REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1553/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐF iz [adresa], zastupanog po Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika-protutužitelja IF iz [adresa] i Vodice d.o.o. Vodice, zastupani po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji protutužitelja IF protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-272/2016-2 od 19. studenog 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-871/2015 od 15. ožujka 2016., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija protutužitelja IF, ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-272/2016-2 od 19. studenog 2018., u dijelu u kojemu je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-871/15 od 15. ožujka 2016., na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev protutužitelja IF za isplatom iznosa 202.510,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku-protutužitelju IF da tužitelju- protutuženiku ĐF naknadi parnični trošak u iznosu 29.374,00 kn, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude preinačena je presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-871/15 od 15. ožujka 2016. na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev protutužitelja IF za isplatom iznosa 202.510,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te je naloženo tuženiku-protutužitelju IF da tužitelju-protutuženiku ĐF naknadi parnični trošak u iznosu 29.374,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi protutužitelj ističući kako nije sporno da je protutužitelj predavao protutuženiku na ruke svoja vlastita sredstva, a ne sredstva od trgovačkog društva Vodice d.o.o., i kako nije sporno da protutuženik pozajmljene gotovinske iznose nije polagao na račun PUZ Lutre, već ih je zadržao za sebe i s istima raspolagao osobno. Točno je da je svrha tih osobnih pozajmica bila da protutužitelj omogući protutuženiku prevladavanje financijskih poteškoća, s tim da je protutužitelju bilo potpuno svejedno na koji način će ĐF riješiti svoja dugovanja prema trećim osobama, zbog kojih je PUZ Lutri prijetio stečaj. Tvrdi da iz utvrđenih činjenica i provedenih dokaza proizlazi da su predmetni ugovor o zajmu sklopili protutužitelj i protutuženik. Navodi da drugostupanjski sud nije valjano obrazložio svoje pravno stanovište čime se poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Traži naknadu troška revizijskog postupka.
3. Odgovora na reviziju nije bilo.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet preostalog dijela spora je zahtjev protutužitelja za isplatom iznosa od 202.510,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom s osnove ugovora o zajmu kojeg je, prema njegovoj tvrdnji, on sklopio s protutuženikom.
6. Drugostupanjski sud je, među ostalim, u pobijanoj presudi naveo kako je prvostupanjski sud utvrdio da:
- je prva pozajmica izdana 28. ožujka 2007., a istu su potpisali tužitelj-protutuženik ĐF i svjedokinja CF te su potvrdili da su preuzeli na ruke iznos od 5.000,00 EUR-a od tuženika-protutužitelja IF te da se taj iznos tretira kao pozajmica za likvidnost i obvezali se vratiti ga najkasnije do završetka radova na uljari, te da ukoliko se postigne dogovor da se taj iznos obračuna u vrijednost izvršenih neplaćenih radova u kunskoj protuvrijednosti,
- iz okončane situacije za radove izvršene u 2007. proizlazi da je Vodice d.o.o. izvršio korekciju iznosa navedenih u okončanoj situaciji koju je sastavila PUZ Lutra i to na način da je umanjio vrijednost izvršenih radova za iznos privatnih potraživanja protutužitelja koje je isti prenio na Vodice d.o.o.
7. Drugostupanjski sud je, primjenom čl. 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku presude jer je, u odnosu na sporno pitanje među strankama je li do pozajmljivanja novca došlo između fizičkih osoba ili se, pak, radi o zajmu kojeg je jedna pravna osoba učinila drugoj, tj. Vodice d.o.o. prema PUZ Lutra, naveo da iz sadržaja potvrda o pozajmicama, koje su izvedene kao dokaz u postupku, proizlazi da su nastale u sklopu ugovornog odnosa među pravnim osobama, te da su novčane svote sadržane u tim pozajmicama korištene upravo radi likvidnosti poslovanja PUZ Lutra, isplata terenskih dodataka radnicima PUZ Lutra, kao i ostalih tekućih troškova poslovanja (npr. nabave potrebnog materijala, plaćanja izvršenih tesarskih radova itd.). Dakle, prema ocjeni drugostupanjskog suda, upravo iz namjena za koje su, nesporno, korištene pozajmice, kao i iz naknadnog postupanja Vodice d.o.o. koje su u odnosu na PUZ Lutra istaknule u prijeboj potraživanje prethodno preneseno od strane tuženika-protutužitelja na pravnu osobu – proizlazi da se radilo o odnosu zajma između pravnih osoba.
8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP)
9. Osnovano revident ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to kako iz razloga jer pobijana presuda dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama tako i iz razloga jer je obrazloženje pobijane presude proturječno, i to kako samo sebi tako i stanju spisa.
10. Naime, pravilno revident ističe kako za utvrđenje činjenice tko su bile stranke određenog ugovora o zajmu nije odlučna namjena za koje su korištene pozajmice nego tko je dao i primio određeni iznos novca te tko se, posljedično tome, obvezao vratiti zajmodavatelju poslije stanovitog vremena isti iznos novca, kako to proizlazi iz odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
11. Iz citiranog utvrđenja da ''je prva pozajmica izdana 28. ožujka 2007., a istu su potpisali tužitelj-protutuženik ĐF i svjedokinja CF te su potvrdili da su preuzeli na ruke iznos od 5.000,00 EUR-a od tuženika-protutužitelja IF te da se taj iznos tretira kao pozajmica za likvidnost i obvezali se vratiti ga najkasnije do završetka radova na uljari'' ne bi stoga proizlazilo da se radilo o zajmu između pravnih osoba, kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.
12. Obrazloženje pobijane presude je proturječno (samo sebi) jer iz činjenice (koju drugostupanjski sud iznosi kao utvrđenu u obrazloženju presude) da je protutužitelj prenio predmetna potraživanja na Vodice d.o.o., proizlazi da je zajmodavatelj bio protutužitelj, a ne pravna osoba – Vodice d.o.o. No, osim toga, taj dio obrazloženja je proturječan i stanju spisa jer drugostupanjski sud navodi kako je ''prvostupanjski sud utvrdio da iz okončane situacije za radove izvršene u 2007. godini proizlazi da je Vodice d.o.o. izvršio korekciju iznosa navedenih u okončanoj situaciji koju je sastavila PUZ Lutra i to na način da je umanjio vrijednost izvršenih radova za iznos privatnih potraživanja protutužitelja koje je isti prenio na Vodice d.o.o.'', dok je, suprotno tome, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno ''da tužitelj – protutuženik nije u okončanoj situaciji umanjio vrijednost radova za iznose zajma između fizičkih osoba niti su takvi iznosi u poveznici sa sklopljenim ugovorom o izvođenju građevinskih radova i aneksom ugovora''. Posljedično tome, drugi razlog na kojemu je drugostupanjski sud utemeljio zaključak da se radilo o zajmu između pravnih osoba proturječi i stanju spisa.
13. Zbog svega navedenog, drugostupanjska presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.
14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će, imajući u vidu iznesena shvaćanja ovog, revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi protutuženika.
15. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
