REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4134/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. L. d.o.o. Z., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., protiv tuženice- protutužiteljice D. Lj. iz Z., OIB ... , koju zastupaju punomoćnici D. C. i A. P., odvjetnici u Z., radi isplate odnosno utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja- protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1338/2019-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-16536/11-77 od 3. listopada 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se, kao neosnovana, revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-1338/2019-2 od 7. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 16536/2011-77 od 3. listopada 2018. u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se, kao nedopuštena revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-1338/2019-2 od 7. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 16536/2011-77 od 3. listopada 2018. u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z., je pod poslovnim brojem Ovrv-381/09 od dana 25.09.2009. godine, kao neosnovan u cijelosti.

II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tužene koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Općih uvjeta VBL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu, verzija 07/06 uz Ugovor o operativnom leasingu zaključenog dana 14.6.2007.g. između V. L. d.o.o. Podružnica za leasing Z., Z., ... i P. zaštita d.o.o. Z., ... kao primatelja leasinga i Lj. D., Z., kao jamca, te se utvrđuje da iste ne proizvode pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o operativnom leasingu zaključenog dana 14.6.2007.g. između V. L. d.o.o. Podružnica za leasing Z., Z., ... i P. z. d.o.o. Z., ... kao primatelja leasinga i Lj. D., Z., ... kao jamca, te se utvrđuje da iste ne proizvode pravne učinke."

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 69.375,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 03. listopada 2018. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-16536/2011-77 od 3. listopada 2018.

Tuženoj se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b tog Zakona.

7. Predmet spora po tužbi je zahtjev za isplatu 277.617,96 kn, dok je predmet spora po protutužbi zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o operativnom leasingu od 14. lipnja 2007. te pojedinih odredbi Općih uvjeta tužitelja za zaključenje ugovora o operativnom leasingu.

8. Pobijana presuda, dakle, nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je ista donesena prema odredba članka 373.a i 373.b ZPP, pa dopuštenost podnesene revizije treba utvrditi prema općem kriteriju dopuštenosti, odnosno prema vrijednosti predmeta spora.

9. Prema vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP, u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu dopuštena je redovna revizija.

9.1. Kako se protutužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, u odnosu na postupak po protutužbi mjerodavna bi bila ona vrijednost predmeta spora koju je tuženica u njoj naznačila (članak 40. stavak 2. ZPP). Međutim, kako tuženica vrijednost predmeta spora po protutužbi nije naznačila, a nije ju utvrdio ni prvostupanjski sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatra se da vrijednost predmeta spora po protutužbi iznosi 50.000,00 kn (članak 40. stavak 5. ZPP), slijedom čega u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP).

10. Kad stranke protiv pravomoćne drugostupanjske presude ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP, prema odredbi stavka 2. istog članka mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. stavak 3. ZPP).

11. Međutim, revizija tužitelja je i u odnosu na odluku u protutužbenom zahtjevu pisana kao redovna revizija te ista ne sadrži osnovne elemente tzv. izvanredne revizije iz članka 382. stavak 2. ZPP. Isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja, čiju primjenu revident sugerira prihvatiti, nezadovoljan načinom na koji je pred nižestupanjskim sudovima odlučeno o zahtjevu protutužbe, ne može nadomjestiti pitanje propisano odredbama članka 382. stavak. 2. i 3. ZPP.

12. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da revizija tužitelja u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu nije dopuštena, slijedom čega je, primjenom odredbe članka 392. stavak 1. ZPP, istu u tom dijelu valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

13. U odnosu na reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP).

14. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa tako i o prigovorima tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno razlozima zbog kojih nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se grafološko vještačenje obnovi po drugom vještaku.

14.1. Izjava o prijeboju (list 26 spisa), koju je vještak uzeo u obzir pri izradi nalaza i mišljenja, samo je jedna od isprava koja je u obzir uzeta kao nesporni materijal, a vještak je u svom nalazu i mišljenju te dopunskom usmenom saslušanju jasno, stručno i argumentirano obrazložio svoje mišljenje o tome zašto tuženica spornu mjenicu vjerojatno nije potpisala kao aval, neovisno o tome je li je potpisala kao odgovorna osoba izdavatelja mjenice.

15. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjenica kojima u bitnome osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, pa posljedično tome i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja – utvrđenje da tuženica mjenicu iz koje proizlazi utužena tražbina nije potpisala u svojstvu mjeničnog jamca – odnosno zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Takve (činjenične) navode ovaj sud ne može uzeti u obzir niti se upustiti u ispitivanje njihove osnovanosti jer reviziju protiv presude suda drugog stupnja nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argumentum a contrario iz članka 385. stavak 1. ZPP).

16. Polazeći od toga da mjenicu, koju je 20. lipnja 2007. izdalo društvo Perić zaštita d.o.o., a koja je na plaćanje dospjela 11. ožujka 2009., tuženica nije potpisala kao avalista, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada sud sudovi tužbeni zahtjev (koji je utemeljen upravo na odgovornosti tuženice kao mjeničnog jamca) odbili zaključivši da ne postoji odgovornost tuženice u smislu odredbi članka 29. do 31. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94 – dalje: ZM).

17. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.