REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex.vojarna "Sv. Križ" Dračevac

Split

Poslovni broj: P Ob-92/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. S., O.:…, iz S., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. S., O.:…, iz K. Š., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz S., radi utvrđenja bračne

stečevine, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2023., u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice i pun. tuženika a objavljene dana 24. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"Utvrđuje se da kuća s dvorištem anagrafske oznake K. Š., P. R. bb upisana kao katastarska čestica 1714 Z. 1278 K. K. Š. – novo, naziva

K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište 376 m2

predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka koji su isti stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Utvrđuje se da je tužiteljica I. S. iz S., … (O.: …) suvlasnica za 1/2 dijela kuće s dvorištem anagrafske oznake K. Š., upisana kao katastarska čestica 1714 broj Z. 1278 K. K.

Š. – novo, naziva K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište površine 376 m2.

Dužan je tuženik S. S. iz K. Š., (O.:…) u roku od 8 dana tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava

suvlasništva u protivnome takvu će ispravu zamijeniti ova presuda.

Dužan je tuženik S. S. iz K. Š., (O.:…) trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na 1/2 dijela kuće s

dvorištem anagrafske oznake K. Š., pisana kao katastarska

čestica 1714 ZU1278 KO K. Š. – novo, naziva K., površine 480 m2

od toga kuća površine 104 m2 a dvorište 376 m2.

Ovlašćuje se tužiteljica I. S. iz S., (O.:

…) u zemljišnim i drugim javnim knjigama na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva od 1/2 dijela kuće s dvorištem anagrafske oznake K. Š., upisana kao katastarska čestica 1714 broj Z. 1278 K.

K. Š. – novo, naziva K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104

m2 a dvorište površine 376 m2.

Nalaže se tuženom S. S. K. Š., (O.:…) da naknadi tužiteljici I. S. iz S., (O.:…) trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana i pod

prijetnjom ovrhe sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu za pet posto poena."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.422,84 EUR/25.789,37 kn sa zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije

prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o privremenoj mjeri koji glasi: "Određuje se privremena mjera te zabranjuje S. S. iz K. Š.,

(O.:…) svako otuđenje, opterećenje ili bilo kakvo drugo

raspolaganje kuće s dvorištem anagrafske oznake K. Š., upisana kao kat. čest. 1714 broj ZU 1278 KO K. Š. – novo, naziva K.,

površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište površine 376 m2."

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17. veljače 2020. se navodi da su parnične stranke 7. srpnja 1973. zaključile brak u K. S.. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle u vlasništvu kuću s okućnicom koja je upisana kao kat. čest. 1714 broj ZU 1278 KO K. Š. – N., naziva K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište površine 376 m2. Predmetna kuća je polovina dijela dvojnog objekta te se predlaže očevid i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke radi identifikacije predmetne nekretnine. Tuženik je zemljišnim knjigama OS u S. z.k. odjela K. L. zatražio i

postigao uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo. Nekretnina koja je za vrijeme trajanja bračne zajednice stečevina smatra se bračnom stečevinom, stranke su tijekom trajanja braka zajednički gradili i ulagali sredstava u rad u istu. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da kat. čest. 1714 broj ZU 1278 KO K. Š.

– N., naziva K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište površine 376 m2 predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka koju su isti stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine, da se tuženiku naloži da u roku od 8 dana izda tužiteljici ispravu podobnu za upis prava suvlasništva jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda, da je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice za 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini te da se tužiteljica ovlašćuje da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica potražuje naknadu parničnog troška. Tužiteljica predlaže da sud donese rješenje o privremenoj mjeri kojom bi se tuženiku zabranilo svako otuđenje, opterećenje ili bilo kakvo drugo raspolaganje sa predmetnom nekretninom jer su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, ne žive više zajedno i između njih se vodi parnica radi razvoda braka kod ovog suda pod brojem P Ob-50/2020.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu očitovao na način da predlaže da se tužba odbije te da mu tužiteljica naknadi trošak postupka. Tuženik ne osporava navode u tužbi o vremenu sklapanja braka, međutim osporava činjenicu da su oni kao bračni drugovi za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli u vlasništvo kuću s okućnicom sve iz razloga, jer je predmetnu kuću koja je polovina dijela dvojnog objekta, tuženik stekao temeljem darovnog ugovora zaključenog dana 30. ožujka 1981. kojim je S. G.

pok. M. iz K. Š., otac tuženika, tuženiku darovao predmetnu

nekretninu. Tim darovnim ugovorom S. G. pok. M., otac tuženika

darovao je tuženiku 1/2 dijela čest. zem. 1319/3 K. K. Š. odnosno istočni dio stambene zgrade sagrađene na toj čestici koja se sastoji od prizemlja i kata, u prizemlju ima dnevni boravak i kuhinja, a na katu četiri spavaće sobe sa svim sanitarijama dok je drugu polovinu iste nekretnine darovao svom drugom sinu M.

S.. Tuženik naglašava da kat. čest. 1714 ZU 1278 KO K. Š. predstavlja darovanih 1/2 dijela čest. zem. 1319/3 KO K. Š., a o tome postoji i zapisnik

OS u S., SS u K. L., broj Z-1655/2008/1278 od

14. prosinca 2009. (nastanak nove čestice). Radi svega navedenog razvidno je da stranke naprijed navedenu nekretninu nisu stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice već je istu isključivo stekao tuženik od svog pok. oca i to temeljem darovnog ugovora, pa navedena nekretnina ne predstavlja zajedničku imovinu stranaka već isključivo posebno imovinu tuženika. U odnosu na predloženu privremenu mjeru tuženik navodi da istu treba odbiti a sve s obzirom što predmetna nekretnina predstavlja isključivo posebnu imovinu tuženika, a tuženik nije uložio ni žalbu na predloženu zabilježbu spora na predmetnu nekretninu od strane tužitelja. Tuženik predlaže da mu tužiteljica naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je pregledao vjenčani list za stranke, izvadak iz zemljišne knjige za KO K. Š. Z. 1728, darovni ugovor K. S. 3. o., zapisnik sačinjen kod O u S., SS u K. L. zemljišno knjižni odjel broj Z-1655/2008/1278 od 14. prosinca 2009., troškovnik K. Š. 20.III.1981.", ugovor o dodjeli kredita iz fonda za stambenu izgradnju od 3. kolovoza 1981., ugovor o kreditu od 15. svibnja 1981., presuda OS u

S. P. O.-50/2020-17 od 15. listopada 2021., ugovor o doživotnom uzdržavanju broj

R2-33/08 od 16. svibnja 2008., ugovor o kreditu od 26. srpnja 2021., ugovor o kreditu od 3. kolovoza 2020. i saslušani su tužiteljica i tuženik u svojstvu stranke.

4. Stranke su popisale trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

6. U konkretnoj pravnoj svari tužiteljica tvrdi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle u vlasništvo kuću s okućnicom koja je upisana kao kat. čest. 1714 broj ZU 1278 KO K. Š. – novo, naziva K., površine 480 m2 od

toga kuća površine 104 m2 a dvorište površine 376 m2. Predmetna kuća je polovina dijela dvojnog objekta.

7. Pitanje vremena stjecanja bračne stečevine odnosno pitanje trajanja braka nisu istovjetni jer je za utvrđenje bračne stečevine bitno trajanja bračne zajednice a ne braka. U slučaju prestanka bračne zajednice, a ne i braka, imovina koju je jedan bračni drug stekao nakon prestanka bračne zajednice predstavlja njegovu vlastitu imovinu bez obzira na pravni temelj stjecanja.

8. Pregledom presude ovog suda poslovni broj P Ob-50/2020-17 od 15. listopada 2021. utvrđeno je da je razveden brak tužiteljice i tuženika koji je bio zaključen dana 7. srpnja 1973. u K. S., a iz obrazloženja donesene presude je utvrđeno da je bračna i obiteljska zajednica prekinuta 6. kolovoza 2018.

