REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4282/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Z., OIB: ..., protiv tuženice K. K. iz M., Bosna i Hercegovina, OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-647/2017-2 od 28. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6912/12- 23 od 18. travnja 2017., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica na isplatu iznosa od 227.846,13 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 6. studenoga 2012. do isplate (toč. I. izreke), i odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog svih revizijskih razloga predviđenih odredbom čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti, obje nižestupanjske presude, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ista ukazuje.
8. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa s naslova stečenog bez osnove.
10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je rješenjem tužitelja broj 736221 od 17. srpnja 1995. tuženici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, a rješenjem od 25. ožujka 1997. pravo na starosnu mirovinu počev od 6. ožujka 1997. te i pravo na isplatu zaštitnog dodatka,
- da je u postupku preračuna mirovine prema odredbi čl. 43. Ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenim između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine sklopljenog 4. listopada 2000. ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 3/01), rješenjem Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje broj 1164783714 od 2. travnja 2004. odbijen zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine tuženici budući je u tom postupku utvrđeno da ona nije ostvarila radni staž u Bosni i Hercegovini za koji su plaćeni doprinosi, da je to rješenje zaprimljeno kod tužitelja 14. travnja 2004.,
- da su rješenjem tužitelja broj 515210 od 27. travnja 2010., donesenim po pravu nadzora, poništena ranija rješenja kojima je tuženici priznato pravo na prijevremenu, a potom na starosnu, mirovinu i zaštitni dodatak,
- da je ispravljenim rješenjem tužitelja Klasa: 140-02/10-01/OB: 01164783714 od 17. kolovoza 2010., pravomoćnim 13. rujna 2012., utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine tuženici u iznosu od 188.529,57 kn za razdoblje od 1. srpnja 1995. do 31. srpnja 2010., i zaštitnog dodatka u iznosu od 39.316,56 kn, za razdoblje od 6. ožujka 1997. do 31. srpnja 2010., dakle u ukupnom iznosu od 227.846,13 kn, zbog nepostojećeg mirovinskog staža upisanog u radnu knjižicu.
11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) navodeći da od dana pravomoćnosti rješenja tužitelja od 17. kolovoza 2010. kojim je utvrđena obveza (13. rujna 2012.) do dana podnošenja tužbe (6. studenog 2012.) nije protekao petogodišnji zastarni rok. U odnosu na visinu potraživanja smatra da obračun napravljen po tužiteljevom Odsjeku obračuna i isplata mirovinskih primanja i doplataka za djecu od 9. srpnja 2012. predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP.
11.1. Pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi time da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sud smatra da je rješenjem od 17. kolovoza 2010. kojim je utvrđena nepripadna mirovina i zaštitni dodatak, otpala pravna osnova temeljem koje je tuženica od tužitelja primala isplate.
11.2. Nižestupanjski sudovi pozivaju se i na odredbu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10 i 121/10 - dalje: ZMO) koja propisuje da osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu (st. 1.), obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, 2. kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (st. 2.), Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema ovome čl. i čl. 165. ovoga Zakona (st. 3.).
12. Drugostupanjski sud je dodatno prednjem, odgovorio i na žalbene navode u svezi neprimjene odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO, prema kojoj onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, navodeći da je sve dok nije doneseno rješenje kojim su poništena rješenja iz 1995. i 1997. godine postojala osnova za plaćanje.
13. Prema shvaćanju revizijskog suda, revidentica je pravo iz mirovinskog osiguranja odnosno pravo na prijevremenu, a potom i starosnu, mirovinu te zaštitni dodatak ostvarila 1995. odnosno 1997., te su joj isplaćivani mirovina i zaštitni dodatak na koje nije imala pravo, što je sve utvrđeno pravomoćnim rješenjima donesenim u upravnim postupcima. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica utuženi iznos stekla bez osnove budući da je osnova temeljem koje je u spornom razdoblju primala isplate koje joj temeljem zakona nisu pripadale, naknadno otpala jer su upravna rješenja iz kojih je proizlazilo to pravo pravomoćno poništena.
14. Europski sud za ljudska prava u odluci Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13, odluka od 26. travnja 2021.), na koju se poziva revidentica, odlučio je da:
- zahtijevanje povrata prekomjerno uplaćenog iznosa (naknade za vrijeme nezaposlenosti) od korisnika kojemu je naknada isplaćena isključivo zbog propusta domaćeg tijela, predstavlja povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva iz čl.1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17),
- u određenim okolnostima i „legitimno očekivanje“ stjecanja vlasništva, ako je utemeljeno na pravnom aktu može uživati zaštitu iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju,
- puka činjenica da pravo vlasništva podliježe opozivu u određenim okolnostima ne znači da ono ne predstavlja „vlasništvo“ u smislu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
15. Do rješenja o priznavanju tuženici prava na prijevremenu, a potom i starosnu mirovinu, u konkretnom slučaju došlo je temeljem podataka o ostvarenom radnom stažu za koji da su plaćeni doprinosi u Bosni i Hercegovini koje je pružila sama tuženica, a koji su bili neistiniti.
15.1. I ESLJP u citiranoj odluci navodi da stranka samo u određenim okolnostima može imati „legitimno očekivanje“ stjecanja vlasništva. Takve okolnosti, i prema shvaćanju ovog suda, nisu se ostvarile u konkretnom sporu. Nema mjesta „legitimnom očekivanju“ tuženice za stjecanjem vlasništva na novčanim sredstvima koja joj je isplaćivao tužitelj u okolnostima prouzročenim isključivo deliktnom radnjom tuženice (prikazivanjem neistinitih podataka o ostvarenom radnom stažu) i tom i takvom radnjom nastalom slijedu događaja.
16. Nema mjesta ni primjeni odredaba o naknadi štete, već se primjenjuju odredbe o stjecanju bez osnove, slijedom čega nema mjesta revizijskim navodima da bi tuženica mogla zadržati ono što je nepripadno primila od tužitelja.
17. U odnosu na osporavanje visine potraživanja, takav prigovor je tuženica trebala isticati u upravnom postupku u žalbi na rješenje od 17. kolovoza 2010. Naime, pravomoćne odluke tužitelja, donesene od strane ovlaštenog tijela u upravnom postupku (ovdje primjenom odredbe čl. 164. st. 3. ZMO), u kojima je utvrđeno da je nedopuštenom radnjom tuženice povrijeđen zakon na štetu tužitelja, i kojima je utvrđena visina nepripadne isplate, sudovi nisu ovlašteni preispitivati.
17.1. Imajući u vidu odredbu čl. 164. st. 3. ZMO te čl. 165. st. 2. ZMO na koju ona upućuje, prema kojoj obveza povrata nepripadno isplaćenog novčanog davanja postoji za osiguranika koji je ostvario neko pravo iz mirovinskog osiguranja, a pritom nije dao ili je dao neistinite ili netočne podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili gubitak prava, a budući u odredbi čl. 166. st. 2. ZMO zakonodavac kao početak roka tijeka zastare određuje od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno, prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZOUP), rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu, i u kojem postupku je tuženica imala mogućnost i trebala istaknuti prigovor zastare, zaključiti je da su nižestupanjski sudovi pravilno otklonili prigovor zastare.
18. Suprotno navodima u reviziji prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.
19. Preostali revizijski razlozi kojima tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP), nisu cijenjeni.
20. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
