Pr-7206/2021-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., Š. L. 6, OIB: ……………………, zastupanog po pun. I. R., odvj. u S., protiv tuženika E.-

K. zaljev, ustanova S., D. 70, OIB: 6……………………, zastupano po

pun. I. M., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2023., u nazočnosti zamj. pun. tužitelja I. L. Š., odvj. u S. i pun. tuženika I. M., odvj. u S., objavljene dana

25. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelj D. K., radnik kod tuženika ima pravo na godišnji odmor za 2020. u trajanju od 30 radnih dana.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. godinu u trajanju od 30 dana, iznos od 2.957,90 eura/22.286,33 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2021. (kao dana pravomoćnosti odluke o otkazu nedopuštenom i bez pravnog učinka) do 31.prosinca 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročene troškove ovog postupka 1.244,28 eura/ 9.375,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 25. listopada 2021. navodi se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 04. srpnja 2019. s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nedopuštena i bez pravnog učinka, što da je utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku pod br. Pr-544/19. Nadalje, pravni učinci citirane presude da dovode tužitelja u radno pravni status kao da radni odnos nije prestao, da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa. Radni odnos tužitelja da je prestao u listopadu 2019.,

obzirom da je dana 21. listopada 2021. tužitelj vraćen na rad kod tuženika, tužitelj da nije iskoristio pravo na godišnji odmor za 2020. Dopisom od 04. listopada 2021. da je od tuženika zatražio pravo korištenja godišnjeg odmora ,na koji se zahtjev tuženik oglušio. Tužitelj je predložio sudu, donijeti presudu kojom će se utvrditi da tužitelj ima pravo na godišnji odmor za 2020. godinu, u trajanju od 30 radnih dana.

1.2. Podneskom od 08. lipnja 2022. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu presudom utvrditi da tužitelj ima pravo na godišnji odmor za 2020., u trajanju od 30 radnih dana. Predloženo je tuženika obvezati na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. godinu, u iznosu od 22.286,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2021., kao dana pravomoćnosti odluke o otkazu.

2. U odgovoru na tužbu od 04. srpnja 2022. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, iako nije osporavao da je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Splitu, pod br. Pr-544/19. Odluka o otkazu od 04. srpnja 2019. utvrđena nedopuštenom. Nadalje, da je tuženik 07. listopada 2021. tužitelja vratio na rad kod tuženika, na radno mjesto prema novoj sistematizaciji radnih mjesta , koje radno mjesto da je tužitelj prihvatio. Međutim, da tužitelj ne bi imao pravo na neiskorišteni godišnji odmor za 2020. godinu, obzirom da je na rad bio vraćen 07. listopada 2021., a godišnji odmor za 2020. da je morao iskoristiti najkasnije do 30. lipnja 2021. Na koncu, da tužitelj nema pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u točki I. petita tužbe, te da tužitelj nije dostavio dokaz o podnošenju zahtjeva za zaštitu prava u smislu čl. 133. Zakona o radu. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan da treba odbit.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude ovog suda br. Pr- 544/2019 od 08.ožujka 2021.; dopisa tužitelja upućenog tuženiku 28. rujna 2021. i 04. listopada 2021.; priopćenja za medije br. 76/20 od 25. lipnja 2020.; Ugovora o radu na redno mjesto stručni suradnik za pravne poslove I., Pravilnika o radu; Rješenja o pravu na godišnji odmor radnika za 2021. god.; Odluke o otkazu od 04. srpnja 2019.; potvrde o bruto plaći za tužitelja; pregledan je Pravilnik o radu tuženika iz srpnja 2014; potvrda o bruto plaći tužitelja od 18. rujna 2019.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 04. srpnja 2019. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju , s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,

-nije bilo sporno da je tužitelj spornu Odluku pobijao u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod br. Pr-544/19, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen Odlukom od 08. ožujka 2021.,

-nije bilo sporno da je prvostupanjska odluka potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu br. Gžr-483/21 od 28. lipnja 2021.,

-nije bilo sporno da je temeljem pravomoćne i ovršne presude (ovršna dana 21.09.2021.), tužitelj vraćen na rad kod tuženika dana 01. listopada 2021.,

-nije bila sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava na korištenje godišnjeg odmora za 2020.godinu, s tim i svezi pripada li tužitelju pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. godinu. Trebalo je utvrditi je li tužitelj postupio u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu.

8. Pregledom dopisa tužitelja od 04. listopada 2021., koji je kod tuženika zaprimljen istog dana (str. 25 spisa), na koji se tuženik nije očitovao, razvidno je da se tužitelj tuženiku obratio glede zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, dok je već dopisom od 28. rujna 2021. zatražio sva prava iz radnog odnosa tako i prava na korištenje godišnjeg odmora za 2020., na koji se zahtjev tuženik također nije očitovao. Obzirom da je tužitelj predmetnom tužbom ustao dana 25. listopada 2021., jasno je da je predmetna tužba pravodobna, sve u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu.

9. Odredbom čl. 76. Zakona o radu (NN 93/14) radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu.

10. Odredbom čl.124. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da radnik koji je sudskom putem poništio nezakonitu odluku o prestanku radnog odnosa, je došao u pravni položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo. Zato ima prava koja su imali i drugi poslodavčevi radnici. Navedeno iz razloga jer radnik ne smije trpjeti posljedice nazakonitog poslodavčevog postupanja.

11.Odredbom čl. 7. t. 1. Direktive 2003/88/EC Europskog parlamenta vijeća, propisano je da radniku nakon nezakonitog otkaza ugovora o radu i povratka na rad,

pripada pravo na korištenje godišnjeg odmora, kao da je radio.

11.1. Stavkom 2. iste Direktive, propisano je da radnik može tražiti naknadu na neiskorišteni godišnji odmor koja odgovara razdoblju od dana nezakonitog otkaza do dana vraćanja na rad.

12. Odlukom tuženika od 04. srpnja 2019. tužitelju je otkazan ugovor o radu. U pravomoćno okončanom postupku br. Pr-544/19, utvrđeno je da je Odluka o otkazu od 4. srpnja 2019. nedopuštena. Nadalje, Odluka je postala pravomoćna dana 28. lipnja 2021., a ovršna 21. rujna 2021., pa je tuženik tužitelja vratio na rad, dana 01. listopada 2021.Tužitelj se dopisom od 04. listopada 2021. ponovno (prvo traženje realizacije svih prava iz ranog odnosa dopisom od 28. rujna 2021.), obratio tuženiku sa zahtjevom za korištenje godišnjeg odmora za 2020. Naime, u slučaju da nije bilo tuženikove nedopuštene odluke o otkazu, tužitelj bi tijekom 2020. radio, tako ostvario pravo na korištenje godišnjeg odmora i istog iskoristio, sve u smislu odredbe čl. 76. Zakona o radu i odredbi čl. 24. tada važećeg Pravilnika tuženika.

12.1. Slijedom prednjih navoda, tužitelj kao radnik tuženika ima pravo na godišnji odmor za 2020. godinu, što mu je tuženik osporavao, pa je zato tužbeni zahtjev tužitelja iskazan pod točkom I. trebalo usvojiti, kao što je odlučeno u izreci presude.

13. Nadalje, sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 2. Direktive 2003/88, tužitelj može tražiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Kao što je navedeno, tužitelj se tuženiku obratio zahtjevom dana 28. rujna 2021. te ponovno dana 04. listopada 2021.

Tužitelju u smislu odredbe čl. 124.Zakona o radu pripadaju sva prava kao da je radio, tako i pravo na korištenje godišnjeg odmora ili pak naknada za neiskorišteni godišnji odmor, u smislu odredbe čl. 81. i 82. Zakona o radu, kao i citiranih odredbi Direktive europskog parlamenta.

14. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju omogućio korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, iako je tužitelj realizaciju prava zatražio neposredno prije povratka na rad kod tuženika, kao i ponovno dana 04. listopada 2021. Po mišljenju ovog suda tuženik je dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, sve u smislu odredbe čl. 24., 25. i 26. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2015. kao i odredbe čl. 76., 81., 82. i 124. Zakona o radu.

15. Glede visine postavljenog zahtjeva, s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor, iznos predstavlja prosjek plaća koje je tužitelj ostvario tri mjeseca prije donošenja sporne odluke, i to baš prema izračunu tuženika, za napomenuti je da tuženik visinu utuženog iznosa nije osporavao.

16. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži isplatu iznosa od 2. 957,90 eura/22.286,33 kn trebalo je usvojiti.

17. Na dosuđeni iznos tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 28. lipnja 2021., kada je Odluka pod posl. br. Pr-544/19 postala pravomoćna.

18. Slijedom prednjih utvrđenja tužbeni zahtjev trebalo je usvojiti kao što je određeno pod točkom II. izreke presude.

19. Odredbom čl. 48. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22), propisano je da se u sudskim aktima u kojima se dvojno iskazuju novčane obveze, dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona.

20. Na dosuđeni iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav jednog podneska 100

bodova, za zastupanje na tri ročišta po 100 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn daje iznos od 7.500,00 kn, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 1.875,00 kn na ime pripadajućeg PDV-a, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u iznosu od 1.244,28 eura/ 9.375,00 kn.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 25. travnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis