Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-890/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Vodovod d.o.o. iz Zadra, Špire Brusine 17, OIB:89406825003, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-71/2021-18 od 20. siječnja 2022., dana 24. travnja 2023. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-71/2021-18 od 20. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Utvrđuje se da je tuženik dana 15. siječnja 2020. godine smetao tužiteljice u posljednjem mirnom suposjedu prava služnosti vodova-vodovodnih cijevi, sa priključkom, odnosno vodomjerom koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojima se vodom opskrbljuje objekt koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da su djelatnici tuženika skinuli vodomjer, odnosno uklonili priključak, i na taj način onemogućili opskrbu objekta koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se naređuje uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.“

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na navode žalitelja valja odgovoriti da rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

5. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite prava služnosti vodova-vodovodnih cijevi, sa priključkom, odnosno vodomjerom koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojima se vodom opskrbljuje objekt koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Između stranaka nije sporno da su tužiteljice u posjedu kat. čest. [katastarska čestica] k.o., te da je tuženik 15. siječnja 2020. uklonio priključak i skinuo vodomjer koji se nalazio na kat. čest. [katastarska čestica] s kojeg se pitkom vodom opskrbljuje nekretnina u posjedu tužiteljica. Nije sporno da postoji dugovanje tužiteljica za neplaćenu uslugu opskrbe vodom tuženiku kao pružatelju usluge.

8. Polazeći od navedenih nespornih činjenica prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) utvrđujući da je tuženik 15. siječnja 2020. počinio smetanje posjeda tužiteljica, nalažući uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranom tuženiku daljnjeg takvog ili sličnog smetanja posjeda.

9. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li čin smetanja posjeda bio samovlasan. 10. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11. Odredbom čl. 20. st. 4. ZVDSP propisano je da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

12. Tuženik se poziva na to da nema samovlasti i protupravnosti na njegovoj strani navodeći da je postupio sukladno odredbi čl. 41. Zakona o vodnim uslugama.

13. Odredbom članka 41. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) je propisano da isporučitelj vodnih usluga može zbog opravdanih razloga, sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga (stavak 1.). Opravdanim razlozima mogu se smatrati korištenje vode za ljudsku potrošnju iznad količina dopuštenih u vrijeme kada je korištenje voda ograničeno u skladu sa zakonom kojim se uređuju vode ili ovim Zakonom, korištenje vodne usluge od strane neprijavljenog korisnika, protupravno sprječavanje ili ograničavanje drugih korisnika u korištenju vodne usluge, uzrokovanje nerazmjerno visokog gubitka vode u zgradama s više posebnih dijelova, nepodmirenje računa za vodne usluge i ugradnja ili preinaka opreme internih vodovodnih i odvodnih sustava koja nije u skladu općim uvjetima isporuke vodnih usluga (stavak 2.). Isporuka vodnih usluga može se obustaviti ili ograničiti zbog nepodmirenja računa za vodne usluge svim korisnicima, a prema potrošačima samo za dug nastao u najmanje tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca neuzastopno unutar kalendarske godine. Obustavi ili ograničenju obvezatno mora prethoditi opomena pred obustavu ili ograničenje uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova (stavak 3.).

Na obustavu i ograničenje iz stavka 3. ovoga članka prema potrošačima primjenjuju se odredbe propisa o zaštiti potrošača o obustavi pružanja javne usluge. Za vrijeme obustave ili ograničenja isporuke iz stavka 3. ovoga članka javni isporučitelj vodne usluge dužan je omogućiti isporuku vode za ljudsku potrošnju od najmanje 50 litara po članu kućanstva dnevno, u vremenu od najmanje osam sati, na način i u mjestu koje odredi općim uvjetima isporuke vodnih usluga, vodeći računa o socijalno ugroženim korisnicima (stavak 4.). Javni isporučitelj vodnih usluga dužan je isporučiti vodu za ljudsku potrošnju za vrijeme planiranih ili neočekivanih prekida isporuke vode za ljudsku potrošnju stanovnicima kojima prijeti opasnost za život i zdravlje ili poslovnim korisnicima kojima prijeti znatnija materijalna šteta, a u slučaju duljih prekida svim stanovnicima, od najmanje 50 litara po članu kućanstva dnevno, u vremenu od najmanje osam sati i na mjestu koje odredi općim uvjetima isporuke vodnih usluga, vodeći računa o ranjivosti korisnika (stavak 5.).

14. Citiranu odredbu Zakona o vodnim uslugama valja u sagledati u smislu određene i jasne Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-II-1711/2002 od 11. srpnja 2007., koja se, iako je donesena prije donošenja Zakona o vodnim uslugama, po svome stvarnom sadržaju odnosi i na okolnosti ovoga slučaja i suštinski uređuje i pitanje koje je ovdje sporno.

15. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-II-1711/2002 od 11. srpnja 2007. se navodi:

"...Polazeći od mjerodavnih ustavnih i zakonskih odredbi, Ustavni sud utvrđuje da K. d.o.o...nema zakonsku ovlast za uređenje normativnog sadržaja članka 5. Odluke.

Naime, tom odredbom donositelj podzakonskog propisa, K. d.o.o...., izrijekom propisuje isključenje vode skidanjem vodomjera na mjernom mjestu korisnika u slučaju da korisnik u roku od 8 dana od prijema opomene ne plati svoje dospjelo dugovanje.

Ovakvo postupanje K. d.o.o....ima posebno značenje i važnost ako se ima u vidu da je K. d.o.o....odredio isključenje opskrbe pitkom vodom na mjernom mjestu korisnika u slučaju da “korisnik neredovito plaća komunalne usluge”. Takvo stajalište isporučitelja usluge opskrbe pitkom vodom, na temelju kojega se samovoljno povezuju i prisilno naplaćuju različite obveze korisnika komunalnih usluga, također se ne bi moglo ocijeniti ustavnopravno prihvatljivim.

...Prema ocjeni Ustavnog suda, u članku 5. Odluke pravna sigurnost objektivnog pravnog poretka je izostala, jer Zakon niti u jednoj odredbi nije propisao ovlaštenje pravne osobe koja obavlja komunalnu djelatnost (isporučitelja usluge opskrbe pitkom vodom) da autonomno uredi i odredi prisilnu naplatu dospjelih, a nepodmirenih dugovanja korisnika opskrbe pitkom vodom putem skidanja vodomjera na mjernom mjestu korisnika.

...Iz sadržaja prethodno navedenih odredbi Zakona proizlazi da se komunalne djelatnosti, a time i opskrba pitkom vodom mora obavljati na svrhovit, trajni i kvalitetan način. Da bi se udovoljilo tim zahtjevima korisnici komunalnih usluga moraju na propisani način i u određenim rokovima izvršavati svoju obvezu, odnosno platiti cijenu isporučene komunalne usluge, znajući za posljedice koje je za neizvršavanje obveze propisao objektivni pravni poredak. U konkretnom slučaju naplata dospjelih, a neplaćenih potraživanja za isporučenu pitku vodu treba se ostvarivati u parničnom i ovršnom postupku, na temelju i u skladu s odredbama mjerodavnih zakona koji čine objektivni pravni poredak Republike Hrvatske. Stoga je stajalište Ustavnog suda da donositelj Odluke uređivanjem normativnog sadržaja članka 5. Odluke nije mogao autonomno, bez zakonskog ovlaštenja urediti uvjete za prisilno isključenje vode kada korisnik ne plati cijenu za izvršenu uslugu, odnosno potrošenu pitku vodu.

Slijedom svega iznesenog, Ustavni sud utvrđuje da je članak 5. Odluke u nesuglasnosti s Ustavom i Zakonom, čime je povrijeđeno načelo ustavnosti i zakonitosti propisano člankom 5. stavkom 1. Ustava, te načelo zakonitosti propisano člankom 134. stavkom 3. Ustava."

16. Odredbom članka 70. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 137/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 150/13., 5/14.) propisano je da svatko ima pravo na zdrav život, da država osigurava uvjete za zdrav okoliš i da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

17 . Člankom 6. stavkom 1. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 66/19) propisano je da voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti, dok je člankom 8. stavkom 1. toga Zakona propisano da su vode opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.

18. Odredbom članka 27. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14., 110/15., dalje: ZZP), propisano je da trgovac koji pruža javnu uslugu ne smije potrošaču obustaviti pružanje usluge ako se račun trgovaca koji pruža javnu uslugu osporava u sudskom ili izvansudskom postupku, a potrošač uredno podmiruje sve slijedeće nesporne račune. Stavkom 4. istog članka propisano je da se sudskim ili izvansudskim postupkom iz stavka 1. i 2. tog članka smatra svaki postupak uređen važećim propisima, kao i svaki postupak predviđen općim uvjetima ili drugim pravilima trgovca koji pruža javnu uslugu .

19. Imajući u vidu naprijed navedeno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, te odredbe ZZP i Zakona o vodama, okolnost da je u današnjim vremenskim i civilizacijskim uvjetima život bez pitke vode nemoguć, kao i da je pravo na pitku vodu elementarno ljudskog pravo prema kojemu bi svaka osoba trebala imati i pravo na pitku vodu u dovoljnoj količini, ovaj drugostupanjski smatra da se pravo tuženika iscrpljuje upravo u njegovoj mogućnosti da svoja potraživanja za isporučenu pitku vodu ostvari u parničnom i ovršnom postupku, dok je mogućnost obustave isporuke vodnih usluga propisana kao krajnja mjera na temelju i u skladu s odredbama mjerodavnih zakona koji čine objektivni pravni poredak Republike Hrvatske.

20. S obzirom je tuženik nepodmirenu tražbinu za isporučenu pitku vodu imao mogućnost ostvarivati u drugome putu pravne zaštite: u parničnom i ovršnom postupku, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik, kao davatelj komunalne usluge, nije ovlašten obustaviti isporuku pitke vode prisilnim putem zbog neplaćanja računa za isporučenu vodu i pravilno primijenio odredbe čl. 22. ZVDSP.

21. Slijedom svega naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 438. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2023.

Sudac:

Tihana Marija Miladin