REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4971/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-126/2019-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3141/14-51 od 14. rujna 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 202.500,00 kn sa zateznim kamatama od 8. listopada 2013. do isplate i na isplatu na ime tuđe njege i pomoći stalne mjesečne rente u iznosu od 1.200,00 kn počev od 1. travnja 2014. te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (toč. I. izreke) a tužiteljica obvezana za naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 2.900,00 kn, dok je za iznos od 125,00 kn zahtjev tuženika odbijen (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog svih revizijskih razloga predviđenih odredbom čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ista ukazuje.

8. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale nakon intervencijskog zahvata učinjenog kod tuženika 3. travnja 2013.

10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je 3. travnja 2013. od strane djelatnika tuženika nad tužiteljicom izvršen zahvat PTA (perkutana transluminalna angioplastika) gornje mezenterične arterije,

- da prema nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka dr. Igora Stipančića, dr. HJ i dr. JJ, postoji izravna uzročnoposljedična veza između provedenog dijagnostičko-terapijskog postupka (punkcija pazušne arterije s ciljem snimanja aorte i rješavanja suženja na polazištu gornje mezenterične arterije tzv. endovaskularnim postupkom bez klasične kirurške operacije) i nastalog oštećenja lijevog nadlaktičnog živčanog spleta (kljenuti brahijalnog pleksusa), ali da se ne može zaključiti da navedeni postupak nije proveden prema pravilima struke,

- da je prema iskazima svjedoka dr. ŠJ, dr. CJ i dr. KJ tužiteljica informirana o mogućim neželjenim posljedicama navedenog zahvata, ali ne sjećaju se da li i o konkretnoj inače izuzetno rijetkoj komplikaciji, dok prema iskazu tužiteljice ona navodi da s njom nitko nije razgovarao već da su joj samo dali da potpiše papir i da nikada ne bi pristala na zahvat da je znala da je moguća posljedica kakva je nastala,

- da prema nalazu vještaka radiologa dr. Branimira Klasića, učestalost ozljeda brahijalnog pleksusa različitih stupnjeva intenziteta (a ne stupnja intenziteta konkretno nastalog kod tužiteljice) predstavlja komplikaciju u liječenju koja se pojavljuje na oko 1-2% slučajeva i da to nije neobičan ishod zahvata pa zaključuje u mišljenju da postoji uzročna veza između intervencijskog zahvata i nastale posljedice a ta posljedica da se može smatrati komplikacijom u liječenju provedenom prema pravilima struke; što je potvrdila i vještak radiolog dr. Kristina Potočki.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da je utvrđeno da postoji uzročna veza između provedenog intervencijskog zahvata i kompresije brahijalnog pleksusa ali da se ta posljedica može smatrati komplikacijom u liječenju provedenom prema pravilima struke, pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/05 i 125/11 - dalje: ZOO). Nadalje, zahtjev je odbijen i uz obrazloženje da je tužiteljica informirana o mogućim komplikacijama na uobičajen način, iako ne i o konkretno nastupjeloj komplikaciji. Pritom se pozvao i na odredbu čl. 16. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", broj 169/04 i 37/08 - dalje: ZZPP).

12. Drugostupanjski sud je dodatno prednjem, odgovorio na žalbene navode u svezi ocjene iskaza tužiteljice navodeći da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze liječnika koji su razgovarali s tužiteljicom prije zahvata slijedom čega argumentum a contrario nije prihvatio suprotan iskaz tužiteljice, posebice kraj okolnosti da je tužiteljica dan prije zahvata potpisala suglasnost kojoj prileži obavijest koja na dostatan način informira tužiteljicu o samom zahvatu i mogućim učestalijim rizicima dok možebitni propust da joj se ukaže na sve moguće rizike ne dovodi do drugačije odluke suda. Tužiteljica navedeni žalbeni navod ponavlja i u reviziji međutim, drugostupanjski sud je isti valjano otklonio, posebice imajući u vidu rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Prema shvaćanju revizijskog suda, pravilno je shvaćanje nižestupanjskog suda.

13. Iz odredbe čl. 16. st. 1., 2. i 3. ZZPP proizlazi da pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja; prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti; obrazac suglasnosti te obrazac izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 2. alineja 1. Pravilnika o obrascu suglasnosti te obrascu izjave o odbijanju pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka („Narodne novine“, broj 10/08), obrazac Suglasnosti sadrži podatak o nazivu preporučenog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka; dok prema čl. 3. sadržaj obavijesti o pojedinom preporučenom dijagnostičkom, odnosno terapijskom postupku koja se prilaže Suglasnosti utvrđuje nositelj zdravstvene djelatnosti uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora i uz suglasnost Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu.

15. Odredbom čl. 8. ZZPP određeno je pravo pacijenta na potpunu obaviještenost u njemu pristupačnom obliku, na način razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti o, među ostalim, svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka, o mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata, o svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima, o mogućim zamjenama za preporučene postupke, o tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite.

16. Suprotno navodima u reviziji prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.

17. Obavijest koja prileži spisu predmeta upućuje na uobičajene rizike, opasnosti i ograničenja, a ne predstavlja, niti na to ZZPP upućuje, individualiziranu obavijest o zdravstvenom stanju određenog pacijenta, niti sadrži procjenu rezultata ili ishoda konkretnog zahvata. Opseg obavijesti mora biti dovoljan za odluku o pristanku na medicinski zahvat.

18. Konkretna obavijest i suglasnost od 2. travnja 2013. (dakle, dan prije zahvata), među ostalim, sadrži i važnu obavijest da će biti upotrijebljeno kontrastno sredstvo, ukazuje na određene moguće tegobe i posljedice i da tijekom pretrage nije isključen ni smrtni ishod te je navedena i statistička vjerojatnost za to (1:200 000 pretraga), slijedom čega je pravilno nižestupanjski sud zaključio da se radi o rijetkoj komplikaciji, da je tužiteljica upoznata da se radi o medicinskom tretmanu visokog rizika pa proizlazi da je ona na adekvatan i dostatan način bila obaviještena o vrsti, tijeku i rizicima zahvata za koji je dala svoju pisanu suglasnost.

18.1. Tužiteljica u reviziji ponavlja da je djelatnici tuženika nisu na prikladan način obavijestili ni o samom zahvatu ni o mogućim neželjenim posljedicama i komplikacijama, ali takvi navodi nisu potkrijepljeni rezultatima provedenog dokaznog postupka koje su nižestupanjski sudovi pravilno cijenili u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

19. Promašeno je pozivanje revidentice na primjenu odredbe čl. 1064. ZOO i objektivnu odgovornost tuženika. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3002/2005 od 21. studenog 2007., na koju se poziva i sama tužiteljica, izražava shvaćanje da bolnica za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje, što su nižestupanjski sudovi pravilno akceptirali i utvrđivali okolnosti u smislu jesu li djelatnici tuženika u svemu postupili na način koji je sukladan pravilima liječničke struke, te je li do štete došlo zbog obične nepažnje liječnika koji je provodio zahvat. Nadalje su utvrđivali i odlučne činjenice o tome je li tužiteljica bila obaviještena o mogućim rizicima zahvata te pravilno ocijenili da nema odštetne odgovornosti bolnice za nastalu štetu.

20. Preostali revizijski razlozi kojima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP), nisu cijenjeni.

21. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić