REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3072/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. V. odvjetnik iz odvjetničkog društva V., G., L. i L. iz Z.,
1 2
protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-96/19-2 od 7. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-4153/14-24 od 27. rujna 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se nedopuštenom "Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu" koju je tuženik KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR Z., ..., Z., OIB: ... donio dana 14. svibnja 2014. godine.
II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu Klasa: 4.5.1. – 11/4756-68, broj: 02/22/(JŽ) na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 28. listopada 2011. godine za obavljanje poslova "Liječnik specijalist iz radioterapije i onkologije", broj radnog mjesta 1818" s danom 29. travnja 2014. godine.
III. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR Z., ..., Z., OIB: ... da tužitelju K. P. iz Z., ... (OIB: ...) nadoknadi parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana presuđenja pa do isplate, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.
8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.
1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke te utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.
9. U reviziji tužiteljica isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je tuženik donio 14. svibnja 2014., te utvrđenje sudskog raskida Ugovora o radu Kl. 4.5.1.-11/4756-68, broj: 02/22/(JŽ) na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 28. listopada 2011. za obavljanje poslova "Liječnik specijalist iz radioterapije i onkologije" broj radnog mjesta 1818 s danom 29. travnja 2014.
12. Nižestupanjski sudovi su u postupku utvrdili:
- da je tužiteljica sa tuženikom zaključila Ugovor o radu Kl. 4.5.1.-11/4756-68, broj: 02/22/(JŽ) na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova "liječnik specijalist iz radioterapije i onkologije - broj radnog mjesta 1818",
- da je 4. svibnja 2014. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koji je tužiteljica zaprimila 16. svibnja 2014. i to zbog neopravdanog izostanka sa posla,
- da je tužiteljica u zakonskom roku tražila zaštitu svojih prava kod poslodavca, koju je tuženik zaprimio 29. svibnja 2014. a ona je u zakonskom roku zatražila zahtjev za zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom,
- da je prethodno ovom otkazu stavljena izvan snage odluka tuženika od 20. veljače 2014. kojom je prvi put tužiteljici otkazan Ugovor o radu a predmetna odluka stavljena van snage 25. travnja 2014.,
- da se zbog tog prvog otkaza vodio parnični postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2392/14, međutim da je tuženik odluku povodom koje je pokrenut postupak opozvao i stavio izvan snage i pozvao je novom odlukom da se u roku od 24 sata vrati na posao,
- da se tužiteljica nije vratila u roku od 24 sata na rad kada je pozvana,
- da je 5. svibnja 2014. tuženik tužiteljici putem punomoćnika poslao obavijest da se vrati na posao,
- da se tužiteljica nije odazvala na posao, te da je 14. svibnja 2014. donesena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu,
- da je tužiteljica obavijestila tuženika da se ne može vratiti na posao.
13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljica neopravdano izostala sa svog radnog mjesta nakon što je tuženik svoju raniju odluku o otkazu stavio izvan snage te je tužiteljicu potom pozvao da se vrati na posao.
14. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkazanog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
14.1. Odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
15. Iz po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik donio prvu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici obzirom da je tužiteljica ugovorom o specijalizaciji bila u obvezi po završetku specijalizacije 4 godine raditi kod tuženika, međutim ista je 3 godine nakon specijalizacije odselila u inozemstvo te tražila sporazumni raskid ugovora o radu. Tuženik navedeno nije prihvatio, te je tužiteljici, nakon što neopravdano nije došla na posao dao izvanredni otkaz ugovora o radu. Navedenu odluku tuženik je stavio izvan snage odlukom od 25. travnja 2014. te naložio tužiteljici vratiti se na posao u roku 24 sata.
16. Po shvaćanju ovog suda neopravdani nedolazak na radno mjesto od 5. svibnja 2014. kada je odluku o vraćanju na radu tužiteljice zaprimio njezin punomoćnik do 14. svibnja 2014. kada je tuženik donio predmetnu odluku o izvanrednom otkazu jest osobito teška povreda radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.
17. Zbog ozbiljnosti počinjene povrede tuženik je osnovano ocijenio da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.
18. Slijedom navedenog, odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR pa je u tom smislu reviziju tužiteljice valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
