Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-792/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz T., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u V., protiv tužene P. B. Z. d.d., sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-49/22-21 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-49/22-21 od 18. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I/ Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 1 i čl. 5. Ugovora o kreditu broj 9012330834 od 12. ožujka 2007. godine, sklopljen između tužitelja M. G. iz T., OIB… kao korisnika kredita novčanog iznosa 17.971,79 CHF u protuvrijednosti u kunama i tužene P. b. Z. d.d., Z., OIB… kao kreditora kojim se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obveznopravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB… da tužitelju M. G. iz T., OIB… s osnova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) isplati iznos od 3.612,80 eura1/ 27.220,66 kuna zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni preplaćeni iznos počev od izvršene uplate do dana povrata, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena,a od 01.08.2015. godine pa do isplate, zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi

- na iznos od 47,77 eura/359,94 kuna od 06.04.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 10.05.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 14.06.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 06.07.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 09.08.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 10.09.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 12.10.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 09.11.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 12.12.2007. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 11.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 12.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/ 12,94 kuna od 12.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 11.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 14.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 10.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 1,72 eura/12,94 kuna od 10.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 43,15 eura/ 325,14 kuna od 21.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 12,02 eura/ 90,58 kuna od 11.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 12,02 eura/90,58 kuna od 15.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 12,02 eura/90,58 kuna od 12.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 14,01 eura/105,58 kuna od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 31,93 eura/ 240,58 kuna od 18.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 31,93 eura/240,58 kuna od 27.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 30,20 eura/227,52 kuna od 11.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 22,30 eura/167,98 kuna od 11.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 23,24 eura/175,10 kuna od 12.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,09 eura/158,93 kuna od 10.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 22,22 eura/167,40 kuna od 11.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 19,11 eura/143,98 kuna od 11.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,82 eura/164,37 kuna od 11.09.2009. godine do isplate - na iznos od 19,55 eura/147,29 kuna od 10.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 20,88 eura/157,28 kuna od 11.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 20,60 eura/155,24 kuna od 11.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 25,12 eura/189,29 kuna od 12.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 27,33 eura/ 205,93 kuna od 11.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 26,55 eura/200,03 kuna od 11.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 30,02 eura/226,15 kuna od 10.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 30,98 eura/233,40 kuna od 11.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 37,19 eura/280,21 kuna od 10.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 41,84 eura/315,27 kuna od 10.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 36,21 eura/272,85 kuna od 10.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 51,61 eura/388,83 kuna od 10.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 44,07 eura/ 332,08 kuna od 10.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 44,69 eura/336,72 kuna od 10.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 51,25 eura/ 386,14 kuna od 10.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 60,92 eura/458,98 kuna od 10.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 50,65 eura/381,62 kuna od 10.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 53,67 eura/404,37 kuna od 10.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 49,29 eura/371,35 kuna od 12.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura/443,90 kuna od 11.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,25 eura/499,17 kuna od 11.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 67,43 eura/508,03 kuna od 10.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 101,72 eura/766,40 kuna od 10.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 69,41 eura/523,00 kuna od 10.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,09 eura/497,95 kuna od 10.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,61 eura/ 501,85 kuna od 11.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,54 eura/ 501,31 kuna od 10.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 71,09 eura/ 535,60 kuna od 10.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,63 eura/554,75 kuna od 11.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,47 eura/553,56 kuna od 10.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,09 eura/ 543,19 kuna od 10.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,86 eura/ 548,93 kuna od 10.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 74,35 eura/560,17 kuna od 10.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,67 eura/547,54 kuna od 10.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,82 eura/ 548,68 kuna od 10.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 68,04 eura/ 512,65 kuna od 10.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,22 eura/529,05 kuna od 10.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,87 eura/549,02 kuna od 10.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,35 eura/545,14 kuna od 10.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,43 eura 553,24 kuna od 10.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 69,70 eura/525,14 kuna od 10.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 68,91 eura/ 519,19 kuna od 10.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 72,50 eura/546,28 kuna od 10.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 69,63 eura/ 524,64 kuna od 10.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 68,50 eura/516,13 kuna od 10.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 65,12 eura/490,65 kuna od 10.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 67,40 eura/ 507,86 kuna od 10.08.2013. godine do isplate - na iznos od 68,75 eura/ 518,00 kuna od 10.09.2013 . godine do isplate

- na iznos od 70,78 eura/533,28 kuna od 10.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 70,96 eura/ 534,65 kuna od 10.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 72,86 eura/ 548,97 kuna od 10.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 69,87 eura/526,46 kuna od 10.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 72,98 eura/ 549,88 kuna od 10.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 88,93 eura/670,43 kuna od 20.03.2014. godine do isplate sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, da tužitelju M. G. iz T., OIB… naknadi parnični trošak u iznosu od 1.360,39 eura/10.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.227,68 eura/ 9.250,00 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 148/11-Odluka USRH, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji opisno ističe tužena tvrdeći da nisu navedeni razlozi zbog kojih je odbijen njen prijedlog da se sudu Europske unije uputi zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju. Naime, iz podnesaka i zapisnika u spisu ne proizlazi da je takav prijedlog uopće iznesen a žaliteljica niti ne obrazlaže na koje određeno prethodno pitanje se navodni prijedlog odnosio.

5. U postupku nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti dok tužena sadržajem ostalih žalbenih navoda osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe.

7. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 12. ožujka 2007. ugovor o kreditu za kupnju automobila, za iznos od 17.971,79 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t.1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

9. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. 10. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. I odredba čl. 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP 07) uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

12. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedene pravomoćne sudske presude, a iz utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se ona odnosi i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu. Naime, iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka Ž. K., djelatnika tužene koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, utvrđeno je da bila riječ o unaprijed pripremljenom, tipskom ugovoru o kreditu, klijent se mogao izjasniti samo o iznosu kredita i duljini otplate a ne i o drugim uvjetima, tužitelju nisu pojašnjeni rizici fluktuacije tečaja CHF niti parametri za promjenu kamatne stope. Po iskazu svjedoka banka je imala u ponudi i kredite u kunama i eurima ali su krediti u CHF tada bili najpovoljniji zbog čega su se klijenti za njih odlučivali.

13. Prema odredbi čl. 3. ZZP, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Za status tužitelja kao potrošača u smislu ove odredbe neodlučno je što je namjena sredstava kredita bila kupnja automobila a ne stana jer je utvrđeno a nije niti sporno da je automobil kupio za osobne potrebe a ne za obavljanje ikakve poslovne djelatnosti.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 10. lipnja 2019.

17. Kako dakle pravomoćna odluka o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF veže sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos glavnice kredita vezan uz tečaj CHF, u pitanju su pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite. Uz to su neodlučni navodi žaliteljice kojima ističe da je ugovaranje valutne klauzule zakonito jer prvostupanjski sud svojim utvrđenjima i zaključcima to nije osporio već je u ovom slučaju sporno ugovaranje protuvrijednosti domaće valute u CHF.

18. U konkretnom slučaju nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, da mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. Međutim, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze. Takve informacije dužan je dati kreditor a tužena nije dokazala da je tako postupila pri sklapanju predmetnog ugovora. Stoga su proizvoljne te suprotne utvrđenju suda prvoga stupnja njene tvrdnje u žalbi da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe i njegova prava i obveze.

19. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

20. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.

22. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti (kao što je tužena u postupku tvrdila) jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništavog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.

23. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

24. Budući da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

25. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužitelj podnio tužbu 30. travnja 2021. zastara nije nastupila.

26. Žalbenim navodima tužena osporava pravilnost ovoga pravnog shvaćanja pozivajući se i na pravna stajališta u pojedinim odlukama suda Europske unije koje međutim citira parcijalno, tumačeći ih i prilagođavajući svojim tezama o pitanju zastare.

27. Dopunski karakter kolektivnih tužbi ne umanjuje njihov pravni značaj i učinak u pojedinom konkretnom slučaju kada potrošači korištenjem toga pravnog instituta ostvare pravnu zaštitu svojih određenih prava. U takvim slučajevima djelotvorna zaštita potrošačkih prava opravdava proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presude iz takvog spora jer bi u protivnom bila bez pravnog učinka na zaštitu prava. Zastarni rok za podnošenje restitucijskog zahtjeva od 5 godina je sukladan nacionalnom pravu a i sama tužena potvrđuje stav suda Europske unije o razumnosti petogodišnjeg roka s aspekta primjene načela pravne sigurnosti.

28. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

29. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

30. U odluci o naknadi parničnoga troška materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužene (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP). Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (50 bodova) tužitelju je opravdano dosuđen jer je usmena objava presude nužna za zakonito vođenje postupka imajući u vidu pravo stranke da joj se i usmeno priopće razlozi presude (ustavno načelo javne objave presude). Žaliteljica u žalbi ne iznosi druge konkretne razloge nepravilnosti odluke o trošku već ju osporava posljedično vezano s odlukom o glavnom zahtjevu.

31. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda.

32. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.