REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-1759/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv tuženika SOVA JEZIČNO UČILIŠTE – ustanova za obrazovanje odraslih, Zagreb, Varšavska 14, OIB 91784319952, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kapor i partneri d.o.o., Zagreb, Gajeva 2A, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1354/2019 od 17. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1354/2019 od 17. prosinca 2020. i predmet vrača prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1354/2019 od 17. prosinca 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-73/2019 od 29. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 233.299,21 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.926,30 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2019. do isplate, te je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.683,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2020. do isplate.

2. Pravomoćnom dopunskom presudom poslovni broj Povrv-1354/2019 od 3. ožujka 2023. prvostupanjski sud je, postupajući po uputi iz remisornog dopisa ovog suda od 6. listopada 2022., utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 5.478,09 EUR / 41.274,66 kn (točka I. izreke); te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka 685,77 EUR / 5.166,90 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

3. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO).

4. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se ona preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn i sudske pristojbe prema odluci suda. U žalbi u bitnom navodi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Dalje ističe kako visinu naknade nije bilo moguće utvrditi na temelju tužiteljevog Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, već samo i isključivo vještačenjem, jer sud ne raspolaže potrebnim znanjem radi utvrđenja navedene sporne činjenice, a navedeni Zaključak predstavlja jednostranu odluku tužitelja kojom određuje iznos zakupnine bez pristanka tuženika. Stoga smatra da je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj u ovom postupku nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe da tužitelj podneskom od 27. listopada 2020. nije specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, već je tim podneskom tužitelj snizio tužbeni zahtjev što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je potreban pristanak tuženika u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U tom slučaju bi tuženik imao pravo na naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 233.299,21 kn na ime naknade za korištenje poslovnih prostora u skladu s odredbom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) s kamatama.

9. U odnosu na žalbene navode koji se tiču (djelomičnog) povlačenja tužbe, o njima ovaj sud nije posebno odlučivao, jer su otklonjeni donošenjem dopunske presude poslovni broj Povrv-1354/2019 od 3. ožujka 2023.

10. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi sljedeće:

- da je tuženik koristio poslovne prostore na adresama: Praška 6, Frankopanska 5a i Varšavska 14, sve u Zagrebu, bez valjane pravne osnove;

- da je tužitelj s društvom Sova jezici d.o.o. sklopio ugovore o zakupu predmetnih poslovnih prostora na neodređeno vrijeme, te da je nad društvom Sova jezici d.o.o. rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-189/09 od 16. listopada 2009. otvoren i zaključen stečajni postupak, nakon čega je navedeno društvo brisano iz sudskog registra, pa su navedeni ugovori o zakupu poslovnih prostora raskinuti;

- da je očevidom predmetnih poslovnih prostora utvrđeno da ih koristi tuženik, koji je zatražio reguliranje statusa korištenja tih prostora, ali tom zahtjevu tuženika tužitelj nije udovoljio;

- da je tuženik 11. ožujka 2013. podnio tužitelju zahtjev za obročnu otplatu nastalog dugovanja, kojem je tužitelj udovoljio donošenjem rješenja Klasa: UP/I-415- 07/13-06/2012, Urbroj: 251-08-01-14-5 od 25. travnja 2014. kojim je tuženiku odobrena obročna otplata dugovanja sukladno odredbi čl. 15. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja („Narodne novine“ broj 52/13);

- da je tuženik poslovni prostor u Frankopanskoj 5a predao tužitelju 4. siječnja 2016., poslovni prostor u Praškoj 6, 21. srpnja 2020, a poslovni prostor u Varšavskoj 14 vraćen je Republici Hrvatskoj , a predmetna tražbina tužitelja u odnosu na taj poslovni prostor odnosi se na ranija razdoblja kada je tužitelj bio ovlašten upravljati poslovnim prostorom u suvlasničkom dijelu 2/6 do okončanja postupka povrata sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine;

- da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Lidije Česnik utvrđeno da tuženik na ime zakupnine i kamata ukupno duguje iznos od 233.299,21 kn.

11. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 233.299,21 kn. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda nije u cijelosti pravilan.

12. Prije svega, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove. Odredbama Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, konkretno odredbama čl. 1120. ZOO-a, regulirana su prava vlasnika kada naturalna restitucija nije moguća jer je stvar potrošena ili je promijenila identitet. Navedeno, međutim, ovdje nije slučaj jer poslovni prostor nije prestao postojati niti je promijenio identitet. Zbog toga su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), prema kojima nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13. Nadalje, tužitelj je nesporno rješenjem Klasa: UP/I-415-07/13-06/2012, Urbroj: 251-08-01-14-5 od 25. travnja 2014. udovoljio tuženikovu zahtjevu i omogućio mu obročnu otplatu dugovanja koje se odnosi na zakupnine predmetnih poslovnih prostora, i to za poslovni prostor na lokaciji Frankopanska 5/a u iznosu od 294.727,11 kn sa kamatnom stopi od 4,5% godišnje u 36 mjesečnih obroka, koji dospijevaju do 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, za poslovni prostor na lokaciji Varšavska 14 u iznosu od 36.034,43 kn sa kamatnom stopi od 4,5% godišnje u 36 mjesečnih obroka, koji dospijevaju do 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, te za poslovni prostor na lokaciji Praška 6 u iznosu od 31.434,21 sa kamatnom stopi od 4,5% godišnje u 36 mjesečnih obroka, koji dospijevaju do 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec.

14. Odredbama Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja („Narodne novine“ broj 52/13; dalje: Uredba), na temelju koje je doneseno predmetno rješenje, je propisano da zahtjev za odgodu plaćanja ili obročnu otplatu duga može podnijeti dužnik fizička i pravna osoba (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) (čl. 7. st. 1.); Ministarstvo financija, odnosno upravno tijelo za financije će na temelju mišljenja nadležnog tijela, u roku 15 dana od dana dostave zahtjeva iz čl. 11. st. 2. ove Uredbe, uz brižljivu ocjenu svih dokaza i okolnosti, razmotriti zahtjev i ako su ispunjeni svi propisani uvjeti u skladu sa zakonom i ovom Uredbom udovoljiti zahtjevu ili predložiti Vladi Republike Hrvatske, odnosno načelniku općine, gradonačelniku ili županu donošenje odluke o odgodi plaćanja ili obročnoj otplati (čl. 12. st. 1.); Ukoliko se odobrava obročna otplata duga, u odluci kojom se odlučuje o zahtjevu obvezno se utvrđuje ukupan broj i iznos mjesečnih obroka te rokovi plaćanja (čl. 12. st. 2.); Za vrijeme trajanja odgode i obročne otplate duga obračunava se kamata (čl. 13. st. 1.); Na dug iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se kamatna stopa u visini od 4,5% (čl. 13. st. 2.); Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, odnosno upravno tijelo za financije će odluku iz čl. 12. ove Uredbe ukinuti u cijelosti ili djelomično ako dužnik fizička i pravna osoba (u daljnjem tekstu: dužnik) svoju obvezu utvrđenu odlukom iz čl. 12. ove Uredbe ne izvršava uredno i na vrijeme. Dužnik je po ukidanju odluke, a na zahtjev nadležnog tijela obvezan isplatiti cjelokupan dug (čl. 16. st. 3.); Ako dužnik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka, nadležno tijelo će pristupiti naplati duga putem instrumenata osiguranja iz čl. 9. st. 1. t. 3. ove Uredbe. Ako u tome ne uspije, nadležno tijelo će poduzeti zakonom propisane mjere za naplatu duga (čl. 16. st. 4.).

15. Dakle, iz navedenih odredaba Uredbe proizlazi da, u slučaju kada dužnik ne izvršava svoju obvezu uredno, odluka o obročnoj otplati dugovanja će se ukinuti, a dužnik će na zahtjev nadležnog tijela biti obvezan isplatiti cjelokupan dug. Ukoliko dužnik tako ne postupi, pristupit će se naplati putem danih instrumenata osiguranja, a ako se u tome ne uspije, nadležno tijelo će poduzeti zakonom propisane mjere za naplatu duga.

16. U konkretnom slučaju, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak pri utvrđivanju visine naknade za korištenje poslovnog prostora na lokaciji Frankopanska 5/a uračunao, osim same zakupnine, i zateznu kamatu do 5. veljače 2014., kao i kamatu po stopi od 4,5% prema rješenju tužitelja od 25. travnja 2014. Na isti način vještak je utvrđivao visinu naknade i za korištenje ostala dva poslovna prostora u Varšavskoj i Praškoj ulici.

17. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka, a što je među strankama i nesporno, proizlazi da je tuženik prestao podmirivati svoje dugovanje sukladno rješenju tužitelja kojim mu je omogućena obročna otplata duga, tužitelj u ovom postupku ne može potraživati kamatu po stopi od 4,5% prema rješenju tužitelja od 25. travnja 2014. Nadalje, nejasno je na što se odnose zatezne kamate do 5. veljače 2014., i to za prostor u Frankopanskoj u iznosu od 55.606,99 kn, za prostor u Varšavskoj u iznosu od 9.524,27 kn, te za prostor u Praškoj u iznosu od 8.890,17 kn, a koje kamate je vještak uračunao u iznos visine naknade.

18. Ovdje se ističe da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. S obzirom na to da je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje naknade najranije dostavom predmetnog rješenja tužitelja od 25. travnja 2014., tužitelj bi imao pravo na zateznu kamatu upravo od dana primitka navedenog rješenja od strane tuženika.

19. Dakle, tužitelj u konkretnoj situaciji može tražiti naknadu koristi koju je tuženik, kao nepošteni posjednik tuđe stvari, imao za vrijeme svojeg posjedovanja, sa zateznim kamatama koje teku od dana primitka tužiteljevog rješenja od 25. travnja 2014. od strane tuženika.

20. Pritom se ističe da su žalbeni navodi prema kojima visinu naknade nije bilo moguće utvrditi na temelju tužiteljevog Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, neosnovani. Ovo stoga što je tužitelj, na tuženikovo traženje, donio rješenje od 25. travnja 2014. u kojemu je zakupnina određena upravo prema kriterijima sadržanima u predmetnom Zaključku, a tuženik je nesporno po predmetnom rješenju od 25. travnja 2014. vršio plaćanja. Osim toga, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio, niti dokazao da bi zakupnina za predmetne poslovne prostore bila niža od one propisane Zaključkom.

21. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice, a zbog čega pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

22. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, pobijana presuda (koja sadrži i odluku o trošku) ukinuta je u cijelosti.

24. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

25. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju je zbog pogrešnog pravnog pristupa počinio donoseći pobijanu presudu i to na način da će utvrditi koliko je iznosila zakupnina u spornom razdoblju, a koji iznos predstavlja korist koju tužitelj u ovom postupku traži, pri čemu će voditi računa da tužitelj nema pravo tražiti plaćanje kamate od 4,5% godišnje, niti zatezne kamate prije dospijeća. Nadalje, sud će uzeti u obzir da je djelomičnim uplatama tuženika, tužitelj mogao zatvarati glavnicu, a kamatu od 4,5% samo za razdoblje u kojemu je tuženik uredno plaćao dugovanje po tužiteljevom rješenju od 25. travnja 2014. Konačno, po valjanoj ocjeni provedenih dokaza, sud će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović