1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz M., OIB …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. K. i p. R., protiv tuženika A. b.d.d. (ranije: K. b. Z. d.d.) Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. i p. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv raspravnog rješenja Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2576/2018-8 pod točkom I izreke od 12. listopada 2021. te presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2576/2018 od 5. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e

 

I Žalba tužiteljice u pretežitom dijelu je neosnovana a djelomično je osnovana te se raspravno rješenje Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2576/2018-8 pod točkom I izreke od 12. listopada 2021. te presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2576/2018 od 5. siječnja 2022. u pobijanom dijelu (točka I izreke podtočke 1. i 2. te točka II izreke u dijelu u kojem su dosuđeni troškovi postupka):

 

a) potvrđuje

              presuda pod točkom I izreke

 

b) preinačuje

              - rješenje na način da sada glasi:

              Vrijednost predmeta spora određuje se iznosom od 1.327,23 EUR

 

-  presuda u pobijanom dijelu točke II izreke tako da sada ista glasi:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 248,85 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom – presudom odlučeno je:

 

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'1. Utvrđuje se da je ovrha koja se pod poslovnim brojem Općinskog suda u Rijeci Ovr-4620/2017 vodi protiv tužiteljice B. K., nedopuštena.

2. Tuženik je tužiteljici dužan nadoknaditi trošak ove parnice, kao i trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana.'

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvije tisuće petsto kuna) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn, a do zatraženih 7.500,00 kn, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

 

1.1. Ujedno je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 12. listopada 2021. i to točkom I izreke odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 59.626,52 kune.

 

2. Protiv prije navedene presude (točke I i II izreke kojom su dosuđeni parnični troškovi; nema pravni interes pobijati i preostali dio točke II izreke kojim je tuženik odbijen sa preostalim zatraženim troškovima) i prije citiranog rješenja u točki 1.1. obrazloženja ove odluke tužiteljica je izjavila dopuštenu i pravovremenu žalbu i to kako se navodi u žalbi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 I 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a osobito zbog povrede bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP, te traži da se žalba prihvati odnosno glede pobijanog rješenja traži da se preinači rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora kako je to označila tužiteljica, a glede presude da se ista preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupaka ili podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi  su i troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana a osnovana je glede pobijanog rješenja te djelomično glede odluke o troškovima.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice da je ovrha koja se vodi pod brojem Ovr-4620/2017 pred Općinskim sudom u Rijeci Stalna služba u Opatiji protiv tužiteljice (ovršenice) nedopuštena. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza naznačenih u točki 5. obrazložena pobijane odluke utvrdio:

-          da je tuženik protiv tužiteljice 17. srpnja 2017. podnio prijedlog za ovrhu radi prisilne naplate iznosa od 59.626,52 kune sa zateznim kamatama kako je to naznačeno u samom prijedlogu i to temeljem izjave o pljenidbi primanja ovjerenoj po javnoj bilježnici M. G.-D. iz R. od 30. rujna 2009. broj … koju je izdao prednik tužiteljice i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice R. M. broj … UPP-OS Opatija 117/12 od 23. studenog 2012.,

-          da iz ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila koji je priložen uz prijedlog za ovrhu broj … od 30. rujna 2009. među inim je utanačeno da su kao osiguranje povrata kredita određene izjava o pljenidbi plaće korisnika kredita A. K. (prednik tužiteljice) ovjerene kod javnog bilježnika, zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika, životno rizično osiguranje vinkulirano u korist tuženika kao kreditora, polica auto osiguranja kao i kasko osiguranje motornog vozila u korist tuženika za vrijeme od 5 godina računajući od prijenosa kredita u otplatu, te da je kreditor (tuženik) ovlašten radi namirenja dijela ili cijelog dospjelog iznosa kredita aktivirati za naplatu instrumente osiguranja iz ugovora o kreditu, više instrumenata osiguranja prema redoslijedu koju odredi kreditor (tuženik) bez ikakve daljnje suglasnosti ili odobrenja A. K. (prednika tužiteljice),

-          da je ugovor o kreditu otkazan 25. studenog 2013.,

-          da je prednik tužiteljice (A. K.) 30. rujna 2009. potpisao izjavu o pljenidbi primanja ovjerenu kod javne bilježnice M. G. D. broj … kojim je dopustio tuženiku  da radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu zaplijeni njegovu plaću, mirovnu ili drugo stalno ili povremeno novčano primanje te ga isplaćuje u korist tuženika bez njegove suglasnosti ili odobrenja (bjanko zadužnica),

-          da je tužiteljica a nakon smrti sad pok. A. K. istog naslijedila prije citiranim rješenjem javne bilježnice R. M. u O.,

-          da je tužiteljica jedina nasljednica te da je predmet nasljeđivanja među inim i vozilo radi čije je kupnje sad pok. A. K. sklopio ugovor o kreditu,

-          da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod brojem Ovr-4620/2017 od 2. siječnja 2019. donio rješenje o ovrsi,

-          da je povodom žalbe na to rješenje Općinski sud u Rijeci Stalna služba u Opatiji ovršenicu (tužiteljicu) uputio u pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (Ovr-4620/17-20 od 21. rujna 2018.),

-          da osobno vozilo nije pronađeno na adresi stanovanja tužiteljice odnosno da po navodima iste se nalazi u B. i H. a sukladno dogovoru između sad pok. A. K. i njegovog brata.

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja te činjenicu da tuženik kao ovrhovoditelj raspolaže ovršnim ispravama, bjanko zadužnicom potpisanom od pravnog prednika tužiteljice, te da je tužiteljica univerzalni sljednik osobe koja je potpisala bjanko zadužnicu te uzimajući u obzir odredbu članka 183. i članka 183.a. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08– u daljnjem tekstu: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice (odnosno da ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prelazi na vjerovnika te da je bjanko zadužnica ovršna isprava kojom se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima – članak 183. a. stavak 3. u vezi sa člankom 183. stavak 7. OZ), te da je dužnik ovlašten slobodno odabrati koje će sve instrumente osiguranja koristiti i kojim redoslijedom će to činiti, tako da se ne može govoriti o nesavjesnom postupanju tuženika (što se nije pokušao namiriti iz police životnog osiguranja), već naprotiv da se radi o nesavjesnom postupanju tužiteljice  ovršenice u ovršnom postupku (skriva vozilo tako da se ovrha na motornom vozilu ne može ovršiti) pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužiteljice.

9. Već je rečeno da se žalba izjavljuje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP. Glede povrede iz članka 354.stavak 2. točka 6. ZPP tu povredu žalba nalazi što nije saslušana tužiteljica u svojstvu stranke. No, prvostupanjski sud je pravilno odbio taj  dokazni prijedlog dao je razloge (točka 5. obrazloženja pobijane odluke) koje prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud tako da nije povrijeđena ta odredba parničnog postupka. Dalje, pobijana odluka se može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti pa nije povrijeđena ni odredba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

9.1. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku drugu povredu postupka navedenu u tom članku.

10. Žalba dalje dovodi u pitanje i utvrđeno činjenično stanje i to na način da polemizira sa utvrđenim činjeničnim stanjem i želi prikazati isto na način da tuženik (ovrhovoditelj) nije temeljem predmetne zadužnice, a budući da potpisnik iste nije tužiteljica već prednik tužiteljice mogao zatražiti ovrhu, te da su odredbe ugovora o kreditu nejasne te ih treba tumačiti u korist stranke koja nije sastavila ugovor a to je u konkretnom slučaju tužiteljica. No, ni ti navodi ne stoje jer kako je već navedeno tuženik kao ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom – bjanko zadužnicom pravnog prednika tužiteljice te rješenjem o nasljeđivanju kojim je upravo tužiteljica univerzalna pravna sljednica osobe koja je potpisala bjanko zadužnicu te ista kao univerzalna sljednica odgovara i za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine (članak 139. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju -„Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19– u daljnjem tekstu: ZN)  s tim što na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo po prigovoru nasljednika (članak 139. stavak 3. ZN) a takvog prigovora i nije bilo jer je tužiteljica među inim naslijedila i vozilo koje je kupljeno ugovorom o kreditu iz kojeg  je i nastala predmetna tražbina tuženika kao ovrhovoditelja.

11. Također, a kako žalba smatra da odredbe ugovora o kreditu nisu jasne te da ih treba tumačiti u korist tužiteljice, a pri tome ustrajući u stavu da se tuženik kao ovrhovoditelj u vezi predmetnog duga morao obratiti osiguravatelju s kojim je sklopljeno životno osiguranje se ne može prihvatiti, to iz razloga jer je točkom IX e  ugovora o kreditu tuženik kao kreditor ovlašten slobodno odabrati kojim će se instrumentom osiguranja koristiti i kojim redoslijedom, tako da nije u pravu tužiteljica da se tuženik kao ovrhovoditelj trebao prvo pokušati namiriti tražbinu iz police osiguranja.

12. Prema tome na pravilno i u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Kako je već rečeno žalba dovodi u pitanje rješenje koje je donio raspravno prvostupanjski sud po prigovoru tuženika na vrijednost predmeta spora. U tom dijelu žalba tužiteljice ima svog opravdanja jer u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila, a ne visina osporene tražbine, a to iz razloga jer tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ima karakteristike deklaratorne procesno pravne tužbe pa je u konkretnom slučaju sukladno članku 40. stavak 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je označila tužiteljica, dakle u iznosu od 10.000 kuna tj. sada 1.327,23 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450) pa je u tom pravcu i preinačeno raspravno rješenje prvostupanjskog suda od 12. listopada 2021. u točki I izreke.

14. S obzirom na vrijednost predmeta spora, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) tuženiku za pristup na ročište 12. listopada 2021. i 30. studenog 2021. pripada po 75 bodova tj. ukupno 150 bodova tj. 1.500,00 kuna povećan za iznos PDV od 25% daje iznos od 1.875,00 kuna tj. sada 248,85 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450), pa je i trebalo preinačiti i odluku o troškovima u pobijanom dijelu.

15. Tužiteljica - žaliteljica je zatražila i trošak žalbe, no povodom žalbe nije uspjela glede glavnog zahtjeva već samo glede dijela sporednog traženja (odnosno glede utvrđivanja vrijednosti predmeta spora a s tim u vezi i dijelom glede odluke o troškovima) tako da joj nije dosuđen trošak žalbe (članak 35. u vezi sa člankom 166. stavak 2. i člankom 154, ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao  izreci pod točkom I a). temeljem članka 368. stavak 1. ZPP a pod točkom I b). temeljem članka 380.  točka 3. i članka 373., točka 3. ZPP.

Dubrovnik, 31. siječnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović, v.r.