REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 84 Pž-326/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika GRADEL d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, promet i usluge, Velika Gorica, Staro Čiče, Velikogorička cesta 10a, OIB 40100946455, kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 radi isplate iznosa od 36.621,17 kuna / 4.860,46 eura, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2020-30 od 2. prosinca 2022., 25. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2020-30 od 2. prosinca 2022. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se tuženiku Gradel d.o.o. nalaže, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 36.621,17 kuna / 4.860,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 10.322,81 kunu od 8. studenog 2011., na iznos od 8.470,56 kuna od 25. ožujka 2013. i na iznos od 17.827,80 kuna od 27. ožujka 2015. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.881,25 kuna / 2.505,97 eura u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna / 106,18 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2020-30 od 2. prosinca 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 36.621,17 kuna / 4.860,46 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu, osigurao dostupnost sve potrebne zaštitne opreme, postavio odgovarajuću zaštitnu konstrukciju na mjestu štetnog događaja, te da je osiguranik tužitelja bio osposobljen za obavljanje rada na visini i da ne postoji tuženikova odgovornost za štetu na temelju odredbe čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Utvrđeno je da je osiguranik tužitelja Stjepan Krtić isključivo odgovoran za štetu jer nije bio vezan, iako je to bilo predviđeno i obavezno prilikom obavljanja tesarskih radova na rekonstrukciji kuće, a na što je osiguranik tuženika bio propisno upozoren. Međutim, iako je prvostupanjski sud utvrdio da je za štetu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, obvezao je tuženika na plaćanje utuženog iznosa na temelju čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju smatrajuću da se radi o solidarnoj obvezi.

3. Protiv te presude žalbu su izjavili tuženik i umješač.

Tuženik žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnome da je presuda nerazumljiva i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju jer smatra da se navedena odredba primjenjuje isključivo u situaciji kada radnik uzrokuje štetu trećoj osobi, a ne u slučaju kada radnik sam sebi uzrokuje štetu. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

Umješač također podnosi žalbu jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i da u konkretnom slučaju ne postoji solidarna odgovornost poslodavca i radnika jer se navedena odredba odnosi samo na situaciju kada radnik uzrokuje štetu trećoj osobi. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u visini od 800,00 kuna / 106,18 eura.

4. Žalbe su osnovane.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. U konkretnom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP). Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku Stjepanu Krtiću, u razdoblju od srpnja 2009. do veljače 2015. u iznosu od 36.621,17 kuna. Osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti koja je nastala kao posljedica ozljede na radu u omjeru od 60% i bolesti od 40%.

8. Glede zahtjeva za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od srpnja 2009. do 31. prosinca 2013. imaju se primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13), a glede zahtjeva za isplatu punog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2014. do veljače 2015. imaju se primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13).

9. Prema odredbi čl. 160. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju/98 Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Prema odredbi čl. 161. Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (st. 1.), a ako je štetu iz st. 1. uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.). Za štetu iz st. 1. odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

10. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju/13 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema odredbi čl. 162. Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.), a ako je štetu iz st. 1. uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.). Za štetu iz st. 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

11. Navedene odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju/98 i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju/13 na jednak način propisuju tko odgovara za štetu tužitelju. Pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Zavodu, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 167. Zakona o mirovinskom osiguranju/98 i čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju /13).

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju isprava u spisu te iskaza svjedoka utvrdio da je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu te da je do ozljede na radu došlo uslijed pada osiguranika tužitelja s krova zgrade jer nije bio vezan, iako je to bilo obvezno, a što je osiguranik tužitelja znao i na što je bio propisno upozoren.

13. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primjenom odredbe čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju/98 prihvatio tužbeni zahtjev jer je smatrao da tuženik solidarno odgovara za štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine.

14. Tumačenjem navedenih odredaba oba zakona o odgovornosti za štetu koja nastaje tužitelju isplatom invalidske mirovine, proizlazi da za štetu odgovara osoba koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a za slučaj da je tu invalidnost ili smrt osigurane osobe uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno što je u skladu i s odredbom čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Tom odredbom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Dakle, da bi postojala solidarna odgovornost poslodavca i radnika za štetu tužitelju, potrebno je da je radnik poslodavca uzrokovao invalidnost ili smrt trećeg (osigurane osobe tužitelja), pri čemu, radnik poslodavca kao štetnik u izvornom štetnom događaju nije ujedno i treća osoba (osiguranik tužitelja). Suprotno shvaćanje bilo bi protivno općim načelima odgovornosti za štetu, budući da bi osiguranik tužitelja kao oštećeni u izvornom štetnom događaju iz kojeg proizlazi tužiteljev zahtjev, bio istovremeno i štetnik koji je kao radnik tuženika prouzročio štetu.

Kada bi se prihvatilo shvaćanje prvostupanjskog suda, tada u situacijama u kojima je do ozljede ili smrti osiguranika tužitelja, koji je istovremeno i radnik nekog poslodavca koji je pretrpio ozljedu na radu, došlo isključivo krivnjom osiguranika tužitelja, poslodavac se nikada ne bi mogao osloboditi odgovornosti u smislu odredbi čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju /98, odnosno čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju /13, iako je proveo sve mjere zaštite na radu.

Kada do ozljeđivanja ili smrti osiguranika tužitelja na radu nije došlo uslijed štetne radnje (nekog drugog) radnika poslodavca, tada poslodavac odgovara za štetu tužitelju osim ako dokaže da je proveo sve mjere zaštite na radu, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na poslodavcu. Ovdje treba naglasiti da nema zapreke da poslodavac odgovara po oba kriterija, odnosno zato jer je štetu uzrokovao (neki drugi) njegov radnik na radu ili u vezi s radom i jer nije proveo sve mjere zaštite na radu, s obzirom na to da osiguranik tužitelja (kao treća osoba kod koje je nastupila invalidnost ili smrt) može biti radnik tog poslodavca.

15. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, a s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tužitelja Stjepana Krtića za štetu, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog čega je ovaj sud na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačio pobijanu odluku kao u izreci.

16. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena o troškovima cijelog postupka odlučeno je jednom odlukom kako je to propisano odredbom čl.166. st. 2. ZPP-a.

Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištima od 30. listopada 2012., 29. siječnja 2013., 5. svibnja 2014., 24. rujna 2014., 11. travnja 2016., 20. studenog 2018., 28. svibnja 2019. i 14. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za ročišta od 10. listopada 2013. i 19. ožujka 2014. iznos od 250,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za ročišta od 22. prosinca 2015., 28. rujna 2021. i 16. svibnja 2022. iznos od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za podneske od 23. siječnja 2013. i 30. siječnja 2013. iznos od 250,00 kn za svaki (Tbr. 8. t. 3. Tarife), te za žalbu od 19. svibnja 2016. iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife). Dakle, ukupno iznos od 12.750,00 kn što uvećano za PDV i za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) iznosi ukupno 16.137,50 kn. Tuženiku je priznat i trošak za sastav žalbe od 14. prosinca 2022. (Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 126/22) u iznosu od 2.343,75 kn uvećano za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 400,00 kn, dakle ukupno 18.881,25 kuna / 2.505,97 eura.

Također, trošak je odmjeren i umješaču na strani tuženika i to u iznosu sudske pristojbe na žalbu u visini 800,00 kuna / 106,18 eura (Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21.)

Zagreb, 25. travnja 2023.

Sudac

Lenka Ćorić,

v.r.