REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3887/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Filip Žuri, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika UA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1199/2018-2 od 9. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-120/12 od 1. prosinca 2017., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade svih koristi koje je kao nepošten posjednik idealnog suvlasničkog dijela od 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], gradilište "[adresa] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] te na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini 33 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini 22 m2, sve K. O. [katastarska općina], imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i onih koristi koje bi mu navedena nekretnina dala da je nije zanemario, isplatiti tužitelju iznos od 506.736,65 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1990. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1991. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1992. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1993. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1994. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1995. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1996. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1997. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1998. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 1999. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2000. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2001. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2002. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2003. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2004. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2005. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 18.520,50 kn počev od 1. siječnja 2006. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 7.716,90 kn počev od 1. lipnja 2006. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 21.607,25 kn počev od 1. siječnja 2007. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 37.041,00 kn počev od 1. siječnja 2008. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 37.041,00 kn počev od 1. siječnja 2009. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 37.041,00 kn počev od 1. siječnja 2010. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 37.041,00 kn počev od 1. siječnja 2011. godine pa sve do isplate;

-na iznos od 14.400,00 kn počev od 1. siječnja 2012. godine pa sve do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatom po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i koja kamata teče od presuđenja pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 62.912,50 kn."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Revident osporava pravilnost primjene čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Osporavajući ocjenu dokaza revident osporava i činjenična utvrđenja, međutim osporavanje činjenica ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten cijeniti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu od 506.736,65 kn naknade za korištenje od strane tuženika jedne trećine nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su prednik tužitelja GA, tuženik UA (brat prednika tužitelja) i njihova majka ŠA, nakon smrti njihova oca i supruga naslijedili svatko po jednu trećinu idealnog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine,

- da je prednik tužitelja ABC. otišao živjeti u [adresa],

- da je majka prednika tužitelja, baka tužitelja, ŠA bila ta koja je vodila poslove oko davanja u najam predmetne nekretnine u cijelosti, da je na njezino ime glasila i dozvola za davanje u najam apartmana te da je raspolagala i dobivenim novcem ostvarenim od najma, kao i da je prednik tužitelja GA odobrio majci korištenje svog dijela nekretnine,

- da je predmetna nekretnina davana u najam turistima tijekom ljetne sezone i to na način da su se od ukupno tri apartmana davala u najam dva apartmana, a u jednom da je boravio tuženik sa svojom obitelji i majkom, bakom tužitelja ŠA.

- da je tuženik UA s majkom ŠA dana **.**.2006. zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da je predmet ugovora bio majčin suvlasnički dio jedne trećine predmetne nekretnine,

- da je GA ugovorom o darovanju od 16. lipnja 2011. svoj suvlasnički dio od jedne trećine predmetne nekretnine, darovao sinu, ovdje tužitelju,

- da su 7. prosinca 2011. stranke sklopile ugovor o diobi predmetne nekretnine prema kojem je tuženiku pripao stan u prizemlju ukupne površine 109,77 m2, a tužitelju stan na prvom katu zgrade površine 77,00 m2, s time da je ugovoreno da s obzirom na razliku u vrijednosti u kvadraturi, tuženik UA isplati tužitelju iznos od 12.000,00 Eura koji iznos mu je i isplaćen,

- da je stan na prvom katu kuće tužitelju predan u posjed 9. siječnja 2012.,

- da je tužitelj od tuženika primio iznos od 3.000,00 eura na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine za sezonu 2011.

11. Nižestupanjski su sudovi, uz utvrđenje da je upravo ŠA bila ta koja je vodila poslove oko iznajmljivanja predmetne nekretnine u cijelosti, da je na njezino ime glasila i dozvola za davanje u najam apartmana te da je raspolagala i dobivenim novcem ostvarenim od najma, kao i da je prednik tužitelja GA odobrio svojoj majci korištenje njegovog dijela nekretnine zaključili da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi upravo tuženik bio taj koji je koristio njegov suvlasnički dio nekretnine od jedne trećine dijela (a koji je prethodno pripadao predniku tužitelja) i od toga ostvarivao dobit. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev.

12. Prema odredbi čl.165. st. 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobu koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je majka tuženika (a ne tuženik) raspolagala predmetnom nekretninom, odnosno davala istu u najam i raspolagala s dobiti, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 165. st. 1. ZV kad su zaključili da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika.

14. Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava veže uz drugačija činjenična utvrđenja, a navode kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić