Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-253/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja PRVI TREPTAČ d.o.o. za prometnu signalizaciju, OIB 31014383635, Pujanke 24a, Split, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, A.Starčevića 14, protiv tuženika GRAD KAŠTELA, OIB 08727843572, Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, Lička 6B, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Matka Čelića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Zorana Mimice, 25. travnja 2023.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 274.120,67 EUR / 2.065.362,20 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.03.2017. godine do isplate po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te mu u istom roku platiti troškove ovog postupka prema određenju suda."

II Nalaže se tužitelju PRVI TREPTAČ d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku GRADU KAŠTELA troškove parničnog postupka u iznosu od 15.467,26 EUR / 116.538,17 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. travnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik plati 2.065.362,20 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2017. do isplate.

2. Izjavio je da od tuženika traži plaćanje naknade za obavljene radove na temelju ugovora o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela koji su stranke sklopile 20. ožujka 2013., kao i dodatka tom ugovoru koji su stranke sklopile 18. srpnja 2013.

3. Izjavio je da je stranački ugovor sklopljen na određeno vrijeme na rok od četiri godine, koji je istekao 20. ožujka 2017. i da je izvršio svoje ugovorne obveze nastale na temelju toga ugovora. Međutim, tuženik da nije platio naknadu za obavljene radove u ugovorenim iznosima već u manjim iznosima. Utoliko da je preostao dug za radove obavljene u 2013. u iznosu od 147.665,20 kn, za radove obavljene u 2014. u iznosu od 572.362,00 kn, za radove obavljene u 2015. u iznosu od 567.381,00 kn, za radove obavljene u 2016. u iznosu od 558.869,00 kn i za radove obavljene u 2017. u iznosu od 219.085,00 kn. Izjavio je da je na kraju svake godine, osim 2017., količinu obavljenih radova zajedno s cijenama iskazivao u okončanim situacijama. Količinu radova obavljenih u 2017. da je iskazao u okončanoj situaciji izdanoj nakon prestanka ugovora.

4. Izjavio je da je nakon prestanka ugovornog odnosa od odgovornih osoba tuženika tražio sastanak da bi na miran način dogovorili plaćanje ostatka duga, na što se tuženik oglušio.

5. Nakon prestanka ugovornog odnosa u 2017., tuženik da je platio dio duga i to 10. travnja 2017. 628.531,98 kn, 19. travnja 2017. 368.248,33 kn, 24. travnja 2017. 177.338,07 kn i 30. svibnja 2017. 495.163,31 kn. Te uplate se odnose na obavljene radove u cijelom četverogodišnjem razdoblju ugovornog odnosa. Tim uplatama tužitelj da je prekinuo zastaru.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, dodatka ugovoru o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, troškovnika radova održavanja nerazvrstanih cesta i javnoprometnih površina u Gradu Kaštela iz siječnja 2013., dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 24. studenoga 2021., saslušanjem stranaka i vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu.

8.Osporio je i osnovu i visinu navodeći da nema nepodmirenih dugova prema tužitelju.

9.Potvrdio je da su stranke sklopile ugovor o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela i dodatak tom ugovoru, zajedno s troškovnikom koji je priložio tužitelj. Potvrdio je i da je rok na koji je ugovor sklopljen istekao 20. ožujka 2017.

10. Osporio je istinitost tvrdnje tužitelja da je tužitelj ugovorne obveze izvršio u cijelosti i uredno te na vrijeme. Istaknuo je i prigovor zastare navodeći da uplatama koje tužitelj navodi u tužbi nije prekinuta zastara. Izjavio je da su ta plaćanja učinjena radi podmirenja preostalog dugovanja, a ne radova obavljenih u cijelom četverogodišnjem razdoblju ugovornog odnosa. Osporio je i istinitost navoda tužitelja da se tužitelj obraćao odgovornim osobama tuženika radi razjašnjenja sporne situacije. Izjavio je i to da je tužitelj zanemario program održavanja komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela u razdoblju 2013. do 2017. s kojim je bio upoznat, odnosno da se nije pridržavao tih odluka gradskog vijeća, iako je trebao, osobito stoga što se tim odlukama smanjio broj sati ophodarenja prometnicama. Naime, da je gradsko vijeće za svaku godinu pojedinačno donosilo odluke – program odražavanja komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela. Ugovorom da je u članku 1. bilo navedeno da je ugovor sklopljen na temelju odluke o povjeravanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, na temelju koje odluke i Zakona o komunalnom gospodarstvu, gradsko vijeće Grada Kaštela donosi program održavanja komunalne komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela za svaku godinu. To da tužitelj nije poštivao već je postupao prema odluci iz 2013. tijekom cijelog ugovornog razdoblja, iako mu je nadzornik ophodnje osporavao sve radnje koje su bile u suprotnosti s programom održavanja komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela za pojedinu godinu.

11. Predložio je tuženik izvesti dokaze čitanjem isprava programa održavanja komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela u razdoblju od 2013. do 2017., objavljene u službenom glasniku Grada Kaštela broj 15A od 24. prosinca 2012., broj 17 od 24. prosinca 2013, broj 17 od 22. prosinca 2014., broj 16 od 3. prosinca 2015. i broj 12 od 6. prosinca 2016., čitanjem privremenih situacija i rekapitulacija ugovorenih i izvedenih vrijednosti po situacijama sačinjenim na temelju ugovora s osporenim poduzetim radnjama, dopisa tuženika tužitelju od 6. lipnja 2014. vezano za smanjen broj sati ophodnje i poduzete radnje, čitanjem kartice analitike koju Grad Kaštela vodi za tužitelja, knjige radova, troškovnika i knjige nadzora, saslušanjem svjedoka Stanka Duvnjaka, odgovorne osobe društva Bismark d.o.o., svjedoka Antonija Bartulovića, službenika tuženika, saslušanjem svjedoka Ivice Škopljanca, Marija Kelama te Marije Đikić, službenika tuženika.

12. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i izjavio da je ugovorom i njegovim dodatkom predviđeno što je njihov sastavni dio i na koji se način mogu mijenjati, a da to svakako nije bilo moguće internim odlukama tuženika, koje je donosio u razdoblju važenja ugovora. Pored dokaza predloženih u tužbi, u prethodnom postupku predložio je izvesti i dokaze saslušanjem svjedoka Stipe Rake i Želimira Štabe, radnika tužitelja, Ivana Blajića, nadzornog inženjera iz tvrtke Bismark d.o.o., Antonija Bartulovića, djelatnika tuženika, radi dokazivanja činjenice koje je radove tužitelj izveo i koje je tuženik odobrio. Predložio je izvesti i dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke radi utvrđenja količine izvedenih radova i novčanog iznosa potrebnog za plaćanje tih radova.

13. Tuženik je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Josipa Berketa i Ivana Udovičića, koji su bili gradonačelnici tuženika u vrijeme sklapanja ugovora odnosno dodatka ugovoru.

14. U ovom sporu odlučuje se o tužbenom zahtjevu za isplatu naknade za radove na temelju ugovora o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela u razdoblju od 2013. do 2017.

15. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, dodatka ugovoru o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, troškovnika radova održavanja nerazvrstanih cesta i javnoprometnih površina u Gradu Kaštela iz siječnja 2013., dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 24. studenoga 2021., programa održavanja komunalne infrastrukture u Gradu Kaštela u razdoblju od 2013. do 2017., privremenih situacija i rekapitulacija ugovorenih i izvedenih vrijednosti po situacijama, dopisa tuženika tužitelju od 6. lipnja 2014. i čitanjem kartice analitike koju Grad Kaštela vodi za tužitelja.

16. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Stipe Rake, Želimira Štabe, Ivana Blajića, Antonija Bartulovića, Stanka Duvnjaka, Ivice Škopljanca, Marija Kelama, Marije Đikić, Josipa Berketa i Ivana Udovičića niti saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka jer nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih osoba jer je bitne činjenice, prvenstveno za ocjenu prigovora zastare tužiteljeve tražbine, sud mogao utvrditi na temelju sadržaja isprava koje su stranke prezentirale sudu. Nakon što je sud zaključio da je prigovor zastare osnovan, nije ni bilo mjesta daljnjem raspravljanju o tome koje je radove tužitelj obavio za tuženika, odnosno je li obavio radove za koje mu je tuženik dužan platiti u tužbenom zahtjevu navedeni iznos naknade. Stoga nije ni bilo potrebe za izvođenjem ovih dokaza, a iz istog razloga nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza vještačenjem.

17. Među strankama nije bilo spora o tome da su bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, niti je bilo spora o tome da su ugovorile trajanje ugovornog odnosa u roku od četiri godine od potpisa ugovora, pa da je istekom tog roka, 20. ožujka 2017., stranački ugovorni odnos prestao.

18. Nije bilo spora niti o tome da je nakon prestanka stranačkog ugovornog odnosa tuženik tužitelju platio 10. travnja 2017. iznos od 628.531,98 kn, potom 19. travnja 2017. iznos od 368.248,33 kn, potom 24. travnja 2017. iznos od 177.338,07 kn i 30. svibnja 2017. iznos od 495.163,31 kn.

19. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja izvedenih radova, odnosno je li preostala obveza platiti 2.065.362,20 kn za ugovorene radove. Postojao je spor i o tome je li iznos naknade koji tužitelj traži predstavlja naknadu za izvedene ugovorene radove ili je pak tužitelj izveo više radova od onih koji su ugovoreni i u tom kontekstu od kojeg je značaja činjenica što je tuženik odlukama gradskog vijeća odredio količine radova koje je tužitelj trebao izvršiti.

20. Sporno je bilo i to je li tužiteljeva tražbina, ako i postoji zastarjela, pa je li onda tužitelj izgubio pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare i posljedice zastare (gubitak prava zahtijevati ispunjenje obveze), sud je najprije, a pokazati će se i jedino zbog osnovanosti tog prigovora, odlučio o prigovoru zastare.

22. Prilikom donošenja odluke o prigovoru zastare najprije je trebalo kvalificirati stranački ugovorni odnos, a sve kako bi sud pravilno odredio rok zastare tražbina iz tog odnosa. Pri tome je trebalo imati na umu status stranaka kao sudionika tog ugovornog odnosa i sadržaj ugovornog odnosa.

23. Stranke su dakle sklopile ugovor o obavljanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela i to vidjeti je iz članka 1. ugovora na temelju Odluke o povjeravanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, a na temelju članka 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 26/03., 81/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 49/11., 144/12. i 147/14.; dalje: ZKG). Naime, propisano je člankom 101. stavkom 1. ZOC-a da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Člankom 107. ZOC-a je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako nije propisano drukčije te da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. ZOC-a.

24. Odredbe ZOC-a određuju da se održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, odnosno upućuju na mjerodavne odredbe ZKG-a.

25. Propisano je člankom 2. ZKG-a da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba. Održavanje javnih cesta je prema članku 3. ZKG-a komunalna djelatnost. Člankom 4. stavkom 1. ZKG-a je propisano tko može obavljati komunalne djelatnosti u skladu s odredbama tog zakona. Tako je propisano da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojima jedinica lokalne samouprave drži većinski dio dionica/udjela, zatim javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon koju osnova jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

26. Dakle, tuženik je koristeći ovlaštenje iz članka 4. ZKG-a obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta povjerio tužitelju na temelju predmetnog ugovora. Sklapanju tog ugovora, vidjeti je iz članka 1. ugovora, prethodilo je donošenje odluke o povjeravanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Kaštela, sukladno članku 15. ZKG-a. Prema članku 15. ZKG-a donošenju odluke o izboru osobe kojoj će se ugovorom povjeriti obavljanje komunalnih poslova, na temelju koje izvršno tijelo sklapa ugovor o povjeravanju određenih komunalnih poslova, prethodi prikupljanje ponuda ili javni natječaj. Dakle, vidjeti je već iz članka 15. ZKG-a da je tuženik u sklapanju predmetnog ugovora trebao postupati po propisima o javnoj nabavi. To dodatno potvrđuje članak 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine” broj 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14., dalje: ZJN) kojim su kao obveznici primjene ZJN, dakle javni naručitelji određene i jedinice lokalne samouprave, dakle tuženik. Osim toga i člankom 3. točkom 3. Pravilnika o popisu obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine” broj 19/12.) jedinice lokalne samouprave su određene kao javni naručitelji. Prema članku 29. stavku 6. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) osobe javnog prava su osobe koje su obvezne postupati po propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava. Tuženik je osoba javnog prava obvezan prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla postupati prema propisima o javnoj nabavi. Predmet stranačkog ugovora određen je člankom 1. ugovora i to je obavljanje komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta, dakle pružanje usluga obavljanjem radova.

27. Prema članku 228. stavku 1. ZOO-a međusobne tražbine iz ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga te tražbina naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

28. Stranke su člankom 9. ugovora odredile da je izvršitelj, dakle tužitelj dužan ispostaviti situaciju do 5. –og u mjesecu, za prethodni mjesec, na službeni protokol naručitelja, odnosno tuženika. Rok plaćanja je 60 dana od dana prijema situacije na službeni protokol naručitelja.

29. Tužitelj je tražio plaćanje naknade za izvedene radove u 2013. u iznosu od 147.665,20 kn. Prema određenju stranačkog ugovora ta je tražbina dospjela najkasnije u ožujku 2014. s obzirom na to da je tužitelj imao obvezu do 5. -og u sljedećem mjesecu dostaviti obračun vrijednosti izvedenih radova tuženiku, a ovaj potom u roku od 60 dana platiti naknadu. Od tada, pa do podnošenja tužbe 6. travnja 2022. prošlo je više od tri godine, pa je nastupila zastara tražbine.

30. Tužitelj je tražio plaćanje naknade za izvedene radove u 2014. u iznosu od 572.362,00 kn. Prema određenju stranačkog ugovora ta je tražbina dospjela najkasnije u ožujku 2015. s obzirom na to da je tužitelj imao obvezu do 5. -og u sljedećem mjesecu dostaviti obračun vrijednosti izvedenih radova tuženiku, a ovaj potom u roku od 60 dana platiti naknadu. Od tada, pa do podnošenja tužbe 6. travnja 2022. prošlo je više od tri godine, pa je nastupila zastara tražbine.

31. Tužitelj je tražio plaćanje naknade za izvedene radove u 2015. u iznosu od 567.381,00 kn. Prema određenju stranačkog ugovora ta je tražbina dospjela najkasnije u ožujku 2016. s obzirom na to da je tužitelj imao obvezu do 5. -og u sljedećem mjesecu dostaviti obračun vrijednosti izvedenih radova tuženiku, a ovaj potom u roku od 60 dana platiti naknadu. Od tada, pa do podnošenja tužbe 6. travnja 2022. prošlo je više od tri godine, pa je nastupila zastara tražbine.

32. Tužitelj je tražio plaćanje naknade za izvedene radove u 2016. u iznosu od 558.869,00 kn. Prema određenju stranačkog ugovora ta je tražbina dospjela najkasnije u ožujku 2017. s obzirom na to da je tužitelj imao obvezu do 5. -og u sljedećem mjesecu dostaviti obračun vrijednosti izvedenih radova tuženiku, a ovaj potom u roku od 60 dana platiti naknadu. Od tada, pa do podnošenja tužbe 6. travnja 2022. prošlo je više od tri godine, pa je nastupila zastara tražbine.

33. Tužitelj je tražio plaćanje naknade za izvedene radove u 2017. u iznosu od 219.085,00 kn. Prema određenju stranačkog ugovora ta je tražbina dospjela najkasnije u lipnju 2017. s obzirom na to da je tužitelj imao obvezu do 5. -og u sljedećem mjesecu dostaviti obračun vrijednosti izvedenih radova tuženiku, a ovaj potom u roku od 60 dana platiti naknadu. Od tada, pa do podnošenja tužbe 6. travnja 2022. prošlo je više od tri godine, pa je nastupila zastara tražbine.

34. Međutim, tužitelj je tvrdio je tuženik plaćanjem iznosa od 628.531,98 kn 10. travnja 2017., potom plaćanjem 368.248,33 kn 19. travnja 2017., plaćanjem 177.338,07 24. travnja 2017. i plaćanjem 495.163,31 kn 30. svibnja 2017. prekinuo zastaru.

35. Propisano je člankom 240. ZOO-a da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

36. Propisano je člankom 245. stavkom 1. ZOO-a da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

37. Propisano je člankom 245. stavkom 2. ZOO-a da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

38. Tužitelj učinjeno plaćanje tuženika nakon prestanka stranačkog odnosa smatra priznanjem duga koje za posljedicu ima prekid zastare.

39. Prvo je za primijetiti da je u trenutku tog plaćanja već nastupila zastara za potraživanja iz 2013. U odnosu na to potraživanje nije nikako moglo doći do priznanja duga već eventualno do odricanja od zastare pisanim priznanjem zastarjele obveze ili davanje zaloga ili kojeg drugog osiguranja za zastarjelu obvezu. Tužitelj nije niti tvrdio da je tuženik pisano priznao zastarjelu obvezu ili da je dao zalog ili koje drugo osiguranje za tu obvezu.

40. Ostvarenje prekida tijeka zastarnog roka može biti učinjeno davanjem izjave vjerovniku, ali i konkludentnim radnjama. Pri tome je potrebno da dužnik prizna kako osnove tražbine tako i visine te tražbine. Samo po sebi plaćanje jednog dijela duga, ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga tj. duga koji nije plaćen, (tako i Vrhovni sud u Rev-x 1004/13, Revt-68/03 i Rev-371/05). Djelomičnom otplatom duga vjerovniku valjano je djelomično ispunjena tuženikova obveza (članak 296. stavak 1. ZOO-a), međutim time je prekinuta zastara samo u odnosu na plaćeni iznos duga jer se samo u tom dijelu radi o priznanju duga konkludentnom radnjom dužnika (ovdje tuženika). U odnosu na ostatak duga niti je bilo izričitog priznanja niti konkludentnog priznanja davanjem otplate, plaćanjem kamate, davanje osiguranja ili na drugi način kojim bi se nedvojbeno očitovala volja dužnika da priznaje preostali dug. Stoga treba zaključiti da učinjenim plaćanjem u 2017., nakon prestanka stranačkog odnosa nisu polučeni učinci prekida zastare.

41. Tužitelj je u tužbi tvrdio i da je po prestanku ugovornog odnosa tražio od odgovornih osoba tuženika sastanak kako bi na miran način dogovorili plaćanje ostatka duga. Međutim, ta činjenica nije od utjecaja na tijek zastare. To stoga što se zastara prekida kad dužnik prizna dug. Priznanje duga ili zastarjele obveze, mora biti takvo da ne ostavlja sumnju u volju stranke da prizna dug, jer volja stranke mora biti izražena na jasan i nedvojben način. Ono dakle mora biti izričito i određeno. Pored tih zahtjeva priznanje zastarjele obveze mora biti dano u pisanom obliku. Dakle samo traženje sastanka s odgovornim osobama tuženika radi dogovora o plaćanju duga, u izostanku izričite i određene volje tuženika da prizna tužiteljevu tražbinu je bez utjecaja na tijek zastare.

42. Stoga je sud na temelju prethodno iznijetog utvrđenja da je tužiteljeva tražbina zastarjela, odnosno da je tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, tužiteljev zahtjev odbio kao neosnovan kako u dijelu kojim je tražio isplatu glavnice duga u ukupnom iznosu od 2.065.362,20 kn, tako i zateznih kamata koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2017.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju članka 155. ZPP-a, a imajući na umu vrijednost predmeta spora u iznosu od 274.120,65 EUR / 2.065.362,00 kn. Na temelju tih odredbi tužitelj je dužan tuženiku, koji je u cijelosti uspio u parnici, naknaditi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ove parnice.

44. Sud je priznao tuženiku kao potreban za vođenje ove parnice trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 5.139,17 EUR / 38.721,11 kn (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), potom trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 19. rujna 2022. u iznosu od 5.139,17 EUR / 38.721,11 kn (Tbr.9.1.Tarife), trošak sastava podnesku po punomoćniku odvjetniku od 20. listopada 2022. u iznosu 49,75 EUR / 374,84 kn i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 13. ožujka 2022. u iznosu od 5.139,17 EUR / 38.721,11 kn (Tbr.9.1.Tarife).

45. Stoga je sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.467,26 EUR / 116.538,17 kn.

U Splitu 25. travnja 2023.

Sudac Ana

Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Ivan Delipetar, Imotski

- Odvjetnik Zoran Mimica, Split

- U spis

Broj zapisa: 9-30858-061b6

Kontrolni broj: 06677-4a6f1-441dc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.