Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika USPJEH d.o.o., OIB: 64147825207, Kožino, Kožino Ulica X 179, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pavičić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 23/II, radi zaštite autorskog prava, nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Kristiana Barišića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika Sandre Pavičić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik USPJEH d.o.o. povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. na način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

2_Barnja_Gastro0015

3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na poveznicama:

http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcGEy MDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater

original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik USPJEH d.o.o. povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA na način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

2_Barnja_Gastro0015

3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na poveznicama:

http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcGEy MDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater

original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374 1830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da isplati prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o. iznos od 2.389,01 eura / 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik USPJEH d.o.o. isplati iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da solidarno isplati drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik USPJEH d.o.o. solidarno isplati iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do isplate, kao neosnovan. VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.627,16 eura / 19.794,34 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik USPJEH d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 459,00 eura / 3.458,34 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 12. siječnja 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori tri fotografije sljedećih oznaka:

- 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

- 2_Barnja_Gastro0015

- 3_5D3A0020,

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu, na sljedećim poveznicama:

- http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcG EyMDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

- http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107 3741830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater

original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107 3741830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107 3741830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater

original fotografija: 3_5D3A0020.

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu, na gore navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno prikazivao predmetna autorska djela, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 20. siječnja 2017. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na način da je tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2017. do isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 5.0000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2017. do isplate, ističući pritom da su oni profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda. Potom tuženik ističe da ne osporava činjenicu da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, činjenicu da su koautori tih fotografija drugo i trećetužitelj, te činjenicu da tužitelji nisu na tuženika prenijeli autorska prava na predmetnim fotografijama odnosno da nisu na tuženika prenijeli pravo njihova iskorištavanja. Međutim, tuženik navodi da je netočan i u cijelosti neosnovan navod da bi tuženik koristio u komercijalne svrhe fotografije tužitelja. Prije svega, tuženik ističe da poveznica "http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/" nije poveznica s njegovih internetskih stranica, a za preostale tri fotografije za koje se navodi da su bile korištene na internetskoj stranici i Facebook profilu tuženika, tuženik navodi da je točno da su iste neki kraći period bile objavljene na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa, ali da iste nije objavio tuženik.

5. Naime, tuženik tvrdi da u spornom razdoblju on nije bio vlasnik niti internetske stranice niti domene Success toursa, te nije imao kontrolu nad objavljenim sadržajem na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa. Osim toga, tuženik tvrdi da nikada nije odlučivao o dizajnu internetske stranice Success torusa te da nije upravljao istom, niti plaćao bilo kakve usluge vezane uz digitalne, marketinške ili prodajne kanale u razdoblju kada su objavljene sporne fotografije na tim stranicama. Tuženik tvrdi da su društvene mreže, izradu internetske stranice i domenu internetske stranice Succees toursa u to vrijeme plaćali, održavali i koordinirali inozemni prodajni i marketinški predstavnici tuženika u Indiji, i to tvrtka Emilestones. Navodi da je tvrtka Emilestones u spornom razdoblju bila vlasnik društvenih mreža i internetske stranice Sucess toursa, a da je brigu oko dizajna stranice i društvenih mreža povjerila indijskoj tvrtki Goyal infotech koja se bavi web dizajnom i koja je bez znanja tuženika i tvrtke Emilestones objavila sporne fotografije na internetskoj stranici i Facebook profilu Sucess toursa. Tuženik ističe da nije imao nikakve veze s objavom spornih fotografija, kao i da nije imao nikakvih saznanja o autorskim pravima tužitelja sve do zaprimanja opomene tužitelja u veljači 2017. godine. Navodi da je po zaprimanju opomene o istome odmah obavijestio tvrtku Emilestones, koja je bez odgode obavijestila tvrtku Goyal infotech, te ističe da je tvrtka Goyal infotech odmah uklonila sporne fotografije. Navodi da je dogovor između tvrtke Emilestones i tvrtke Goyal infotech bio takav da tvrtka Goyal infotech objavljuje samo materijale koje joj dostavi tvrtka Emilestones, međutim, da tvrtka Goyal infotech nije poštivala navedeni dogovor te je samoinicijativno objavljivala i uređivala internetsku i Facebook stranicu Success toursa, pa je tako između ostalog objavila i sporne fotografije, što je u konačnici bio jedan od razloga za prekid suradnje između navedenih tvrtki.

6. Tuženik smatra da s obzirom na to da nije imao nikakve veze s objavom spornih fotografija da on ne može biti odgovoran za povredu autorskih prava, niti za plaćanje penala i naknade koju tužitelji potražuju, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik navodi da su sporne fotografije bile objavljene na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa kraće od 60 dana te da su u prosincu 2016. godine, kada su objavljene, predmetne fotografije imale zanemariv doseg iz razloga što je Facebook stranica Success toursa tada bila tek kratko otvorena, pa je imala svega 20 posjeta mjesečno. Također ističe da činjenica da su fotografije imale zanemariv doseg proizlazi i iz toga što nema nikakvih komentara odnosno interakcije na objavama koje je tužitelj dostavio kao dokaze. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno visini penala koje tužitelj potražuje, kao i visini naknade koju tužitelji potražuju na ime povrede moralnih autorskih prava. Osim toga, osporava i tijek zateznih kamata jer su sporne fotografije uklonjene odmah po zaprimanju opomene, a u tužbi je naznačeno da kamate teku od podnošenja zahtjeva za prestanak vršenja povrede autorskih prava i zahtjeva za naknadu odnosno od 20. siječnja 2017., iako je tuženik istu zaprimio 16. veljače 2017. Također, tuženik ističe i prigovor zastare jer smatra da je u času podnošenja tužbe prošlo više od 3 godine od kada su tužitelji saznali da su sporne fotografije bile objavljene na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da naloži tužiteljima da naknade parnični trošak tuženiku.

7. U nastavku postupka, podneskom od 19. studenoga 2020., tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su iz popisa poveznica za internetske stranice za koje tvrde da su sadržavale objavu predmetnih fotografija, izostavili poveznicu "http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/", a koje uređenje tužbenog zahtjeva je sud dopustio rješenjem na ročištu od 27. travnja 2021.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: poziva za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjeva za naknadu od 20. siječnja 2017. (stranica 11-14 spisa), e-mail tuženika od 16. veljače 2017. (stranica 15 spisa), fotografije 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010 (stranica 16 spisa), fotografije 2_Baranja_Gastro0015 (stranica 17 spisa), fotografije 3_5D3A0020 (stranica 18 spisa), ispisa ekrana s prikazom internet poveznica navedenih u tužbi (stranice 19-25 spisa), računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. (stranica 26 spisa), računa otpremnice broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. (stranica 27 spisa), računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. (stranica 28 spisa), računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 29 spisa), računa otpremnice broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. (stranica 30 spisa), računa otpremnice broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. (stranica 31 spisa), računa otpremnice broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. (stranica 32 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (stranica 52-54 spisa), ispis iz telefonskog imenika (stranica 71 spisa), ovjereni prijevod računa (stranica 74-77 spisa), ovjereni prijevod e-pošte (stranica 78-83 spisa), ovjereni prijevod analitike (stranica 84-87 spisa), ovjereni prijevod ispisa s internetske stranice www.success-tours.com (stranica 88-91 spisa), ovjereni prijevod Facebook stranice Success Tours (stranica 92-95 spisa), ovjereni prijevod računa glavne knjige (stranica 96-99 spisa). Nadalje, pregledan je kompaktni disk - CD (stranica 33 spisa). Saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić (stranica 124-129 spisa), te zastupnik po zakonu tuženika Marko Šaravanja (stranica 138-139 spisa).

9. Sud nije uzeo u obzir povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, kojeg je tužitelj dostavio u spis na ročištu od 14. ožujka 2023. (stranica 142-147 spisa), s obzirom na to da je isti dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu. Tužitelj je taj dokaz predložio prije zaključenja prethodnog postupka, u podnesku od 19. studenoga 2020., međutim, budući da ga tada, a niti do zaključenja prethodnog postupka 27. travnja 2021., nije dostavio u spis, sud ga nije mogao uzeti u obzir. Navedeno je propisano člankom 232. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.) prema kojem je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda te ju je dužna podnijeti u trenutku predlaganja tog dokaza, kao i člankom 299. stavkom 1. i 3. citiranog Zakona o parničnom postupku, prema kojem su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave, sud neće uzeti u obzir.

10. Nadalje, sud je odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje Shamite Shetty, o čemu su razlozi navedeni pod točkom 29. ovog obrazloženja.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora tri fotografije "1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010", "2_Baranja_Gastro0015" i "3_5D3A0020" (dalje: predmetne fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim isplata uobičajene naknade i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu Romuliću i trećetužitelju Draženu Stojčiću, te objava izreke pravomoćne prvostupanjske presude u sredstvima javnog priopćavanja.

13. Među strankama nisu bile sporne sljedeće činjenice:

- da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija,

- da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić prenijeli imovinska prava na predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić d.o.o.,

- da tužitelji autorska prava na predmetnim fotografijama nisu prenijeli na tuženika odnosno da na tuženika nisu prenijeli pravo njihovog iskorištavanja,

- da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa, na poveznicama navedenim u točki I i II izreke ove presude, od prosinca 2016. godine do veljače 2017. godine, te da pritom nisu bila navedena imena i prezimena drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića kao koautora.

14. Sporno je je li tuženik predmetnim postupanjem povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu penala. Također je sporno je li predmetnim postupanjem tuženik povrijedio autorska moralna prava drugotužitelja i trećetužitelja kao (ko)autora te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugo i trećetužitelja kao (ko)autora predmetnih fotografija.

15. Prije svega, treba reći da tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, te da ga je sud odbio rješenjem na ročištu od 27. travnja 2021. Naime, člankom 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18.), koji zakon je bio na snazi u trenutku pokretanja ovog postupka, pripisano je da je za rješavanje sporova koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unapređenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, određen Trgovački sud u Splitu i za područje Trgovačkog suda u Dubrovniku i Trgovačkog suda u Zadru. S obzirom na to da je sjedište na tuženika na području Trgovačkog suda u Zadru, to je, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, u konkretnom slučaju nadležan Trgovački sud u Splitu.

16. Nadalje, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

17. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

18. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1. -3. ZAPSP-a).

19. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

20. Člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.

21. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

22. Člankom 184. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da pravo na zaštitu prava iz toga zakona ne zastarijeva ako tim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zahtjevi iz tog zakona koji su po svojoj naravi obveznopravni, a za koje tim zakonom nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari.

23. S obzirom na to da su tužitelji 20. siječnja 2017. godine uputili tuženiku poziv za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za isplatu naknade za povredu autorskog imovinskog prava i autorskog moralnog prava, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. siječnja 2020., to u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljevih potraživanja, te je tuženikov prigovor zastare neosnovan. 24. Nadalje, radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem drugotužitelja Maria Romulića, trećetužitelja Dražena Stojčića i zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje, te je pregledan kompaktni disk kojeg su tužitelji dostavili u spis, kao i aktivni izvadak iz sudskog registra za tuženika, kojeg je tuženik dostavio u spis u prilogu odgovora na tužbu.

25. Iz jasnih, dosljednih i sukladnih iskaza drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih fotografija koje prodaju svojim klijentima, da su autorski tim i da zajednički potpisuju sve fotografije. Poznati su po svom radu i njihov je rad široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih nagrada. Iz njihovih iskaza nadalje proizlazi da već deset godina obilaze Hrvatsku kako bi stvorili bazu fotografija kao što su predmetne, spavaju u šatorima, penju se po planinama i pritom nose veliku količinu opreme koja im je potrebna da bi snimili fotografije. Ističu da puno ulažu u fotografsku i informatičku opremu, kao i da imaju troškove za putovanja, iznajmljivanje aviona i čamaca, a sve kako bi fotografije koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto vrijedno za kupiti. Također su istaknuli da su radi izrade fotografija jako puno vremena bili odvojeni od obitelji, te da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju jadno, pokradeno i prevareno.

26. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje, danog na ročištu od 14. ožujka 2023., utvrđeno je da su on i njegova partnerica Penelope Karen Law bili članovi trgovačkih društava USPJEH d.o.o. i SUCCESS TOURS d.o.o., da je društvo USPJEH d.o.o. u svom vlasništvu imalo 20 apartmana u mjestu Kožino kraj Zadra te da se bavilo iznajmljivanjem tih apartmana, a da je društvo SUCCESS TOURS d.o.o. poslovalo kao turistička agencija koja se bavila organiziranjem turističkih putovanja. Turističku agenciju je 2017. godine vodila Ivana Pavić i ona je tada zaprimila dopis tužitelja o povredi autorskih prava tužitelja objavom predmetnih fotografija na internet stranicama i Facebook stranici društva SUCCESS TOURS d.o.o. Iz iskaza također proizlazi da je društvo SUCCESS TOURS d.o.o. pripojeno društvu USPJEH d.o.o. i da sada posluje samo društvo USPJEH d.o.o. Nadalje, iz iskaza proizlazi da su zastupnik po zakonu tuženika i njegova partnerica Penelope Karen Law dogovorili s društvom Emilestones iz Indije da to društvo radi prodaju i marketing turističkih putovanja koje je organiziralo društvo Success tours d.o.o. Društvo Emilestones je zatražilo od društva Goyal Infotech iz Indije da napravi internetsku stranicu s domenom www.success-tours.com i da vodi Facebook stranicu društva Success tours d.o.o. Kada je Ivana Pavić dobila obavijest od tužitelja o povredi autorskih prava tužitelja, o tome je obavijestila Marka Šaravanju i Shamithu Shetty, koja je vlasnica društva Emilestones, a potom je Shamitha Shetty obavijestila društvo Goyal Infotech da odmah ukloni predmetne fotografije s interneta, koje su tada i uklonjene.

27. Pregledom kompaktnog diska (CD-a) koji dostavljen uz tužbu (list 33 spisa) utvrđeno je da se na istom nalaze fotografije "1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010", "2_Barnja_Gastro0015" i "3_5D3A0020" u JPG formatu, te ispisi ekrana s internetskih stranica za koje su poveznice navedene u točkama I i II izreke ove presude, a sve kako je prikazano i na stranicama 16-19 i 21-25 spisa.

28. Pregledom navedenih ispisa ekrana proizlazi da su fotografije koje su predmet raspravljanja u ovom postupku bile objavljene na internetskim stranicama tuženika, na poveznicama navedenim u točkama I i II izreke ove presude. Da se u konkretnom slučaju radi upravo internetskim stranicama tuženika proizlazi i iz tuženikovog odgovora na tužbu te iskaza zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje koji je naveo da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskim stranicama turističke agencije Success tours, da je vlasnik turističke agencije bilo društvo Success tours d.o.o., te da je to društvo pripojeno tuženiku - društvu Uspjeh d.o.o. Pritom je za istaknuti kako je iskaz zastupnika po zakonu tuženika u skladu s drugim u spisu priloženim dokazima, pa tako i iz aktivnog izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je društvo Success tours d.o.o. pripojeno društvu Uspjeh d.o.o., i to tijekom 2016. godine.

29. Neosnovano stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu je za istaknuti kako za donošenje odluke u predmetnom postupku nije od utjecaja činjenica je li tuženik samostalno objavio predmetne fotografije na svojim internetskim stranicama ili je to za njega učinila druga osoba koja je uređivala njegovu internetsku stranicu i Facebook profil. Stoga je sud na ročištu od 14. ožujka 2023., kao nepotreban, odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje Shamite Shetty, za koju je tuženik tvrdio da je bila vlasnica društva koje je radilo prodaju i marketing turističkih putovanja koje je organiziralo društvo Success tours d.o.o., a koja činjenica nije važna za donošenje odluke o predmetu spora.

30. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija, koje su bez odobrenja i bez navođenja njihovih imena i prezimena bile objavljene na internetskim stranicama tuženika, te kako je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, to oni imaju pravo na zaštitu tog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

31. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala odnosno naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

32. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava (neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografije.

33. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 26-32 spisa).

34. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179. stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

35. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do 1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino d.o.o., za autorska prava na dva kadra Baranje (polje s balama slame i Kopački rit) snimane dronom u Full HD rezoluciji za potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine (online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM, za otkup pet fotografija (rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za potpuni otkup fotografija, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografija "Osijek Aero" i "Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografije "Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije, pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV.

36. Iz navedenih računa, vjerodostojnost kojih niti sam tuženik nije osporio, proizlazi da se uobičajena naknada koju su tržišni subjekti spremni platiti za korištenje fotografija kao što su predmetne ili s njima usporedivih fotografija, i to za objavu na internetskim stranicama za obavljanje gospodarske djelatnosti, na TV-u, na prezentacijama, sajmovima i sl., uglavnom nalazi u rasponu od 3.600,00 kn do 5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu fotografiju.

37. S obzirom na to da je tuženik, u konkretnom slučaju, predmetne fotografije koristio samo na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu (a ne i na televiziji, prezentacijama, sajmovima i sl.), sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za predmetnu vrstu korištenja iznosi 3.000,00 kn po fotografiji, odnosno 9.000,00 kn ukupno za korištenje tri fotografije.

38. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na umu imao činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o atraktivnim turističkim fotografijama, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda, vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije objavio na svojim internetskim stranicama, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi, a s ciljem ostvarivanja dobiti odnosno radi povećanja interesa za putovanja koja je organizirao. Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije nalazile na internetskim stranicama i Facebook profilu tuženika kraće vremensko razdoblje od prosinca 2016. godine do veljače 2017. godine, te da je tuženik odmah po upozorenju od strane tužitelja uklonio predmetne fotografije sa svojih stranica.

39. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

40. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime, tuženik je u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao trgovačko društvo osnovano s ciljem ostvarivanja dobiti, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 18.000,00 kn (9.000,00 kn x 2), dok je zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 12.000,00 kn prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan. 41. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 20. siječnja 2017. do isplate, po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

43. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

44. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP- a u vezi s člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz ranije navedenih iskaza drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o nagrađivanim fotografima i da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao koautora, osjećaju jadno, pokradeno i prevareno. 45. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda, primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn za oba koautora, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 10.000,00 kn, zahtjev za isplatu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

46. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete drugo i trećetužitelju pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO-a), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

48. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

49. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

51. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

52. Predmetna parnica vodila se radi ostvarenja pet tužbenih zahtjeva pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Od tih pet tužbenih zahtjeva, tri se ne odnose na novčanu svotu, a dva se odnose na imovinskopravni zahtjev različitih tužitelja. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog iznosa određena je visinom tog iznosa, dakle, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 30.000,00 kn je upravo iznos od 30.000,00 kn (točka III. tužbenog zahtjeva) a vrijednost zahtjeva za isplatu 15.000,00 kn je iznos od 15.000,00 kn (točka IV. tužbenog zahtjeva). Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (članak 40. stavak 2. ZPP-a). Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 45.000,00 kn, međutim, time je naznačena vrijednost tužbenog zahtjeva za novčane svote, dok je vrijednost predmeta spora po tri nenovčana tužbena zahtjeva ostala neodređena. Ako su tužitelji propustili naznačiti vrijednost predmeta spora za nenovčani tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 13.270,00 eura / 99.982,82 kn sukladno članku 40. stavku 5. u vezi s člankom 495.a ZPP-a. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede imovinskog autorskog prava 13.270,00 eura / 99.982,82 kn, vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede moralnog autorskog prava 13.270,00 eura / 99.982,82 kn, te vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne presude 13.270,00 eura / 99.982,82 kn. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te trećetužitelja Dražena Stojčića, opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog novčanog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020.).

53. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 148 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 248,75 eura,

- sastav podneska od 19. studenoga 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 248,75 eura

- sastav podneska od 18. veljače 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 248,75 eura - zastupanje na ročištu od 27. travnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75 eura,

- zastupanje na ročištu od 20. listopada 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75 eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.492,50 eura treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 36. Tarife), što ukupno iznosi 1.791,00 euro.

54. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.) te rješenjima ovog suda poslovni broj P-30/2020-3 i P-30-2020-4 od 24. siječnja 2020., priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 152,63 eura / 1.150,00 kn (650,00 kn + 600,00 kn), te im je sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 683,53 eura / 5.150,06 kn (351,72 eura + 331,81 euro), pri čemu je prilikom izračuna visine pristojbe za presudu kao vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotužitelja Romulić d.o.o. uzet iznos od 229.965,64 kn / 30.521,69 eura, a za drugo i trećetužitelja iznos od 214.965,64 kn / 28.530,84 eura, sve iz razloga kako je obrazloženo kao pod točkom 52. ovoga obrazloženja.

55. Dakle, tužiteljima je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.627,16 eura / 19.794,34 kn.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

57. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak putovanja tužitelja na ročište od 14. ožujka 2023. u iznosu od 459,00 eura. Naime, na navedeno ročište, koje se održavalo na Trgovačkom sudu u Splitu, je na strani tužitelja pristupio samo zamjenik punomoćnika tužitelja Kristijan Barišić, odvjetnik u Splitu, pa stoga istome nije nastao traženi trošak putovanja na ročište u iznosu od 459,00 eura, niti je tužitelj obrazložio u čemu bi se isti sastojao.

58. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 459,00 eura / 3.458,34 kn nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

59. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IX. izreke ove presude.

60. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 25. travnja 2023.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o pristojbi za presudu prvotužitelju u iznosu od 351,72 eura i rješenje o pristojbi za presudu drugo i trećetužitelju u iznosu od 331,81 euro

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30858-054c1

Kontrolni broj: 01c80-13f33-f233a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.