Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-23/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. R., OIB: …, iz G. S., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2722/2020-33 od 24. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2722/2020-33 od 24. listopada 2022. u točki I. izreke iznad neosporenog iznosa od 10.000,00 kn/1.327,22 EUR (slovima: deset tisuća kuna/ tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset dva centa) do suđenog iznosa od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR (slovima: petnaest tisuća kuna/tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate i neosporenog iznosa parničnog troška od 5.500,00 kn/729,98 EUR (slovima: pet tisuća petsto kuna/sedamsto dvadeset devet eura i devedeset osam centi) do suđenog iznosa od 13.125,00 kn/1.741,99 EUR (slovima: trinaest tisuća sto dvadeset pet kuna/tisuću sedamsto četrdeset jedan euro i devedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2022. do isplate.
II. Točka I. izreke presude za iznos od 10.000,00 kn/1.327,22 EUR (slovima: deset tisuća kuna/ tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate i iznosa parničnog troška od 5.500,00 kn/729,98 EUR (slovima: pet tisuća petsto kuna/sedamsto dvadeset devet eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2022. do isplate te točka II. izreke nisu bili predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužiteljici M. R. plati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn/1.741,99 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom od 24. listopada 2022. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15.000,00 kn počev od 4. srpnja 2020. do 28. listopada 2020."
2. Protiv točke I. izreke presude iznad neosporenog iznosa od 10.000,00 kn/1.327,22 EUR do suđenog iznosa i protiv odluke o naknadi parničnog troška iznad neosporenog iznosa od 5.500,00 kn/729,98EUR do suđenog, sve sa zakonskom zateznom kamatom, pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 8. studenoga 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica tužbom potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a koja šteta je za istu proizišla zbog zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika.
5.1. Tuženik je priznao odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, ali je osporio visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao i osnovu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
5.2. U postupku je utvrđeno na temelju vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. B. Š., kirurgu – traumatologu, da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu, natučenja trbušne stjenke, natučenja desnog ramena i oguljotinu lijeve podlaktice. Po ocjeni vještaka ista je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno, primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja te sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta kumulativno 6 tjedana. Kod tužiteljice je zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti u visini od 3% i to u vidu kroničnih bolova u vratu, čestih glavobolja, ograničenja kretnji u vratnoj kralježnici na granici manjeg i srednjeg stupnja te hernije osteofit disk kompleksa u segmentu C6 – C7. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno i to za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.
5.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu te da bi temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) imala pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 23.400,00 kn i to po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova 12.300,00 kn, po osnovu pretrpljenog straha 6.600,00 kn te po osnovu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 4.500,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu na iznos od 840,00 kn (42 sata x 20,00 kn/sat) ili ukupno 24.240,00 kn.
5.4. Kako joj je tuženik izvan sudskog postupka isplatio iznos od 6.000,00 kn, to je prvostupanjski sud taj iznos odbio od ukupnog iznosa štete te je ocijenio da bi tužiteljici pripadao još iznos od 18.240,00 kn, ali je tužiteljici dosudio iznos od 15.000,00 kn, kako je to tražila, sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2020. kao datumom kada je završeno liječenje, a s pozivom na članak 1103. ZOO-a.
5.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) uz uvećanje za trošak provedenog liječničkog vještačenja.
6. U svojoj žalbi tuženik osporava dosuđeni iznos štete iznad 10.000,00 kn te dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 29. listopada 2020.
6.1. Tuženik navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da za svoju odluku nije dao jasne razloge, i jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava i samih isprava te nalaza i mišljenja liječnika vještaka, te da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8., 258., 260. i 261. ZPP-a jer da je neprihvatljivo mišljenje liječnika vještaka o opsegu trajnih posljedica, bolova i straha s obzirom da niti jedan objektivni nalaz nije dokazao trajne posljedice. Tuženik smatra da su tegobe tužiteljice odraz njezine životne dobi i degenerativnih promjena, a ne posljedica prometne nezgode.
7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člancima 8., 258., 260. i 261. ZPP-a, te je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je odgovorio na sve prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje, te svojim pitanjima tuženik nije izazvao osnovanu sumnju zbog koje bi se eventualno trebalo provesti novo vještačenje. Upravo suprotno, iz medicinske dokumentacije za tužiteljicu ne proizlazi da bi se ista ranije liječila zbog promjena na kralježnici i problema s kralježnicom, pa se ne može, kako to zaključuje tuženik, zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti odnosno postojanje duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti povezati sa starosnom dobi tužiteljice i degenerativnim promjenama koje se vezuju uz određene godine. Ovo stoga što iz dostupne medicinske dokumentacije, kao što je već rečeno, ne proizlazi da su te degenerativne promjene koje su vezane uz starosnu dob tužiteljice bile povod za bilo kakvo liječenje, a prije prometne nezgode.
7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge, ne postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava na kojima se temelji presuda, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nadalje, tuženik smatra da je neimovinska šteta previsoko određena s obzirom na okolnosti slučaja te da nema mjesta za primjenu novih Orijentacijskih kriterija iz lipnja 2020. jer se predmetni štetni događaj dogodio 20. veljače 2020.
8.1. Suprotno ocjeni tuženika, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju treba primijeniti povećane Orijentacijske kriterije, pa je o tome recentna sudska praksa zauzela stav, uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te je polazeći od nalaza i mišljenja liječnika vještaka prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu neimovinske štete.
9. Tuženik podnosi žalbu i zbog dosuđene tuđe pomoći i njege i to u odnosu na dio dosuđene zakonske zatezne kamate od 29. listopada 2020. smatrajući da tužiteljica ne bi imala pravo na zakonsku zateznu kamatu za tuđu pomoć i njegu od navedenog datuma kao datuma završetka liječenja, s obzirom da je visina te štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.
9.1. Suprotno ocjeni tuženika, po ocjeni ovog suda, tužiteljica bi imala pravo na zakonsku zateznu kamatu na ovaj vid imovinske štete, a na temelju članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa kako ona kamatu potražuje od kasnijeg datuma, to je prvostupanjski sud pravilno dosudio zakonsku zateznu kamatu od datuma dovršetka liječenja tužiteljice pa do isplate.
10. Tuženik osporava i odluku o naknadi parničnog troška smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom članka 155. stavak 1. ZPP-a tužiteljici priznao u trošak i nagradu njezinom odvjetniku za sastav odštetnog zahtjeva jer da isti nije bio potpun i na temelju istog nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, te trošak sastava podnesaka od 18. prosinca 2020., 11. svibnja 2021., 28. svibnja 2021. i 11. travnja 2022. jer da se navodi u tim podnescima ponavljaju, a pored toga da su mogli biti izneseni i na ročištima od 5. veljače 2021. i 12. rujna 2022. te da nije bio potreban niti trošak za sastav podnesaka od 19. veljače i 3. prosinca 2021.
10.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kao i odredbe Tarife na koje se pozvao u svojoj odluci, pa nije osnovana niti žalba tuženika vezano uz naknadu parničnog troška.
11. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a te je pobijana odluka potvrđena u osporenom dijelu, kako je to navedeno u točki I. izreke ove odluke.
11.1. Dio točke I. izreke prvostupanjske presude protiv kojeg nije podnesena žalba, kao i točka II. izreke pobijane odluke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice nisu bili predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istih nisu izjavljene žalbe.
Koprivnica, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Miloš Lojen v. r.