REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3280/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IB iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Slaven Mijoč i Mirna Kosanović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika: 1. VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. JB iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Berislav Kopf i Iris Kopf, odvjetnici u Osijeku, radi zabrane imisija, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 531/19-3 od 18. travnja 2019. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-814/2011-54 od 17. svibnja 2013., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"Nalaže se tuženima VB i JB da prestanu uznemiravati sa štetnim imisijama (dim, čađ) tužitelje IB i HB u vlasništvu dvorišta i kuće koji se nalaze u k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] na način da prestanu koristiti sporni dimnjak na sjeveroistočnom uglu svoje kuće koja se nalazi u k. o. [katastarska općina] z. k. ul. broj [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] ili da isti dimnjak dograde sa elementima iz schiedel programa za najmanje 30 do 40 cm iznad sljemena krova kuće sukladno važećim tehničkim propisima i mišljenju vještaka građevinske struke kao i da na ime parničnog troška isplate iznos od 19.845,51 kn sve u roku 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. svibnja 2013. broj P-814/2011-54:

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu kojim je naloženo tuženicima da prestanu uznemiravati sa štetnim imisijama (dim, čađ) tužitelje u vlasništvu dvorišta i kuće koji se nalaze u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica],

b) preinačava u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da prestanu koristiti sporni dimnjak na sjeveroistočnom uglu svoje kuće koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] ili da isti dimnjak dograde sa elementima iz schiedel programa za najmanje 30 do 40 cm iznad sljemena krova kuće sukladno važećim tehničkim propisima i mišljenja vještaka građevinske struke, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

Preinačuje se odluka o parničnom trošku na način da svaka stranka snosi svoj trošak.".

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3., podredno reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine (i/ili prvostupanjska presuda) i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Revizija tuženika sadrži sve pretpostavke dopuštene "izvanredne" revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (sadrži određeno navedena pravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni). Međutim, u konkretnom slučaju iako se drugostupanjski sud kod preinake prvostupanjske presude poziva na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, riječ je o presudi donesenoj prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena "redovna" revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tužitelja odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se revizija odbaci kao nedopuštena.

6. Revizija je neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju sadržajem revizije ukazuju tuženici. Daljnjim revizijskim prigovorima tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane drugostupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od imisija.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke u kojima su tužitelji prema tuženicima ovlašteni zahtijevati otklanjanje uzroka prekomjernih posrednih imisija u smislu odredbi čl. 110. st. 2. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP), na temelju utvrđenja:

- su tužitelji i tuženici vlasnici susjednih nekretnina,

- da tužitelji svoju nekretninu koriste za stanovanje,

- da kod njih vrijeme od 7. do 15. sati provode unuci koji imaju bronhitis, da zbog dolaženja dima tužitelji ne mogu koristiti dio dvorišta između njihovih nekretnina, ne mogu sušiti rublje na terasi kuće, izlaziti na terasu niti prozračiti spavaću sobu, dim i čađ koji sa nekretnine tuženika dolaze na nekretninu tužitelja predstavljaju prekomjerne imisije,

- da se prekomjernost očituje upravo u činjenici onemogućavanja tužitelja u uobičajenom korištenju nekretnine kao stambenog objekta, kao i korištenja dijela dvorišta i terase za boravak na svježem zraku i sušenju rublja za vrijeme kiše,

- da dim i čađ koji sa nekretnine tuženika dolaze na nekretninu tužitelja prouzrokuju štetu u vidu utjecaja na zdravstveno stanje unuka tužitelja, kao i da se velika količina čađi zadržava na prozorima i stolariji čime se tužiteljima prouzrokuje znatnija šteta,

- da je za promjenu stanja tuženikove nekretnine potrebno dimnjak dograditi s elementima schidel programa za najmanje 30 do 40 cm iznad sljemena krova.

11. Drugostupanjski sud je, prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelje sa štetnim imisijama, uz

obrazloženje:

- da se prekomjernost imisija cijeni u svakom konkretnom slučaju uzimajući u obzir sve pretpostavke koje predviđa odredba čl. 110. st. 1. ZVDSP-a pa tako i učestalost,

- da su ostvarene pretpostavke za priznanje zaštite prava vlasništva tužitelja od štetnih imisija tuženika (dima, čađi), jer je nesporno da tužitelji svoju nekretninu koriste za stanovanje, a da tuženici sporni dimnjak koriste svakodnevno za toplinsko grijanje na kruto gorivo u vrijeme sezone grijanja, praktično od listopada mjeseca do svibnja sljedeće godine, u čemu se ogleda učestalost,

- da zbog položaja dimnjaka (30 cm od ograde tužitelja) i svih obrazloženih razloga u mišljenju vještaka građevinske struke, dim i čađ dolazi na nekretninu tužitelja, što se pojačava i atmosferskim prilikama i to svakodnevno tijekom sezone grijanja, što prelazi uobičajenu mjeru, čime je tužitelj i suprugova obitelj onemogućeni u uobičajenom korištenju nekretnine za stanovanje u prigradskom naselju.

12. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prestanak uznemiravanja tužitelja sa imisijama jer su u postupku utvrđene pretpostavke iz čl. 110. st. 1. ZVDSP-a. Naime, odredbom čl. 110. st. 1. ZVDSP-a određeno je da se nitko ne smije služiti niti koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona. Prema odredbi čl. 110. st. 2. ZVDSP-a vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

13. Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju je utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu čl. 110. st. 1. i ZVDSP-a. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno da su stranke u postupku vlasnici susjednih nekretnina te da, zbog položaja dimnjaka na nekretnini tuženika, dim i čađa dolaze na nekretninu tužitelja, što prelazi uobičajenu mjeru, čime su tužitelji i njihova obitelj onemogućeni u uobičajenom korištenju nekretnine za stanovanje. Shodno navedenim utvrđenjima (kojima je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a), nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 110. st. 1. ZVDSP-a kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja pa su neosnovani suprotni navodi izneseni u reviziji tuženika.

14. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tuženici iznose čitav niz navoda kojima osporavaju utvrđenja sudova o prekomjernosti odnosno štetnosti imisija. Međutim, kao što je to prethodno navedeno, revizija se u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, ne može izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa utoliko ti navodi revizije nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

15. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek