REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 451/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja LF OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV-tužiteljice TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupaju punomoćnici Marijo Depolo i Zdravka Periša, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Sušac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I, II, III i IV-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2148/18-3 od 4. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pnš-161/12 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija I i II-tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2148/18-3 od 4. rujna 2018. u dijelu u kojem je odlučeno o njihovim tužbenim zahtjevima.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija III i IV-tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2148/18-3 od 4. rujna 2018. u dijelu u kojem je odlučeno o njihovim tužbenim zahtjevima.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženik isplati iznos od ukupno 666.731,86 kuna, od čega I-tužitelju ukupno 291.231,85 kuna, II-tužiteljici ukupno 225.000,00 kuna, te III i IV- tužiteljima svakom ukupno 76.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedene iznosa, kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 132.731,25 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u stavku I. izreke i u stavku II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za iznos od 113.763,00 kuna (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u stavku II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko iznosa od 113.763,00 kuna do iznosa od 132.731,25 kuna (za iznos od 18.968,00 kuna) na način da je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za iznos od 18.968,75 kuna (toč. II.). Ujedno su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe (toč. III.), te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. IV.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja I i II-tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok su III i IV-tužitelji podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i/ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija I i II-tužitelja nije osnovana, dok revizija III i IV-tužitelja nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev I-IV-tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju isti trpe kao posljedicu smrtnog stradavanja ŠF, sina I i II-tužitelja, te brata III i IV-tužitelja, koji je nastradao kao putnik na neosiguranom motociklu 3. srpnja 2011.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja pod br. K-125/12 od **.**.2012. UF (umješač u ovom postupku) oglašen krivim što je dana 2. srpnja 2011. oko 04,05 sati u Trogiru, na kolniku Ulice kneza Trpimira kod broja 135 i 137, upravljajući motorkotačem marke „Yamaha“, bez registarske oznake i broja, na kojem je kao putnika prevozio ŠF, postupio suprotno čl. 53. i 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je motorkotačem upravljao brzinom od 123 km/h (ograničenje brzine 50 km/h) i pod utjecajem alkohola od 1,21 g/kg, te uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao putnik ŠF,

- da iz iskaza svjedoka FF proizlazi da motori UF nikada nisu bili registrirani, pa tako niti predmetni kojim je prouzročena nezgoda, nije imao tablice, a niti je UF imao položen vozački ispit za motor, s time da su pok. ŠF i UF bili dobri prijatelji, družili su se i on ih je par puta viđao zajedno upravo na spornom motoru,

- da iz iskaza svjedoka DF proizlazi da umješač UF nije imao položenu A kategoriju, da je vozio neregistrirane motore, pa tako i motor „Yamahu“, s kojim se dogodila nezgoda, a koje motore je popravljao i preprodavao, te da je pok. ŠF bio njegov prijatelj,

- da iz iskaza svjedokinje ĐF i umješača proizlazi da su predmetne noći, zajedno s pok. ŠF, po Čiovu obilazili kafiće i pili alkoholna pića, da bi potom pok. ŠF tražio od UF da ga odveze kući da se presvuče za odlazak u diskoteku, kojom prilikom se dogodila prometna nezgoda.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 23. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP) ocijenivši da je pok. ŠF, kao suputniku, bila poznata okolnost da je motocikl kojim je upravljao UF neosiguran i neregistriran, kao i da je isti dragovoljno pristao na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola na neregistriranom i neosiguranom motociklu i bez vozačke dozvole za tu kategoriju motocikla, radi čega su ispunjene zakonske pretpostavke za isključenje odgovornosti tuženika za naknadu štete.

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka I i II-tužitelji temelje na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i sadržajno na postojanju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

11. Suprotno navodima revizije I i II-tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti proturječni niti nejasni, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

12. Nije osnovan niti revizijski navod revidenata da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom sadržajno počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidenta, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Revidenti u reviziji zapravo osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje da li je pok. ŠF bila poznata okolnost neosiguranog motocikla kojim je prouzročena šteta.

14. Takvi navodi u kojima se drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je sud drugog stupnja pravilno primijenio čl. 23. st.1. toč. 4. ZOOP.

16. Sukladno odredbi čl. 23. st. 1. toč. 4. ZOOP po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.

17. S obzirom na utvrđene činjenice u postupku pok. ŠF bilo je poznato da je motocikl na kojem se kao suputnik vozio prije nastupa štetnog događaja neosiguran, a budući da je dragovoljno pristao voziti se na takvom motociklu to postoje elementi za isključenje odgovornosti za naknadu štete tuženika osnovom odredbe čl. 23. st. 1. toč. 4. ZOOP.

18. Prema tome stekli su se uvjeti za odbijanje tužbenog zahtjeva I i II-tužitelja postavljenog s osnove naknade neimovinske i imovinske štete, jer im tuženik za navedenu štetu ne odgovara.

19. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju u odnosu na I i II-tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 393. ZPP.

20. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

21. III i IV-tužitelji u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

"Je li pravilno kao zaključak i razlog logičkog silogizma navesti da navodi Ad1. i Ad2. u žalbi protiv prvostupanjske presude se svode na vlastitu subjektivnu procjenu provedenih dokaza i kao takvi su bez pravnog uporišta i bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude?

Je li pravilno primijenjena odredba materijalnog prava i to čl. 23. st. 1. toč. 3 i 4. ZOOP kao i Direktiva 2009/103/EZ od 16.9.2009. kada je prihvaćeno postojanje isključenja prava na naknadu štete tužiteljima Ad. 3. i Ad. 4. zbog navodnog znanja prednika tužitelja o neosiguranosti motocikla i neposjedovanja vozačke dozvole vozača motocikla pored odlučnih činjenica u spisu?"

22. Iako III i IV-tužitelji postavljaju određena materijalnopravna pitanja u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju sudsku praksu drugostupanjskih sudova, odnosno revizijskog suda.

23. Slijedom navedenog revizija u odnosu na III i IV-tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP i tako odlučiti kao u izreci rješenja.

24. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug