REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1652/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnik L. S. odvjetnik u Z., protiv tuženika G. G. d.o.o., OIB: …, Z., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M.-M.-B. j.t.d. i punomoćnik I. C. odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-446/16- 2 od 11. prosinca 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3408/10-57 od 8. prosinca 2015., ispravljena rješenjem broj Pr-3408/10-64 od 26. siječnja 2016. u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika od 15. ožujka 2010. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zaključen između tužiteljice i tuženika od 30. siječnja 2008. te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, u roku od 8 dana.
II/ Nalaže se tuženiku G. G. d.o.o. da tužiteljici M. I. na ime razlike plaće isplati iznos 48.340,43 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 4.939,32 kn od 11.04.2010. do isplate,
- 10.000,31 kn od 11.05.2010. do isplate,
- 5.067,16 kn od 11.06.2010. do isplate,
- 782,46 kn od 11.06.2010. do isplate,
- 1.064,65 kn od 11.07.2010. do isplate,
- 1.064,63 kn od 11.08.2010. do isplate,
- 1.064,63 kn od 11.09.2010. do isplate,
- 1.739,96 kn od 11.10.2010. do isplate,
- 1.779,96 kn od 11.11.2010. do isplate,
- 6.716,37 kn od 11.12.2010. do isplate,
- 1.119,54 kn od 11.01.2011. do isplate,
- 221,96 kn od 11.01.2011. do isplate,
- 550,54 kn od 11.02.2011. do isplate,
- 1.041,09 kn od 11.03.2011. do isplate,
- 550,54 kn od 11.04.2011. do isplate,
- 550,54 kn od 11.05.2011. do isplate,
- 550,54 kn od 11.06.2011. do isplate,
- 450,44 kn od 11.07.2011. do isplate,
- 275,26 kn od 11.02.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.03.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.04.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.05.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.06.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.07.2012. do isplate,
- 550,53 kn od 11.08.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.09.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.10.2012. do isplate,
- 552,46 kn od 11.11.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.12.2012. do isplate,
- 550,54 kn od 11.01.2013. do isplate,
- 550,53 kn od 11.02.2013. do isplate,
- 550,54 kn od 11.03.2013. do isplate,
- 550,54 kn od 11.04.2013. do isplate,
- 550,54 kn od 11.05.2013. do isplate,
- 550,55 kn od 11.06.2013. do isplate,
po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 8.910,80 kn, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana donošenja presude 08.12.2015. do isplate, sve u roku 8 dana.
III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime razlike plaće u iznosu 173.124,79 kn.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3408/10-57 od 8. prosinca 2015., ispravljenoj rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3408/10- 64 od 26. siječnja 2016., u točki I. izreke.“
dok je rješenjem odlučeno:
„I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3408/10-57 od 8. prosinca 2015., ispravljenoj rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3408/10-64 od 26. siječnja 2016., u točkama II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.“
3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova revizija odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.
8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.
1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke te utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.
9. U reviziji tuženik isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11. Neosnovan je prigovor tuženika da je nastupila prekluzija obzirom da je tužiteljica podneskom od 16. studenoga 2010. potraživala samo isplatu plaće, a kasnijim podneskom ponovo i utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena te povratak na rad. Tužiteljica, suprotno revizijskim navodima tuženika, nije tijekom postupka povukla tužbu u odnosu na niti jedan tužbeni zahtjev postavljen tužbom. Podneskom od 16. studenoga 2010. samo je precizirala tužbeni zahtjev u odnosu na visinu isplate razlike plaće, a koju je potraživala kao i utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, od podnošenja tužbe.
12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. ožujka 2010. te nastavno zahtjev tužiteljice za vraćanjem na radno mjesto na kojem je radila prije prestanka ugovora o radu i isplata razlike plaće.
13. Nižestupanjski sudovi su u postupku utvrdili:
- da je tužiteljica kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2008. obavljala poslove voditeljice knjigovodstva, računovodstva i administracije,
- da joj je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. ožujka 2010. otkazan ugovor o radu zbog toga što nije obavijestila nadređene o neovlaštenom korištenju poslovne kartice od strane radnika T. B., a prikrivanje neovlaštenog korištenja novčanih sredstava tuženika predstavlja težu povredu obveze iz radnog odnosa radi čega radni odnos nije moguć,
- da je Tomislav Bošnjak svoje troškove pravdao M. G., koja je bila podređena tužiteljici,
- da su troškovi za studeni mogli biti evidentirani krajem prosinca i u siječnju 2010. kada se tužiteljica nalazila na bolovanju,
- da je glavni razlog otkaza nedostatak povjerenja tuženika u tužiteljicu,
- da je tuženik ponudio tužiteljici 8. ožujka 2010. sporazum o raskidu ugovora o radu kojim bi se tužiteljica rasporedila na radno mjesto knjigovođe uz smanjenje plaće koji sporazum je tužiteljica odbila potpisati.
14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice nedopuštena.
15. Odredbom članka 108. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkazanog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
15.1. Odredbom članka 108. stavka 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
16. Iz po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila takvu tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
16.1. Radnik T. B. odgovarao je i učinjene troškove pravdao M. G. kojoj je tužiteljica bila nadređena dok u opisu poslova tužiteljice i nisu navedeni poslovi nadziranja učinjenih troškova po radnicima na karticama tuženika. Također je utvrđeno da su neopravdani troškovi koje je učinio T. B. mogli biti pravdani do siječnja 2010. kada se tužiteljica nalazila na bolovanju.
17. Ne može se prihvatiti niti navod tuženika da je izgubio povjerenje u tužiteljicu te da zbog takvog gubitka povjerenja nastavak radnog odnosa više nije smatrao mogućim, obzirom da je tuženik prvo tužiteljici ponudio sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu kojim bi se tužiteljica rasporedila na radno mjesto knjigovođe uz smanjenje plaće pa kada je tužiteljica navedeni sporazum odbila potpisati tuženik je izvanredno otkazao tužiteljici ugovor o radu.
18. Slijedom navedenog, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 108. st. 1. ZR pa je u tom smislu reviziju tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 25. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
