. srpnja 2014. i Rev-2245/11-2 od 30. listopada 2012. Naime, u predmetu Rev-561/08 sporno je bilo pitanje je li Zakon o oduzimanju ratne dobiti propis o konfiskaciji ili ne, pri čemu je jasno rečeno da se radi o konfiskaciji i da se konfiskacija proteže na sporni stan koji su stranke u postupku otkupa otkupile. U predmetu Rev- 2245/11 konfiscirana je bila cijela nekretnina, te se ne radi o identičnoj pravnoj situaciji.
15. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući je sporna nekretnina dijelom konfiscirana, a dijelom nacionalizirana predniku tužiteljice, radi čega se u takvom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 32. Zakona o naknadi (čl. 38. Zakona o naknadi). Identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-922/08-2 od 7. svibnja 2013.
16. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
