REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4350/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. S. L. d.o.o. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. & V., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 83/2019-2 od 6. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3839/17-99 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-83/2019-2 od 6. lipnja 2019. u dijelu izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3839/17- 99 od 31. listopada 2018.(isplata iznosa od 605.351,22 kn sa zateznim kamatama i naknada parničnih troškova) i predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Tuženik je dužan tužitelju platiti 799.704,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.1.2003. pa do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sukladno odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanih za tri postotna poena te naknaditi parnični trošak sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe“

II./ Nalaže se tužitelju R. H. iz Z., OIB:... naknaditi tuženiku E. & S. S.-l. d.o.o., Z., OIB:... troškove parničnog postupka u iznosu od 128.475,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanih za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3839/17-99 od 31. listopada 2018.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 194.353,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2003. do isplate;

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 605.351,22 kn, te u točki II. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 605.351,22 kn (slovima:šesto pet tisuća tristo pedeset jedna kuna dvadeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2003. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 73.114,42 kn (slovima:sedamdeset tri tisuće sto četrnaest kuna četrdeset dvije lipe) u roku od 15 dana.”

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), iz čijeg sadržaja proizlazi da drugostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

5. Revizija je osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao primatelja ustupljene tražbine, prema tuženiku za isplatom iznosa od 799.704,95 kn na ime jamčevine, preplaćenih rata najma, jednokratne nepovratne pristojbe i uvećane vrijednosti plovila prema ugovoru o dugoročnom najmu koji je sklopljen 12. veljače 2002. između RR Nautika d.o.o. Zagreb kao najmoprimca i tuženika kao najmodavca.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik kao najmodavac s najmoprimcem društvom R. N. d.o.o. (dalje: najmoprimac) sklopio Ugovor o dugoročnom najmu (operativnom leasingu) br. 3205/02 od 12.2.2002. na razdoblje od 60 mjeseci,

- da iz preslike dopisa o raskidu Ugovora o dugoročnom najmu proizlazi kako s 20. prosincem 2002. tuženik smatra ugovor raskinutim zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane najmoprimca,

- da je predmet gore navedenog ugovora bio najam plovila B. O. ...,

- da je vrijednost predmeta leasinga 201.780,66 eura te da je dogovorena jamčevina iznosila 66.780,66 eura,

- da iz Ugovora o cesiji proizlazi kako je sklopljen 10. veljače 2002. između najmoprimca kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine,

- da je između najmoprimca kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine 27. veljače 2004. sklopljen dodatak ugovoru o cesiji od 10. veljače 2002. u kojem su ugovorne strane određeno navele i opisale tražbine koje ustupitelj prenosi ovdje tužitelju.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na to da u predmetnom Ugovoru o cesiji nije navedeno o kojem se potraživanju radi, pa slijedom navedenog zaključuje kako ustupljena tražbina u predmetnom ugovoru o cesiji nije bila određena ili barem odrediva.

10. Drugostupanjskom je presudom djelomično preinačena i djelomično potvrđena prvostupanjska odluka. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako je između najmoprimca kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine 27. veljače 2004. sklopljen dodatak ugovoru o cesiji od 10. veljače 2002., u kojem su ugovorne strane određeno navele i opisale tražbine koje ustupitelj ustupa tužitelju, pa da samim time nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako tražbine koje su predmet gore navedenog ugovora o cesiji nisu određene. Drugostupanjski sud je u nastavku obrazloženja pobijane odluke naveo kako je tuženik kao najmodavac bio ovlašten, prema Općim uvjetima uz ugovore o operativnom leasingu (sastavnog dijela ugovora o najmu), zbog kašnjenja u plaćanju najamnine raskinuti ugovor o najmu ako je prethodno pisanom opomenom pozvao najmoprimca da ispuni svoju obvezu u naknadno ostavljenom roku od 14 dana od primitka opomene, te ako najmoprimac ni u naknadno ostavljenom roku ne ispuni svoju obvezu. Međutim, s obzirom na to da tuženik kao najmodavac nije postupio na gore opisani način, tj. nije u skladu s čl. 4.6. Općih uvjeta pisanom opomenom pozvao najmoprimca na ispunjenje obveze u naknadno ostavljenom roku od 14 dana od primitka opomene, zaključuje da je ugovor raskinut krivnjom tuženika, pa da je u skladu s odredbom čl. 132. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91. 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 dalje: ZOO) tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati povrat onoga što je najmoprimac dao u ispunjenju raskinutog ugovora o najmu. To prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda znači da je on ovlašten zahtijevati isplatu novčanih iznosa plaćenih s osnove jednokratne nepovratne pristojbe, jamčevine, te najamnine. S obzirom na to je tuženiku na ime jednokratne nepovratne pristojbe i jamčevine 14. veljače 2002. isplaćen iznos od 530.455,25 kn, dok mu je na ime najamnine 6. kolovoza 2002. isplaćen ukupan iznos od 74.895,97 kn, drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim za iznos od 605.351,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U preostalom dijelu (194.353,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama) drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. U predmetnoj reviziji tuženik u bitnome navodi kako je pravno i životno neodrživo da bi Ugovor o najmu bio raskinut krivnjom tuženika s obzirom na to da tadašnji najmoprimac nije ispunjavao svoje obveze jer je konstantno bio u zakašnjenju s plaćanjem dospjelih obroka najamnine. Slijedom navedenog, smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zato što pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o tome je li najmoprimac ispunjavao svoje obveze plaćanja najamnine u rokovima dospijeća i iznosima koji su navedeni. Također, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako je najmoprimac koristio predmetno plovilo u razdoblju od 23. srpnja 2002. do 1. rujna 2002, smatra da bi i eventualno dosuđeni iznos s osnove uplaćene jednokratne pristojbe, jamčevine i najamnine trebalo odbiti za iznos koristi koje je najmoprimac ostvario u navedenom razdoblju.

12. Osnovano tuženik u predmetnoj reviziji navodi kako je prilikom donošenja drugostupanjske odluke ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, navedeni revizijski razlog uvijek postoji, između ostalog i onda ako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili ako su ti razlozi nejasni. U predmetnom slučaju drugostupanjski sud zaključio je kako je tuženik kriv za raskid predmetnog ugovora, pa da tužitelj ima pravo na vraćanje onoga što je dao u ispunjenju ugovora. Međutim, drugostupanjski sud pri tome nije utvrdio je li najmoprimac bio u zakašnjenju s uplatama određenih najamnina, odnosno je li najmoprimac ispunio sve svoje obveze prema ovdje tuženiku kao najmodavcu te je li tuženik neovisno o odredbi Općih uvjeta imao pravo na raskid predmetnog ugovora zbog eventualnog zakašnjenja ili dugovanja tadašnjeg najmoprimca. Također, valja reći i to da je s obzirom na činjenično utvrđenje iz pobijane odluke, kako je najmoprimac koristio plovilo u razdoblju od početka kolovoza do 1. rujna 2002, drugostupanjski sud trebao utvrditi je li najmoprimac u navedenom razdoblju ostvario kakvu korist u smislu odredbe čl. 132. st. 4. ZOO, pa je slijedom navedenog dosuđeni iznos s osnove najamnine trebao umanjiti za predmetni iznos koristi koju je tužitelj imao za vrijeme korištenja plovila.

13. S obzirom na to da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu i predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

14. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud otkloniti nejasnoće na koje je ukazao revizijski sud, dajući za svoju odluku jasne razloge o odlučnim činjenicama.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.