REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1672/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, koga zastupa punomoćnica Snježana Posavec Mitrov, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-271/2020-2 od 25. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-41/2019-18 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-271/2020-2 od 25. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-41/2019-18 od 19. prosinca 2019. tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

1. Je li dopušteno sklapanje tzv. mješovitih ugovora o radu (ugovora o radu s elementima managerskog ugovora) za rukovodeće pozicije zaposlenika koji nisu članovi uprave ili izvršni direktori ili ravnatelji ustanova, kojima se ugovara pravo poslodavca da rukovodećeg radnika (managera) jednostrano i bez obrazloženja opozove/razriješi od obavljanja rukovodeće pozicije?

2. Je li mješovitim ugovorima o radu (ugovor o radu s elementima managerskog ugovora) dopušteno utvrditi pravo poslodavca da, u slučaju kad opozvani/razriješeni rukovodeći zaposlenik ne prihvati ponuđeni ugovor o radu za drugo odgovarajuće radno mjesto, otkaže ugovor o radu, odnosno da radni odnos radnika prestane odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu sukladno čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu, ili redovitim otkazom uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora sukladno čl. 123. st. 1. Zakona o radu?

3. Tuženik smatra da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te se, obrazlažući važnost navedenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), pozvao na više odluka revizijskog suda i viših sudova.

4. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložila tuženikov prijedlog odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan te je zatražila naknadu troška sastava tog odgovora.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice te odluke o razrješenju tužiteljice kao nadređene radnice kao i zahtjev da radni odnos tužiteljice prema ugovoru o radu od 1. svibnja 2018. nije prestao te da se tužiteljicu vrati na radno mjesto prema navedenom ugovoru o radu.

7. Sud prvog stupnja je navedeni tužbeni zahtjev odbio, a drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužiteljice, preinačio presudu suda prvog stupnja i tužbeni zahtjev prihvatio uz obrazloženje:

- da tuženik nije dokazao da tužiteljica ulazi u krug osoba koje ima na umu odredba čl. 4. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) na koje se ne bi primjenjivale odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu,

- da se odredba čl. 4. st. 4. ZR-a odnosi na članove uprave ili izvršne direktore koji vode poslove društva i kao takvi su u registarskom sudu obvezni podnositi prijave za upis u Sudski registar prema čl. 62. Zakona o trgovačkim društvima,

- da radno mjesto tužiteljice kao voditeljice Odjela za korporativne komunikacije ne potpada pod odredbu čl. 4. st. 3. ZR-a, pa da se na tužiteljicu ne primjenjuje ni odredba stavka 4. toga članka,

- da se na otkaz tužiteljice moraju primijeniti odredbe ZR-a koje se odnose na prestanak odnosno otkaz ugovora o radu, pa da tuženik nije mogao predmetni ugovor otkazati bez poštivanja zakonom propisane procedure otkazivanja (čl. 119. i 120. ZR-a).

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj Revr 832/16 od 24. listopada 2018. u kojoj se navodi: „Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da tuženik nije dokazao da tužitelj ulazi u krug osoba koje ima na umu odredba čl. 4. st. 3. ZR, a na koje se ne bi primjenjivale odredbe ZR o prestanku ugovora o radu, konkretno o otkazu ugovora o radu kako je to propisano odredbom čl. 4. st. 4. ZR. Tužitelj, naime, kao direktor sektora za internu reviziju i upravljanje rizicima tuženika nije član uprave društva iz odredbi čl. 239. do 242. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD), niti izvršni direktor iz odredbi čl. 272.l ZTD, a niti je tuženik dokazao da bi prema nekom posebnom propisu tužitelj bio ovlašten voditi poslove tuženika. Budući da je tužitelj prema sadržaju Ugovora o pravima i obvezama od 3. kolovoza 2012. imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme (čl. 3. Ugovora) pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi kako je tuženik prije otkazivanja takvog ugovora morao postupiti u skladu s odredbama ZR.“.

9. Predlagatelju valja još odgovoriti da se iz odluka na koje se pozvao obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a ne može zaključiti da su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer u priloženim odlukama nema jasnog utvrđenja radi li se u tim predmetima o osobama iz čl. 4. st. 3. i 4. ZR-a, pretežni dio odluka je donesen u primjeni Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 30/04 i 137/04) odredbe kojeg (o pojmu radnika) su drugačije od zakonskih odredbi koje su primijenjene u ovom predmetu, a iz pojedinih odluka proizlazi da su odluke o razrješenju postale konačne i da nisu bile predmetom pobijanja u sudskom postupku.

10. Budući da, slijedom svega iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st.

1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a riješio kao u izreci.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil