REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 7 Kž-325/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. P., zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kv- 994/2022 (K-1276/17) od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog Z. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kv- 994/2022 (K-1276/17) od 19. rujna 2022., na temelju čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), opoziva se uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1276/17 od 16. lipnja 2020., koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2020., te se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. KZ/11, osuđenom Z. P., OIB: ……, sinu J. i M. P., rođene K., rođenom u Z. 24. veljače 1957., s prebivalištem u Z., J. 5 i boravištem u S., U. pijavica ...
2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio osuđeni Z. P. po braniteljici N. G., odvjetnici iz O. G. i partneri jtd. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba osuđenika nije osnovana.
6. Iako žalitelj navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te kasnije u žalbi navodi da se radi o povredama čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i st. 3. ZKP/08, te iako izrekom tvrdi da je sud propustio utvrditi odlučne činjenice o tome je li osuđenik mogao zasnovati novi radni odnos ili obavljati neke druge poslove, a prije nego što je odlučio opozvati uvjetnu osudu, sadržajno razmatrajući kompletnu žalbu proizlazi da ustvari žalitelj pobija žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti utvrdio da niti jedna takva povreda nije počinjena, bilo formalne bilo materijalne naravi.
7. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno.
7.1. Naime, čl. 564. st.4. ZKP/08 propisuje cit: "Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne kod uvjetne osude, odnosno uvjetovanog dijela kazne kod djelomično uvjetne osude, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi ili tu obvezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da nema osnova za donošenje kojih od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude, odnosno djelomično uvjetne osude.".
7.2. Naprijed navedenu zakonsku odredbu pravilno je prvostupanjski sud u ovdje konkretnom slučaju primijenio i izveo pravilan zaključak da postoji osnov da se opozove uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1276/17 od 16. lipnja 2020., a koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2020. i to na način da se kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci ima izvršiti.
7.3. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a što proizlazi i iz uvida u kompletan spis predmeta Kv-994/22, kao i K-1276/17, da je donesena ovdje predmetna uvjetna osuda, da osuđenik u roku koji mu je dodijeljen pravomoćnom presudom nije ispunio posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 (u presudi se navodi dodatni uvjet), niti u najmanjem dijelu. Naime, navedenom presudom njemu je rok za ispunjenje obveze u iznosu 30.800,00 kuna protekao 7. srpnja 2022., a nije sporno, tj. niti sam osuđenik ne negira tu okolnost, da nije izvršio niti jednu uplatu na ime podmirenja barem dijela duga. Stoga, vodeći računa da je od roka koji mu je dan za ispunjenje posebne obveze, a to je 2 godine određenog pravomoćnom presudom, za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja koje je počinio u periodu od 26. studenog 2015. do 24. veljače 2018., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je navedeno razdoblje bilo dovoljno da osuđenik ispuni obvezu prema oštećeniku, pa makar i dio obveze, a kako bi pokazao da na njegovoj strani postoji stvarno dobra volja i namjera da podmiri dugovanje. Tim više što je na raspravi od 16. lipnja 2020. priznao počinjenje djela i suglasio se sa imovinskopravnim zahtjevom i to u iznosu 30.800,00 kuna, a to je upravo iznos posebne obveze. To što osuđenik tvrdi da nije bio u mogućnosti istu ispuniti iz razloga što je umirovljenik s mjesečnim primanjima u iznosu 1.605,50 kuna, a od kojeg iznosa mu se mjesečno skida 1.100,00 kuna na ime redovitog uzdržavanja djeteta, ne opravdava ga da nije pokazao nikakvu namjeru, volju, želju i htjenje da na bilo koji način podmiri dug, odnosno barem dio posebne obveze. Tvrdnja osuđenika da je želio jednu trećinu kuće u S. koju je naslijedio prepisati sinu, odnosno na taj način podmiriti i ovo dugovanje, da to nije mogao učiniti zbog ostalih suvlasnika jer ne može raspolagati s tim dijelom, nije prihvatljiva jer doista je mogao, ako za to postoji dobra volja, procijeniti vrijednost te trećine, pa prenijeti na ime sina, što bi onda pokazalo pravu volju i želju da se dug namiri, te bi postojao osnov da se ne opozove uvjetna osuda.
7.4. S obzirom na navedeno valja reći da je pravilno prvostupanjski sud odlučio da primijenjena sankcija, tj. uvjetna osuda prema osuđenom Z. P. nije polučila očekivani učinak, da je isti svjestan svoje obveze i upozoren na posljedice neispunjenja da istu nije ispunio, pa je stoga osnovano prvostupanjski sud istu opozvao.
7.5. Neprihvatljive su tvrdnje iznijete u žalbi kako prvostupanjski sud nije niti pokušao utvrđivati je li osuđenik doista mogao ili ne ispuniti svoju obvezu jer je također nesporno da osuđenik nije dokazao da bi poduzeo bilo što da ispuni obvezu. Navedena tvrdnja je nedovoljna da bi se postupilo suprotno od ovdje pobijane odluke, jer, kao što je rečeno iz podataka u spisu i same izjave osuđenika nije razvidno i nije dokazano da je pokušao i istinski pokazao dobru volju i namjeru da podmiri svoje dugovanje.
8. Zbog navedenog je žalba osuđenika neosnovana i kao takvu je valjalo odbiti.
9. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci, a sve u smislu odredbe čl. 482. ZKP/08.
U Zagrebu 25. travnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
