REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 513/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. d.o.o., Z., iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici J. P., M. B. i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva B., I., Ž. i p. d.o.o., Z., protiv tuženica 1. T. O. iz Republike Slovenije, Lj., EMSO: ..., 2. K. O. iz Republike Slovenije, Lj., EMSO: ..., i 3. E. O. iz Republike Slovenije, Lj., EMSO: ..., sve zastupane po punomoćniku T. Č., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž-248/17 od 24. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-248/17-4 od 5. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 9334/10-77 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I/ Ukida se drugostupanjska i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu ugovorne kazne od 20.000,00 EUR te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/ O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

III/ Odbacuje se revizija u odnosu na 2. i 3. pitanje;

2)“Smije li sud odbiti tužbeni zahtjev stranke parničnog postupka pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja u slučaju kada je tijekom parničnog postupka propustio upozoriti tu stranku na njezinu dužnost iz čl. 219. st. 1. ZPP, a osobito na potrebu predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra daje to potrebno, iako je istovremeno ocijenio da je to svrsishodno i neophodno za pravilno rješenje spora?“

3)“Može li sud na temelju odredbe čl. 354. ZOO i zahtjeva dužnika za smanjenjem ugovorne kazne dužnika u cijelosti osloboditi obveze plaćanja ugovorne kazne?“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicama da tužitelju solidarno plate 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na 3.000,00 EUR od 13. listopada 2009. do 31. srpnja 2015., te na 20.000,00 EUR od 10. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015. (toč. I. izreke) dok je odbijen dio tužbenog zahtijeva za isplatu 26.054,83 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđen 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na 3.000,00 EUR od 13. listopada 2009. i na iznos od 20.000,00 EUR od 10. siječnja 2010. pa sve do isplate te u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtijeva za isplatu 26.054,83 EUR i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo da isplate tužitelju kamatu na 20.000,00 EUR od 10. siječnja 2010. do 13. siječnja 2010.

3. Protiv ove presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda– trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju se ispuniti kumulativno. 9. Tužitelj je u reviziji postavio sljedeća pitanja;

1) „Daje li odredba čl. 354. ZOO sudu ovlast da o zahtjevu dužnika za smanjenjem ugovorne kazne odlučuje arbitrarno, bez navođenja razloga zbog čega sud smatra da ugovornu kaznu treba sniziti i gdje leže razlozi zbog kojih je, po ocjeni suda, ugovorna kazna nerazmjerno visoka?“

2) “Smije li sud odbiti tužbeni zahtjev stranke parničnog postupka pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja u slučaju kada je tijekom parničnog postupka propustio upozoriti tu stranku na njezinu dužnost iz čl. 219. st. 1. ZPP, a osobito na potrebu predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra daje to potrebno, iako je istovremeno ocijenio da je to svrsishodno i neophodno za pravilno rješenje spora?“

3) “Može li sud na temelju odredbe čl. 354. ZOO i zahtjeva dužnika za smanjenjem ugovorne kazne dužnika u cijelosti osloboditi obveze plaćanja ugovorne kazne?“

Tužitelj kao razloge navodi odluke ovog revizijskog suda Rev-x 518/12-2 od 16. siječnja 2013., Revr 1438/2011-2 od 27. lipnja 2012., Rev x 322/14-2 od 4. studenoga 2015., Revt 351/2012-2 od 16. srpnja 2014.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom na temelju Okvirnog sporazuma o budućoj poslovnoj suradnji od 13. srpnja 2009. Navedenim sporazumom stranke su dogovorile da će tužitelj izvršiti obuku instruktora, da će tuženice osnovati trgovačko društvo koje će preuzeti obveze iz navedenog Sporazuma i nastaviti poslovnu suradnju s tužiteljem.

11. Tužitelj u ovom postupku potražuje 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti kao naknadu za izvršenu obuku instruktora tuženica, 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s osnova ugovorne kazne jer trgovačko društvo koje su tuženice osnovale (K. d.o.o.) nije preuzelo Sporazum i nastavilo poslovnu suradnju s tužiteljem te 6.054,83 EUR u kunskoj protuvrijednosti s osnova isplate dobiti.

12. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju dio tužbenog zahtjeva za isplatom 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti jer su utvrdili da je tužitelj izvršio svoju dio ugovorene obveze na način da je izvršio obuku instruktora tuženica. Nadalje, s osnova ugovorene kazne sudovi dosuđuju iznos od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz obrazloženje da trgovačko društvo tuženica koje su tuženice obvezale osnovati, nije preuzelo predmetni sporazum i nastavilo poslovnu suradnju, ali da je valjano obvezati tužene na isplatu samo dijela ugovorene kazne uz obrazloženje da nema osnove za isplatu cjelokupne ugovorene kazne jer bi to bilo nesrazmjerno s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze iz predmetnog Sporazuma. Zahtjev za isplatom dijela dobiti u iznosu od 6.054,83 EUR u kunskoj protuvrijednosti sudovi su odbili uz obrazloženje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu zahtjeva odnosno dobiti budući da je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem.

13. Odredbom čl. IV. Okvirnog sporazuma propisano je; „Partner se obvezuje donjim potpisom platiti A. S. naknadu u visini od 3.000,00 EUR (tri tisuće eura) na ime prednje spomenute uvodne obuke potencijalnih instruktora i to uroku od 90 dana (devedeset dana) od dana sklapanja ovog Sporazuma na račun o kojem će A. S. obavijestiti Partnera. Ukoliko Partner (odnosno Trgovačko društvo) iz bilo kojeg razloga ne pristupi sklapanju Ugovor ili preuzimanju ovog Sporazuma, obvezan je Partner platiti A. S. ugovornu kaznu u visini od 20.000,00 EUR (dvadeset tisuća eura) za svaki od navedenih slučaja neispunjenja obveze.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi da je ukupan iznos ugovorne kazne 40.000,00 EUR, što su uostalom i nižestupanjski sudovi zaključili, ali su pritom istaknuli da nema osnove za isplatu cjelokupne ugovorene kazne jer bi to bilo nerazmjerno s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze iz predmetnog Sporazuma.

15. Tužitelj u reviziji ističe da su sudovi propustili argumentirati i obrazložiti svoje shvaćanje zašto je potrebno umanjiti ugovornu kaznu, već da su koristili isključivo paušalno obrazloženje.

16. Odredbom čl. 354. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

17. Iz navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi prilikom obrazloženja zašto su smanjili iznos ugovorne kazne prepisali zakonsku odredbu bez da su odredbu povezali s konkretnim slučajem i naveli razloge zašto je ugovornu kaznu potrebno smanjiti, odnosno zašto je ugovorna kazna nerazmjerno visoka.

18. Kao što se u odlukama na koje se tužitelj poziva ističe, ti razlozi moraju biti obrazloženi, da bi se tako obrazloženi mogli ispitati (Rev x 518/12-2 od 16. siječnja 2013., Revr 1438/2011-2 od 27. lipnja 2012). Budući da pobijane odluke u odnosu na smanjenje ugovorne kazne nisu na taj način obrazložene to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP.

19. Stoga je po ocjeni ovog suda prvo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je na temelju čl. 394. st. 1. i 4. ZPP valjalo u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za preostali dio ugovorne kazne ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U odnosu na drugo postavljeno pitanje potrebno je istaknuti da u ovom konkretnom slučaju nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti se odluka na koju se tužitelj poziva (Rev-x 322/2014 od 4. studenoga 2015.) primjenjiva za konkretni slučaj i to upravo iz razloga što su sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao visinu zahtjeva s osnova prijenosa konw-how, korištenje autoskih prava i žigova (6.054,83 EUR) na temelju odredbe 1.III/ st. 1. Sporazuma jer je odustao od već predloženog financijskog vještačenja putem kojeg je upravo i trebalo utvrditi visinu ovog potraživanja.

21. Kako u odnosu na treće postavljeno pitanje tužitelj nije izložio razloge važnosti to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP.

22. Stoga je na temelju čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju u odnosu na drugo i treće pitanje.

23. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.