REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 558/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. P. iz S. B., Republika Slovenija, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. i p. j.t.d. u S., protiv ovršenika I. P. iz S., OIB …, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr- 459/2017-2 od 25. siječnja 2018., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Ovr-2631/16 od 10. kolovoza 2016., na sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija ovrhovoditelja P. P. i ukida rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-459/2017-2 od 25. siječnja 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda, zbog ponovnog čina smetanja, donošenjem rješenja o ovrsi.
2. Drugostupanjskim rješenjem po žalbi ovršenika preinačio je prvostupanjsko rješenje te je odbijen prijedlog za ovrhu i ukinute su sve provedene ovršne radnje.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 - dalje: OZ ) podnio je ovrhovoditelj uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one je mogu podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Ovrhovoditelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i naveo pitanje:
"Ako je pravomoćno utvrđeno da je tuženik time što je zazidao ulaz u garažu tužitelja počinio smetanje posjeda tužitelja (budući da tužitelj zbog navedenog nije mogao stupiti u objekt), te mu se zabranjuje svako daljnje tako ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom ovrhe, treba li se ponovno smetanje posjeda tužitelja od strane tuženika (dakle, između istih stranaka) na istoj garaži s istom posljedicom (nemogućnost ulaska u garažu) iako čin smetanja nije u potpunosti identičan, smatrati ponovnim smetanjem u smislu odredbe čl. 265. st. 1. OZ-a, u kojem slučaju sud može na temelju iste ovršne isprave (pravomoćne presude) donijeti novo rješenje o ovrsi?"
9. Predmet spora je ovrha radi ponovnog čina smetanja posjeda na temelju ovršne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda.
10. Odredba čl. 265. OZ određuje:
„1) Ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 263. ovoga Zakona.
(2) Prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti već u prvom prijedlogu za ovrhu na temelju rješenja zbog smetanja posjeda kojim je ovršeniku zabranjeno ponovno takvo ponašanje.
(3) Prijedlog za ovrhu iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenoga smetanja.“
11.1. Drugostupanjski sud donosi pobijano rješenje uz utvrđenje da je
- ovršna isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-75/12 od 9. prosinca 2013., kojim je ovršeniku naloženo uklanjanje zida nazidanog neposredno ispred ulaznih vrata srednje garaže koja je druga u nizu od smjera zapada prema istoku,
- da u prijedlogu za ovrhu traži uklanjanje lokota sa prvih drvenih vrata druge garaže gledano od smjera zapada prema istoku.
11.2. Taj sud je pravnog pristupa da zato što se činjenični opis u prijedlogu za ovrhu razlikuje se od onog u ovršnoj ispravi, rješenju o smetanju posjeda, da se ne može govoriti o ponovnom smetanju posjeda, u smislu odredbe čl. 265. st. 1. OZ.
12. Pogrešan je pravni pristup drugostupanjskog suda kada navodi da se činjenični opis u prijedlogu za ovrhu razlikuje od onog u ovršnoj ispravi, pa da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 265. OZ. Za primjenu te odredbe odlučno je je li postoji ovršna iz postupka zbog smetanja posjeda, u kojoj je utvrđen čin smetanja i isprava
zabranjeno takvo buduće ponašanje, (da je ovrha provedena ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu,) i da je poslije toga ponovno učinjeno smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega. Predmet posjedovne zaštite po utvrđenju suda iz ovršne isprave je srednja garaže koja je druga u nizu od smjera zapada prema istoku, a čin smetanja je bio nazidani zid neposredno ispred ulaznih vrata te je naloženo njegovo uklanjanje. Sada je čin smetanja (iz prijedloga za ovrhu) postavljanje lokota na vratima te iste garaže te se traži uklanjanje lokota, što bi bilo obuhvaćeno pojmom zabrane svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja. Dakle, odlučno je je li predmet posjedovne zaštite identičan u činjeničnom opisu, a ne je li čin smetanja u činjeničnom opisu različiti.
13. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 265. st.1. OZ, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta je drugostupanjska odluka i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će ispitati sve pretpostavke potrebne za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u konkretnom slučaju, s obzirom na preostale žalbene navode ovršenika.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
