Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1070/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. C., OIB: …, iz N., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u Č., protiv tuženice K. R., OIB: …, iz R., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u Z. O. U. T. & T. u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-12/2022-5 (Povrv-102/2019) od 10. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice K. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-12/2022-5 (Povrv-102/2019) od 10. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

''I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M., M. L., broj Ovrv-79/2018 od 21. rujna 2018. kojim se tuženiku K. R., R., OIB: …., nalaže da tužitelju C. Lj., N., OIB: …, isplati iznos od 24.422,50 kuna (dvadeset četiri tisuće četiristo dvadeset dvije kune I pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 30. travnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku K. R., R., OIB: …, da tužitelju C. Lj., N., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 14.187,01 kuna (četrnaest tisuća sto osamdeset sedam kuna i jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naloži mu plaćanje troškova postupka zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio odlučne činjenice u postupku i to protivno iskazima svjedoka provedenim u postupku. U konkretnom slučaju ugovoreni su radovi na zajedničkim dijelovima zgrade te je ugovor zaključen sa suvlasnicima zgrade, a tuženica je nastupala isključivo kao predstavnik suvlasnika, koju činjenicu je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu. Tuženica je ovlaštenje za zastupanje suvlasnika dobila od drugih dvoje suvlasnika još prije zaključenja predmetnog ugovora o izvođenju radova, a činjenica da je nakon postignutog dogovora jedan od suvlasnika umro, nije od značaja pored činjenice da je njegov nasljednik stupio u prava i obveze preminulog. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako nije uzeo u obzir dokumentaciju tuženice predanu na ročištu od 9. lipnja 2021., jer je tuženica bila ''prekludirana'' u iznošenju novih činjenica i dokaza. Tuženica se poziva na čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku i navodi kako je tijekom postupka isticala da je tužitelju podmirila dodatan iznos od 9.500,00 kn u gotovini, a podmirenje kojeg iznosa prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir, odnosno nije uzeo u obzir dokumentaciju predanu na ročištu 9. lipnja 2021. Međutim, tužitelj je u tek na ročištu od 12. travnja 2021. osporio da je tuženica predala tužitelju u gotovini navedeni iznos, slijedom čega ista nije mogla bez svoje krivnje ranije dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje isplatu navedenog iznosa. Prvostupanjski sud pogrešno navodi kako tuženica nije do dana zaključenja prethodnog postupka osporavala visinu utuženog potraživanja. Naime, ista je još u svom prigovoru osporila rješenje o ovrsi u cijelosti, dakle, i osnov i visinu potraživanja tužitelja te je također napomenula da tužitelj nije dokazao osnov i visinu svog potraživanja. Prema tome, budući da je ugovorom ugovoreno izvođenje radova prema stvarnim količinama, to je tužitelj bio dužan dokazati i visinu svog potraživanja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da uopće nije jasno na koji način je obračunao visinu potraživanja kada sam navodi da nije napravio dokaznicu mjera, te pisani konačni obračun troškova.

3. Na žalbu nije ogovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

5.1. Neosnovano tuženica ističe kako je tužitelj tek na ročištu od 12. travnja 2021., a nakon što je prethodni postupak zaključen, osporio da mu je u gotovini predala iznos od 9.500,00 kn pa da nije mogla bez svoje krivnje dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje isplatu navedenog iznosa. Ovo stoga što je navod tuženice iz podneska od 3. listopada 2018. da je tužitelju u gotovini isplatila i daljnji iznos od 9.500,00 kn, tužitelj osporio u svom podnesku od 9. lipnja 2020., dakle, prije održavanja pripremnog ročišta, koje je održano 18. lipnja 2020., iz čega proizlazi da je tuženica već na pripremnom ročištu mogla dostaviti dokaze na okolnosti navoda da je isplatila navedeni iznos, što ista nije učinila, već je to učinila tijekom glavne rasprave, slijedom čega ih pravilno sud prvog stupnja u smislu čl. 292. st. 2. ZPP nije prihvatio.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržaj u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. iz M. L. broj Ovr-79/2018 od 21. rujna 2018., kojim se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 24.422,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, sve na temelju sklopljenog Ugovora o izvođenju krovopokrivačkih radova od 3. travnja 2018. i usmenog dogovora o izvođenju radova rušenja dimnjaka i ponovnog zidanja, koje je tužitelj izveo i za koje je ispostavio račun.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj, na strani izvođača, sa tuženicom, kao naručiteljicom, dana 3. travnja 2018. zaključio Ugovor o izvođenju krovopokrivačkih radova, kojim je ugovorena vrijednost radova u iznosu od 82.000,00 kn, da bi zbog naknadno ugovorenih dodatnih radova (rušenje duplog dimnjaka i ponovnog zidanja istoga po nalogu konzervatora) cijena iz Ugovora bila povišena na iznos od 85.682,50 kn, slijedom čega je tuženica u obvezi ispuniti obvezu koju je temeljem navedenog Ugovora preuzela. Kako je utvrdio da je tuženica nakon izvršenih radova tužitelju nesporno platila iznos od 40.000,00 kn, dok je D. T. uplatila iznos od 21.260,00 kn, to da je u konačnici ostao nepodmiren iznos od 24.422,50 kn, koji proizlazi iz računa broj 7/2018 od 18. travnja 2018., zbog čega sud prvog stupnja utvrđuje tražbinu tužitelja u cijelosti osnovanom, te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP u cijelosti na snazi održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

10. Iz Ugovora o izvođenju krovopokrivačkih radova proizlazi da je tužitelj, kao izvođač, sa tuženicom, kao naručiteljicom, ugovorio izvođenje krovopokrivačkih radova na objektu koji se nalazi u V., prema projektu I prihvaćenoj ponudi – troškovniku broj 4-2018, koji je sastavni dio Ugovora, za ugovorenu vrijednost radova u iznosu od 82.000,00 kn, koje radove se izvođač obvezuje započeti i završiti u razdoblju od 3. travnja 2018. do 30. travnja 2018., s tim da iz troškovnika broj 4-2018 proizlazi da je ukupna vrijednost radova 85.682,50 kn. . Tuženica tvrdi da je navedeni Ugovor, kao predstavnica suvlasnika stambene zgrade, zaključila u ime i za korist ostalih suvlasnika, odnosno D. T. i sada pok. F. L., te da je podmirenjem iznosa od 49.500,00 kn u cijelosti ispunila svoju obvezu, te da preostali dug nije njezino dugovanje.

12. U odnosu na navode tuženice da je predmetni Ugovor zaključila kao predstavnica suvlasnika stambene zgrade i to u svoje ime i u ime i za korist ostalih suvlasnika, valja reći da tuženica u spis nije dostavila međuvlasnički ugovor, koji su u smislu čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 81/15 - pročišćeni tekst) dužni sklopiti suvlasnici u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, pa stoga nije bilo niti moguće utvrditi nalazi li se nekretnina u odnosu na koju su ugovoreni i izvedeni krovopokrivački radovi u suvlasništvu, kao ni veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom i sl., propisano st. 2. navedenog članka, kao i kome su povjerili poslove upravljanja nekretninom, a što su dužni učiniti u smislu čl. 378. st. 1. navedenog Zakona.

13. Nije sporno da je nakon izvršenih radova tužiteljica platila tuženiku iznos od 40.000,00 kn, kao i da je D. T. uplatila iznos od 21.260,00 kn, slijedom čega bi temeljem navoda tuženice preostali iznos od 20.740,00 kn bio dužan platiti treći suvlasnik zgrade na kojoj su izvršeni krovopokrivački radovi, sukladno prethodnom dogovoru tuženice sa sada pok. F. L., prednikom sadašnjeg suvlasnika Z. L.. Naime, iz njenog iskaza proizlazi da je usmenim putem između njih dogovoreno da će ona temeljem predmetnog Ugovora platiti polovicu iznosa od 82.000,00 kn, dok će preostali dio iznosa platiti preostali suvlasnici, što su oni prihvatili. Također, u svom iskazu ističe i da je na ime dodatnih radova sanacije dimnjaka tužitelju uplatila iznos od 9.500,00 kn.

14. Odredbom čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, s tim da prema odredbi čl. 161. st. 1. istoga Zakona obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

15. U konkretnom slučaju u kojem je tuženica, kao naručitelj, ugovorna strana navedenog Ugovora o izvođenju krovopokrivačkih radova od 3. travnja 2018., a uz nepostojanje međuvlasničkog ugovora kojim bi bili utvrđeni uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine na kojoj su izvođeni sporni radovi, a samim time i izostanak ovlaštenja tuženici da u ime i za korist trećih osoba sklopi predmetni ugovor, posebno i uz činjenicu da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije moguće izvesti zaključak da je sadašnji suvlasnik Z. L. naknadno odobrio predmetni Ugovor (jer to nije učinio niti izrijekom niti prešutno, a niti na neki drugi način svojim ponašanjem pokazao da Ugovor odobrava), a niti je svjedokinji D. T., jednoj od suvlasnica, poznato što je i je li tuženica sa navedenim suvlasnikom dogovarala vezano uz izvođenje radova na krovištu i načinu plaćanja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravilan zaključak suda prvog stupnja prema kojem je tuženica u obvezi ispuniti obvezu koju je temeljem navedenog Ugovora preuzela.

16. U odnosu na visinu obveze tužitelj tvrdi kako je sa tuženicom dogovorio dodatne radove (rušenje duplog dimnjaka i ponovno zidanje istoga po nalogu konzervatora), plaćanje kojih radova je ugovoreno na način da je cijena iz Ugovora (82.000,00 kn) povišena na cijenu iz ponude – troškovnika broj 4-2018 (85.682,50 kn), a što je cijena sa popustom, te osporava tvrdnju tuženice da bi mu u gotovini za te radove isplatila iznos od 9.500,00 kn.

16.1. Tuženica ne osporava da je tužitelj izveo dodatne radove na sanaciji dimnjaka s tim što navodi kako mu je za te radove uplatila iznos od 9.500,00 kn, o čemu nema potvrdu, s tim da ističe kako je tijekom izvođenja radova podigla iz banke iznos od 3.500,00 kn sa svog računa, te iznos od 6.000,00 kn sa računa majke, koje potvrde o dizanju novca je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka, predala u spis, a koje dokaze, kako je to već i ranije obrazloženo sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio u dokazne svrhe.

17. Iz stanja spisa, posebno izvatka otvorenih stavaka tužitelja te iskaza tužitelja i tuženice kao stranaka na nesumnjiv način je utvrđeno da su tužitelj i tuženica ugovorili dodatne radove na sanaciji dimnjaka, da je te radove tužitelj i izvršio, a da tuženica nije podmirila cjelokupno potraživanje tužitelja.

18. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

19. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin