REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1072/2020-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija, Ulica Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pugelu, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-1048/2019-2 od 14. travnja 2020., kojim su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-952/2018-38 od 7. listopada 2019., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-1048/2019-2 od 14. travnja 2020. u dijelu pod toč. II. i III. izreke i ta se presuda u tim dijelovima ukida te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-952/2018-38 od 7. listopada 2019., a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-1048/2019-2 od 14. travnja 2020. u dijelu pod toč. I. izreke i protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-1048/2019-2 od 14. travnja 2020., kao nedopuštena.
III. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. "Utvrđuje se da je tuženik u svojstvu vlasnika Remisens Premium Hotel Kvarner nalazećeg u Opatiji, Ulica Pava Tomašića propuštanjem odnosno nepoduzimanjem mjera razumne prilagodbe upotrebom nekog od obveznih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika kojima bi se osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti poglavito onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotroni pogon, na jednakopravnoj osnovi omogućio pristup Kristalnoj dvorani hotela, teško i izravno diskriminirao tužitelja osnovom invaliditeta pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti povredom brojnih zajamčenih mu ustavnih, konvencijskih, zakonskih I podzakonskih propisa.
II. Nalaže se tuženiku da u najkraćem mogućem roku ne duljem od 6 mjeseci računajući od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način reguliran mjerodavnim propisima i u skladu s pravilima struke, putem nekog od obveznih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika, provede mjere razumne prilagodbe premošćivanjem arhitektonskih barijera u formi stubišta i drugih arhitektonskih barijera koje osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, posebice onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, onemogućuju na jednakopravnoj osnovi ulazak u Kristalnu dvoranu Remisens Premium Hotel Kvarner nalazećeg u Opatiji, Ulica Pava Tomašića 2.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 70.000,00 HRK zajedno s pripadajućim kamatama tekućim na isti dan od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do dana namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prehodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiriti nastale parnične troškove u roku od 15 dana."
1.1. Prvostupanjskim je rješenjem riješeno:
„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za stupanjem u parnicu u svojstvu umješača Ureda pučke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.“.
2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I. Odbacuje se žalba Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Zagreb kao nedopuštena.
II. Odbija se žalba tužitelja HŠ kao neosnovana, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-952/2018-38, od 7. listopada 2019.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.“.
2.1. Drugostupanjskim je rješenjem riješeno:
„Odbacuje se žalba Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Zagreb kao nedopuštena, te se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-952/2018-38, od 7. listopada 2019.“.
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju je, pozivajući se na čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) podnio tužitelj, ukazujući na učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
3.1. Zaključno je u reviziji predložio preinačiti dispozitiv drugostupanjske presude te dispozitiv drugostupanjskog rješenja „u dijelu odnosećem na revidenta“, na način da se tužbeni zahtjev prihvati, a , podredno ukinuti dispozitiv drugostupanjske presude te dispozitiv drugostupanjskog rješenja „u dijelu odnosećem na revidenta“ i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik ju je preložio odbiti, kao neosnovanu te je potražio trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju.
5. Revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke je osnovana, dok je nedopuštena u dijelu pod toč. I. njezine izreke, kao i protiv drugostupanjskog rješenja.
6. Sukladno odredbi čl. 391. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382.a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na postupovnopravni propust nižestupanjskih sudova kada su u potpunosti propustili ocijeniti potencijalno odlučni provedeni dokaz – iskaz svjedokinje UŠ, a još su pritom naveli (drugostupanjski sud) da su cijenjeni svi dokazi.
7.1. Iz stanja spisa proizlazi da ovaj dokaz, iako proveden, u obrazloženjima nižestupanjskih odluka nije niti spomenut, a kamoli ocijenjen, a njegov sadržaj je poveziv sa utvrđenjem činjeničnog stanja na kojem su nižestupanjski sudovi utemeljili svoju odluku.
8. Već je ova postupovnopravna povreda u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bila dovoljna da ovaj sud, na temelju odredbe čl. 394. ZPP-a, odluči kao u izreci, pod točkom I.
9. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi otkloniti povredu na koju im je ukazao ovaj sud te će potpunijim i sveobuhvatnim postupovnopravnim pristupom pri ocjeni svih izvedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku. Pri tome se naglašava da ovaj sud ne uzlazi u konačno utvrđenje činjeničnog stanja, što je pravo pridržano nižestupanjskim sudovima, a osobito niti u osnovanost tužbenog zahtjeva, već ovu odluku donosi samo slijedom utvrđenja spomenute postupovne povrede.
10. U pogledu revizije protiv nižestupanjskog rješenja, prvenstveno je za uvidjeti da je tužitelj kroz zaključne dispozicije navedene u reviziji (zadnje dvije stranice revizije) predložio intervenciju revizijskog suda na tu odluku „u dijelu odnosećem na revidenta“ (v. toč. 3.1.) iz čega bi proizlazilo da je podnio reviziju na dio drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za stupanjem u parnicu u svojstvu umješača Ureda pučke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
11. Međutim, potonje rješenje nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak o predmetu spora pa nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a da bi se revizija u tom dijelu ocijenila dopuštenom, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 400. st. 3. i čl. 392. st. 1., u svezi st. 8. ZPP-a, u pogledu tog pobijanog dijela rješenja, odlučeno kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
12. No, iz preostalog sadržaja revizije je razvidno da tužitelj pobija odluke drugostupanjskog suda i u dijelu u kojem je odučeno o žalbi Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom protiv prvostupanjske presude, ali i u dijelu u kojem je odučeno o žalbi Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom protiv prvostupanjskog rješenja. Dakle, tužitelj pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu pod točkom I. izreke i drugostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odlučivano o žalbi H za osobe s invaliditetom.
13. Međutim, u tim dijelovima (toč. 12.) tužitelj nema pravni interes na podnošenje revizije pa je, na temelju čl. 392. st. 1., u svezi st. 4. i 8. (a u pogledu tog dijela rješenja, u svezi čl. 400. st. 3.) ZPP-a, u pogledu tog pobijanog dijela presude i rješenja, odlučeno kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
