Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2252/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 N. D.-V. iz S., O.:… i pod 2 R. V. iz S., O.:…, oboje zastupanih po punomoćnicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S., protiv tužene V. Ć. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u

S., zbog prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Time što tužena nezakonito koristi zajedničke prostorije zgrade i to spremište ispod stepenica, svoja klizna staklena vrata naslonjena na zid i na dio zgrade koji spada u zajedničke prostorije, te što je ista postavila tri svijetla sa kućištem i na taj način suzila glavni ulazni hodnik koji također predstavlja zajedničku prostoriju svih suvlasnika zgrade, ista je uznemirila tužitelje kao suvlasnike predmetne zgrade, na način da im je oduzela posjed dijela zajedničkih prostorija zgrade na način kako je to naprijed opisano te se istoj nalaže da prestane sa takovim ili sličnim uznemiravanjem zajedničkih dijelova zgrade, da u svemu uspostavi ranije stanje glede zajedničkih dijelova zgrade kakovo je bilo prije opisanog čina uznemiravanja te se ubuduće kani takovog ili sličnog uznemiravanja zajedničkih dijelova zgrade sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.611,75 €/12.143,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 30. lipnja 2020. tužitelji su ustali tužbom protiv tužene navodeći da su suvlasnici dijela zgrade označene kao čest. zgr. 960 ZU 4437 KO S. i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažnog vlasništva, a tužena je također etažna suvlasnica i to u naravi stana na visokom prizemlju, označenog brojem 1. Tužena, međutim, prema tvrdnjama tužitelja, nezakonito koristi zajedničke prostorije zgrade i to spremište ispod stepenica, a svoja klizna, staklena vrata, naslonila je na zid i na dio zgrade koji spada u zajedničke prostorije. Također je, prema daljnjim navodima tužitelja, postavila i tri svijetla sa spremištem suzivši glavni ulazni hodnik. Tužitelji su predložili da sud provede glavnu raspravu, izvede dokaze i utvrdi da je tužena nezakonito iskoristila zajedničke prostorije zgrade i dijelove zgrade čime ih je uznemirila u vršenju suvlasničkih prava te da joj se nalaže uspostava ranijeg stanja glede zajedničkih dijelova zgrade i da joj se naredi da se ubuduće kani takvog ili sl. uznemiravanja. Tužitelji su ujedno zatražili da se tuženu obveže i na snašanje parničnog troška.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena je navela da smatra kako ne postoji pretpostavka za podnošenje ovakve tužbe jer suvlasnici nisu postigli nikakav pisani dogovor oko obavljanja suvlasničkih ovlaštenja na zajedničkim dijelovima zgrade. Tek postojanjem takvog pisanog dogovora da bi se ostvarile pretpostavke za podnošenje negatorne tužbe. Tužitelji da u većem opsegu koriste zajedničke dijelove zgrade na način kako to njima odgovara i sve to zbog nepostojanja utvrđenih jasnih pravila koji se mogu postići ili pisanim dogovorom suvlasnika ili pak u izvanparničnom postupku. Također je tužena navela da je u tužbi jedino pravilno opisano kako je upravo ona postavila tri svjetla u hodniku čime da je suzila glavni ulaz. Međutim, da su netočno interpretirali da je došlo do sužavanja, a što se može provjeriti očevidom. Tužena također smatra da tužitelji nisu objasnili na koji način ona njih uznemirava u njihovim ovlastima postavljanjem staklenih vrata na njenom vlastitom ulazu i zajedničkim spremištem ispod stepenica. Tužena smatra da je ključno pitanje je li ona postavljanjem uske pokretne rasvjete, uz zid hodnika, kliznim vratima na vlastitom zidu i korištenjem zajedničkog spremišta za sredstva za čišćenje hodnika, povrijedila dogovoreno pravo tužitelja na način da im je u potpunosti isključila prava na suposjed zajedničkih dijelova zgrade.

3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao izvadak iz zemljišne knjige ZU 4437 KO S., fotografije (njih ukupno četiri, crno bijele na listu 6-10 spisa) predmetnog spornog dijela zgrade u S., i dopis-obavijest SU d.o.o. S. od 11. siječnja 2021.

Nadalje je u postupku proveden dokaz

očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. V., radi identifikacije predmeta spora te su saslušane parnične stranke odnosno tužitelj pod 1 N. D. V. i tuženik V. Ć..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je pružanje vlasničko pravne zaštite suvlasnika u slučaju poslova izvanredne uprave.

7. U konkretnoj pravnoj stvari radi se u naravi o tome da su tužitelji zatražili zaštitu od tužene i to od uznemiravanja, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana odredbom čl. 167.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („NN“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i

38/09, nadalje u tekstu: ZV). Kao što je to i objašnjeno pod točkom 6. ovog Obrazloženja, u posebnom fokusu bilo je traženje zaštite suvlasničkog prava u slučaju kada se dogodi poduzimanje poslova koji premašuju okvire redovitog upravljanja. Upravljanje stvarju regulirano je Odjeljkom II. Upravljanje stvarju, Izvanredni poslovi iz odredbe čl.41 ZV-a, a u svezi odredbe čl.39 st.1 ZV-a. Navedene odredbe propisuju da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju), zajedno sa ostalim suvlasnicima. Poslovi izvandredne uprave opisuju se u odredbi st.1. čl. 41 ZV-a koja propisuje da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili pravo građenja na cijeloj stvari, je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Također, za razrješenje ove pravne stvari je potrebno uputiti i na odredbu st. 2 čl. 39 ZV-a, koja propisuje da kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari, bez potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga.

7.1. Poslovodstvo bez naloga regulirano je u Odjeljku III. Poslovodstvo bez naloga, Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11,

78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) i to čl. 1121.-1128. U odredbi čl. 1121 ZOO-a izričito je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

8. Drugim riječima rečeno, kod razrješenja pravne situacije koja je nastala između parničnih stranaka kao suvlasnika SZ u S., anagrafske

oznake …, bilo je potrebno odgovoriti na slijedeća pitanja: jesu li stranke postigle međusobni dogovor oko izvršavanja ovlasti na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, je li u konkretnom slučaju postavljanjem svjetlosnih stupića u hodniku, gdje je ulaz u stambenu zgradu, uređenjem prostora ispod stubišta te postavljanjem staklene klizne stjenke kao vrata poslovnog prostora s naslanjanjem na zid ispred poslovnog prostora, tužena poduzela poslove izvanredne uprave odnosno poslove poslovodstva bez naloga, je li poduzimanje tih poslova bilo neophodno i nužno i jesu li te poslove ostali suvlasnici naknadno odobrili.

9. Nije sporno da su tužitelj i tužena vlasnici čest. zgr. 960 ZU 4437 KO S. i to suvlasnici s neodređenim omjerom etažnog vlasništva. Nije sporno ni da je tužena postavila rasvjetne stupiće i kliznu stjenku. Sporno je među strankama je li prostor – spremište ispod stepenica tužena također iskoristila za svoju namjenu, zapriječivši pravo ostalim suvlasnicima da se tim prostorom – spremištem koriste kao i je li kliznu stjenku postavila na svome poslovnom prostoru, a ne na zajedničkim dijelovima zgrade.

10. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan i da je u konkretnom slučaju tužena doista poduzela poslove poslovodstva bez naloga, odnosno poslove izvanredne uprave za koju nije imala prethodnu suglasnost ostalih suvlasnika kao što tu suglasnost nije dobila niti naknadno. Naime, kada je izvršen dokaz očevidom na licu mjesta onda je sud tom prigodom zabilježio da se na popločanom hodniku ulaza zgrade doista nalaze položena četiri rasvjetna tijela, koja su za pod učvršćena vijkom. Također je uočena i ostava (prostor-spremište) ispod stepenica u kojoj se u trenutku vršenja očevida nalazio materijal za čišćenje i aparat za gašenje požara, a ispred same ostave bila je postavljena reklama-plakat. Sud je uočio i velika staklena senzorna vrata ispred frizerskog salona kojem je okvirni mehanizam sive boje, a iznad njega na zidu su i dvije razvodne kutije. Svoj nalaz i mišljenje glede identifikacije predmeta spora, te je prigode dao i sudski vještak P. V., dok je pisani nalaz i mišljenje dao 26.

svibnja 2022. kada je vještak zaključio da stanje na terenu odgovara stanju koji se vodi u katastru i zemljišnim knjigama po obliku i površini. U posjedovnom listu broj 5059 KO S. kao posjednik je upisana A. P., dok su u zemljišnim knjigama upisani drugi suvlasnici. Iz priloženih fotografija u pisanom nalazu i mišljenju vještaka V., ali i fotografija koje su uz tužbu dostavili tužitelji kao i vlastitim opažanjem prilikom očevida u S., na anagrafskoj oznaci … jasno se razaznaje i vidi da je klizna stjenka koja služi kao vrata za ulaz u frizerski

salon konstruktivno položena na zidu ispred frizerskog salona, što znači da je postavljena na zajedničkom zidu svih suvlasnika.

11. Pored svega naprijed navedenog, proveden je još i dokaz saslušanjem parničnih stranaka, točnije na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2023. saslušani su tužiteljica pod 1. N. D.-V. i tužena V. Ć.. Analizom njihovih

iskaza, važno za razrješenje ove pravne stvari, iskristalizirale su se slijedeće odlučne činjenice: među strankama nema nikakvog pisanog ili usmenog dogovora oko upravljanja zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, tužena je postavila rasvjetna tijela u ulazu predmetne zgrade-hodniku, koje postavljanje rasvjetnih tijela nije bilo potrebe žurno postaviti jer nije prijetila nikakva opasnost odnosno ta radnja nije procijenjena neophodnom, tužena je vrata na svome frizerskom salonu, kao veliku staklenu stjenku doista postavila na ulazu salona, ali je na zajedničkom zidu postavila klizni mehanizam za koju radnju, također, nije postojala nikakva opasnost po stvar kojom zajednički upravljaju suvlasnici, a koja bi se opasnost mogla smatrati onom koju valja nužno otkloniti. Drugim riječima rečeno, sudu nije dvojbeno da je ove radnje tužena poduzela bez ikakvog naloga ostalih suvlasnika, a isto tako, nakon provedene analize dokaznog postupka, nije dvojbeno da tužena nije imala suglasnost ostalih suvlasnika na poduzimanje ovih radnji. Konačno, tu je i spremište- ostava, ispod stepenica, za koji prostor tužena tvrdi da ga je tek uredila i iz njega izbacila nepotrebne stvari. Ustvrdila je tužena i da ostalim suvlasnicima ne priječi korištenje tog spremišta. Međutim, za razliku od tuženičinog iskaza kojeg je sud ocijenio nelogičnim i neuvjerljivim, vjeru u kazivanju sud je poklonio kazivanju tužiteljice pod 1, jer je upravo njezino kazivanje potvrdilo da je spremište ispod stepenica tužena "očistila" od raznih kanta boje koje su ostavili u tome spremištu ostali suvlasnici i da je postavljanjem reklamnog plakata za svoj frizerski salon znatno otežala korištenje tog prostora. Uostalom, da je tome tako svjedoči i obavijest upravitelja stambene zgrade u kojoj se nalaze suvlasnički udjeli parničnih stranaka, baš S.-U. d.o.o. od 11. siječnja 2021. koji je upozorio da se očevidom nadzornog referenta uočilo da se na zajedničkim dijelovima zgrade nalaze raznorazne stvari, pa moguće i lako zapaljive stvari, čime je ugrožena higijena i zdravlje stanara. Dakle, treća osoba odnosno nadzorni referent upravitelja zgrade uočio je da se spremište ispod stepenica ne koristi sukladno zakonskim odredbama, pogotovo onima koje se tiču sigurnosti same zgrade. Tuženoj je također za kazati da to što se ona poziva da je u stambenoj zgradi učinila i čitav niz poboljšica o vlastitom trošku, ne čini osobom povlaštenoj u izvršenju upravljanja stvarju jer u svakom trenutku ostvaruje pravo od ostalih suvlasnika zatražiti sudjelovanje u nastalim troškovima kojima su te poboljšice učinjene. Tužena se u iskazu pozvala i na probleme koje ima zbog radnji trećih osoba koji koriste suvlasničke dijelove u turističke namjene (ostavljanje kofera, bicikli i sl.) no ti problemi i te radnje nisu bile u fokusu razmatranja ove pravne stvari jer u tome dijelu nije postojao artikulirani zahtjev tužene.

12. Radi svega naprijed navedenog sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da tužena, baš iz razloga što je poduzela opisane radnje bez naloga i suglasnosti ostalih suvlasnika, mora uspostaviti ranije stanje kakvo je bilo prije nego li je te radnje poduzela. Svakako je tuženoj trebalo zabraniti da poduzima bilo kakve radnje na dijelovima i uređajima zgrade bez suglasnosti ostalih suvlasnika pogotovo kada stvari ne prijeti opasnost koja nije odgodiva. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o trošku postupka se temelji na odredbi čl.154 ZPP-a dok je visina istog odmjerena pozivom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, nadalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljima je priznat trošak za sastav tužbe i za pristupe i zastupanja na ročištima od 28. veljače 2022., 8. travnja 2022. (očevid), 2. ožujka i 24. ožujka 2023. - svaka radnja po 100 bodova te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke 25. travnja 2023. - 50 bodova. Ukupan zbir od 550 bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda jer tako propisuje Tar. broj 48 st.3 Tarife. Iznos od 8.250,00 kuna potom je uvećan za 10% jer tako popisuje Tar. broj 36 (zastupanje više osoba) te je tako dobiveni iznos od 9.075,00 kuna uvećan za 25% PDV-a ili iznos od 2.268,75 kuna i iznose od po 400,00 kuna na ime sudskih pristojbi za tužbu i za prvostupanjsku odluku. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je iznos od 12.143,75 kuna koliko će tužena morati platiti tužiteljima koji su u postupku uspjeli u cijelosti, za razliku od nje, sve preračunato u valutu € kao službenu valutu u RH, pri fiksnom tečaju od 7,53450 za 1 €, tako da isti iznosi 1.611,75 €.

13.1. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u R. H. ("NN" broj 57/22 i

88/22) novčani iznos obveze tužene prikazan je u eurskom iznosu.

13.2. Na iznos parničnog troška tužiteljima je priznata i zatezna kamata, koja im, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13,

93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 25. travnja 2023.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tužene

- u spis