9. Tužiteljica saslušana u svojstvu stranke je navela da se s tuženikom vjenčala

7. srpnja 1973., da su dva tri mjeseca potom živjeli kao podstanari u S., da su se potom preselili u K. Š. kod tuženikovih roditelja i tu su stanovali oko 7 godina.

Navela je da je zemljište na kojem je sagrađena predmetna kuća bio u vlasništvu pok. svekra (oca tuženika) koji je na tom zemljištu sagradio dvojni objekt i to sve po rou bau sistemu, pok. svekar je taj objekat darovao svom sinu – tuženiku i njegovom bratu na način da istočni dio kuće pripao njima a zapadni tuženikovom bratu. Roh bau sistem tužiteljica tumači na način da je ta kuća bila izgrađena u grubim građevinskim radovima, nije imala krov, niti oluke i u tu kuću su uselili ona i suprug i dvoje djece nakon što su stanovali 7 godina kod tuženikovih roditelja. Sina G. je rodila 1974.

a sina S. je rodila 1975. Uselili su se u prizemlje koje je bilo sve jedna prostorija tj. dnevni boravak i kuhinja. Ta kuća je imala samo osnovne i nosive zidove tj. bez pregradnih zidova, na katu je bio samo jedan nosivi zid. Kad su se uselili u prizemlje u prizemlju nisu bili sređeni podovi, zidovi, nije bilo struje, bilo je bez vode iako su bile postavljene cijevi za vodu u prizemlju, nisu imali ni kupatila, tj. uselili su se u te dvije prostorije u prizemlju. U prizemlju su bili postavljeni prozori s roletama a tako isto i na katu. Nakon vjenčanja između njenog supruga, njegovog oca i njegovog brata je bio dogovor da će se u toj kući napraviti tri stana i to jedan na istočnom dijelu za nju, tuženika i njihovu djecu, jedan stan na zapadu za djevera (tuženikovog brata) i na sjevernom dijelu te kuće stan za svekra i svekrvu, ona je učestvovala u tim dogovorima a ona i brat tuženika su se bavili nacrtima tj. kako će izgledati ti stanovi. Najprije je na tom zemljištu napravljen stan za svekra i svekrvu i njima se uredio taj stan i imali su sve uvjete za život, a u istočnom dijelu kuće koji je pripao njima nisu bile postavljene unutarnje stepenice jer se tuženik s tim nije složio. U početku braka ona je bila zaposlena u trafici tvrtke V. u K. Š. a tuženik je bio u tvrtci B. K.,

to su bili terenski poslovi. Ona je po rođenju djece koristila porodiljni dopust koji je trajao 6 mjeseci, a s obzirom da je razlika njihove djece 14 mjeseci ona je dala otkaz u V. da bi se mogla brinuti o djeci i oko tri godine je bila bez posla, a tuženik je nakon tvrtke B. K. radio u Š.. Ona je nakon tri godine nezaposlenosti

jednu sezonu radila u H. P., a početkom 1979. se zaposlila u O. A. B. i to u računovodstvu. Za vrijeme rada u O., a kako bi ona i S. riješili stambeno pitanje tj. kako bi uredili kuću da bude uvjetna za stanovanje ona je od strane škole zatražila kredit radi rješavanja stambenog problema te je i dobila kredit od škole, a i S. je dobio kredit od škvera ali ne zna u kojem iznosu. U to vrijeme da bi dobili uopće kredit od škole oni su morali imati papir da bi se dokazalo vlasništvo nečega pa je tako došlo do zaključenja tog ugovora o darovanju 1981., morali su radi dobivanja kredita imati troškovnik i to i ona i suprug pa je komisija došla na uvid i dobila je dugoročni kredit. Potvrdila da je sve troškove oko izvođenja radova po sistemu rou bau snosio svekar, a radilo se o niskom rou bau. Potvrdila je da dok je ona radila u V. a S. u firmi B. K. da je on imao veća primanja od nje. Tijekom cijelog zajedničkog života ona je uglavnom vodila brigu o svemu. Navela je da su s proširenjem i uređenjem kuće počeli nakon što je ona dobila kredit u banci od 8.000,00 dinara, s radovima su nastavili nakon dobivenih kredita. Kuća je proširena za 3 metra prema istoku tj. izvedene su vanjske stepenice uz istočnu stranu kuće, radio se i krov za cijelu kuću pa su time dobili veliko predsoblje, napravili su wc s kupatilom, opremili su spavaće sobe na katu sa svim pregradnim zidovima i na katu su napravili dva kupatila. U prizemlju kuće je dnevni boravak, kuhinja i kupatilo ispod stepenica. Za sve te radove je trebalo dizati kredite koje su dizali ona i suprug, ona je u banke 1982. digla kredit od 50.000,00 dinara, 1984. je digla kredit od 240.000,00 dinara a 1997. je digla ukupno 10.617,00 kuna. Kuća je osposobljena za život negdje 1982. tj. na katu su bile osposobljene spavaće sobe za djecu i njih. Prizemlje sada ima površinu 100 m2 kao i kat, u prizemlju ima veći balkon a na katu manji. U odnosu na materijalna sredstava navela je da je ona u školi 1985. radila poslove voditelja računovodstva i primala je veću plaću od one koju je ranije primala u računovodstvu, tuženikova je i dalje bila malo viša. Kad je počeo Domovinski rat 1990/1991. tuženik je dao otkaz u škveru i počeo se privatno baviti prijevozom gostiju od R. do T., time se bavio neka tri mjeseca ali nakon toga on više nije radio. U vrijeme rata njoj je plaća bila mala ali je radila honorarno na ugovor o djelu tj. vodila je računovodstvo za dva kafića, ona i suprug su otvorili tvrtku na tuženikovo ime i tu je ona vodila poslove računovodstva neke dvije do tri godine te je potom tvrtka prestala poslovati, a tuženik je za tu tvrtku obilazio druge tvrtke po terenu i pribavljao poslove. Po završetku tih poslova tuženik je izrazio želju da bi se bavio ribolovom, a kako su oni prije rata imali brod za turizam, tuženik se zadužio da bi kupio opremu za ribarenje ali to nije dugo trajalo jer nije mogao podmirivati obveze te se brod prodao. Tuženik više nije radio tj. nije bio legalno zaposlen ali je znao loviti ribu za obitelj i nešto bi prodao. Ona je i dalje radila honorarne poslove jer tuženik nije radio nakon Domovinskog rata. Ona je u mirovini od 28. veljače 2020., a i dalje je besplatno radila za tvrtke koje su djeca otvorila. Ponovila je da su ona i suprug sebi osposobili prizemlje stanovanje na način da su istoga pregradili i napravili dvije sobe, kuhinju i kupatilo a djeci su na katu napravljeni jednosobni stanovi. U odnosu na zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju navela je da je taj ugovor jedna formalnost, jer je tuženikov brat želio da ostavi njihovoj djeci po polovinu dijela kuće koju on ima u vlasništvu, to su ona i suprug djeci na svojoj strani kuće osigurali takve stanove, međutim odlučili su da se ne bi ovaj istočna i zapadna strana dijelili po pola tj. da njihovi sinovi imaju svaki po 1/2 od 1/2 to su ona i tuženik odlučili da naprave taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, tako da je tuženikov brat njihovom starijem sinu dao zapadni, a oni su mlađem sinu dali istočni dio obiteljske kuće, o svemu tome su zajedno razgovarali, djever nije imao obitelj tj. svoju djecu pa je on želio na taj način ostaviti nećacima. Navela je da je sin ne uzdržava, ali da je ona u dobrim odnosima s djecom, međutim bračna zajednica je prekinuta 6. kolovoza 2018. jer je tuženik nju i verbalno i ekonomski vršio nasilje nad njom pa je ona i učinila i prijavu prema MUP K. u odnosu na tuženika 27. svibnja 2022. U odnosu na zdravlje navela je da ima dijagnozu PTSP-a i prije svakog dolaska na sud uzme tabletu a tuženik je tijekom braka imao probleme s prostatom, a ona s tuženikom ne razgovora od 6. kolovoza 2018. Na poseban upit je izjavila da je za kuću digla sve skupa 11 kredita, da je tuženik digao dva kredita od toga jedan od Š., a nešto drugo da je kupovao u L. ali da to

nije za izgradnju kuće. Za vrijeme bolesti tuženika dok je i trajala zajednica života ona se brinula o njemu a nakon toga kad je ona otišla u kolovozu 2018. u S. o tuženiku vodi brigu njihov sin S..

10. Saslušani tuženik je izjavio da su točni navodi tužiteljice o danu sklapanja braka, o stanovanju u podstanarstvu u S., te u kući njegovih roditelja u K. Š. u kojoj kući su oni bili za sebe napravili kuhinju i jednu sobu i da su tu negdje živjeli 2, 3 ili 4 godine. Potvrdio je navode o vremenu rođenja djece. Nadalje je naveo da je njegov otac imao zemljište površine oko 10.000,00 m2 u K. Š. a koje je eksproprirano od tvrtke J. i od tih novaca je njegov pok. otac kupio zemlju u

R., što je predmet ovog postupka, ne zna koliko je otac dobio izvlašteno zemljište, ali je ovo zemljište u R. platio 20 milijuna dinara, od preostalog novca je njegov otac financirao gradnju kuće koju je sve ugrubo završio, tj. napravio je dvojnu katnicu, naime otac je to namijenio istočni dio njemu a njegovom bratu zapadni dio. Objasnio je što to znači "ugrubo završio" tj. kuća je bila iz vani završena špruc namazom, unutarnji zidovi su bili inkartani, prizemlje je bilo uređeno na istočno i na zapadnoj strani, ta cijela kuća je bila nelegalna, nisu imali ni struje ni vode, u vrijeme kad su se u taj istočni dio kuće uselili on, supruga i dvoje djece, njegovi roditelji su se uselili u sjeverni dio tog istočnog i zapadnog dijela, a kroz to vrijeme su koristili poljski zahod. Stanovali su u takvim uvjetima da bi se zaštitili jer su naime stalno dolazila rješenja o rušenju. U prizemlju su imali dva prostora i to jedan prostor su koristili kao dnevni boravak u kojem su spavali i kuhali a drugi prostor za spavanje i to je sve trajalo jedno ljeto. Njegov otac je potom prodao staru kuću u K. Š. gdje su oni prije stanovali te je od tog novca dao njemu i njegovom bratu po 20 milijuna dinara, oni novac nisu oročili, a od tog novca što je on dobio sagrađen je njegovim roditeljima stan na sjevernoj strani istočnog i zapadnog dijela kuće koji se sastoji od kuhinje i boravka i ulaz u kupatilo. Tuženik osim brata ima i sestru koju je otac namirio. Da bi se priključili na struju trebalo se kupiti telegrafski stup, te je tuženik prodao jednu garažu koju je imao u K. Š. koja je bila u vlasništvu njegovog oca i od tog novca su kupljeni telegrafski stupi za struju i on je baš za tu kupnju išao u P. na teren gdje je radio mjesec dana i zaradio je jedan miliju i osamsto pedeset tisuća dinara i od toga je plaćen priključak za struju. Naveo je da je on uvijek radio u škveru i da je uvijek ribario. Od sindikata u Š. je bio dobio 30 milijuna dinara nepovratno, a radi rješavanja pitanja stambenog problema, s obzirom da je u to vrijeme radio i da se gradila kuća on je od škvera dobio kredit od 90 milijuna dinara, a od tog kredita su rađeni pregradni zidovi na katu. Onaj kredit od 12 milijuna dinara – kredita kojeg je dobila tužiteljica od svog poslodavca su kupljeni bloketi i cementa za ugradnju skala, od tog novca su inkartali cijelu kuću i unutar i iz vanka, dobili su priključak za vodu. Sada je sve to legalizirano. Naveo je da je on svo vrijeme radio u Š., nakon toga je radio kao ribar tj. htio se baviti turizmom, a imali su i dizajn studio a negdje od 1995.-1997. više nije bio zaposlen. Naveo je da misli da je kuća završena negdje 1990-ih, a od 1990. on nema više nikakvih kredita ni dugova, jer se sve radilo na kredit i na dugove. Naveo je da ne zna ništa o kreditima supruge koje je ona dizala jer ga je čak jedne prigode vodila na aerodrom da potiše nešto za kredit i da je on to potpisao ali ne zna u što je utrošeno. Kad je započeo rat bilo je izbjeglica, bombardiranja i dvije godine su bile teške za njegovog oca koji je tada i umro. U svojoj obitelji on se uvijek bavio ribarenjem na crno, kupovao je hranu, a sve što je napravljeno napravljeno je od očevine. Što se tiče ugovora o doživotnom uzdržavanju, a s obzirom na dogovor njega i njegovog brata o tome da će njegov brat svoj zapadni dio kuće ostaviti jednom njihovom sinu, on i brat su se dogovorili da će on ovaj istočni dio ostaviti jednom njihovom sinu, te je se on obratio za pomoć odvjetniku i taj odvjetnik mu je rekao da je sve tj. zemljište na kojem je sagrađena kuća upisana na ime pok. oca, a u tom prvom ugovoru što mu je bio napisao odvjetnik nije bila upisana supruga, a on je želio da se i supruga zaštiti dok god su oni živi pa je tako u drugom ugovoru upisana kao primateljica uzdržavanja i supruga. Nadalje je naveo da je njihov sin kompletno uredio istočnu stranu tj. da je napravio krov za cijelu kuću tj. istočnu i zapadnu stranu, jer su oni kao roditelji prije bili napravili samo krov na svojoj strani. Što se tiče priloženog troškovnika od strane tužiteljice u spis naveo je da su se troškovnici radili samo zato da se nekom od njih odobri kredit, ne zna na koga se odnosio taj troškovnik za dobivanje kredita, ne može sa sigurnošću reći je li se baš po tom troškovniku radilo ali se sve uređivalo. Svi radovi na kući su se izvodili najmanje 90 % od strane njega i prijatelja koje bi on angažirao i platio, nikad radovi nisu bili izvođeni od strane obrtnika ili neke tvrtke a troškovnike je radio jedan njegov prijatelj, a samo radi potreba dobivanja kredit. Najveći dio novca je dobiven od strane oca za gradnju kuće a krediti su se koristili za završavanje kuće, inkartavanje, krov, za unutarnje uređenje (parketi, pločice, namještaj), a kredi koji je on dobio od 90 milijuna dinara korišten je za pregrađivanje na prvom katu na njihovom dijelu (istočni dio) i izgradnji krova, a kredit supruge od 12 milijuna dinara je korišten za kupnju cementa i bloketa za izgradnju skala. U odnosu na iskaz tužiteljice da je kuća proširena za 3 metra naveo je da je samo proširena za stepenište koje je bilo vanjsko a sada je i ono unutarnje. Istočni dio kuće se sastoji od prizemlja (jedan stan)

i kata (drugi stan). Na poseban upit naveo je da je njegov pok. oca bio digao borački kredit od nekih 11 milijuna dinara i taj kredit je vratio kad je prodao kuću u K. Š.. Naveo je da ne zna da je uopće postojao dug za kupnju svih prozora na kući,

u cijelu su kuću uloženi očevi novci i njegov kredit kao i novac tužiteljice što je već prije rekao. Tuženik ne zna da bi njegov otaca imao ikakav dug – račun za sestrin krov jer mu je otac već rekao da je sestru namirio.

11. Iz cjelokupnog gradiva kao i iskaza samih stranaka nedvojbeno je da je predmetna nekretnina završena negdje 1990.-ih, to se u ovom slučaju a sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ-a) primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine, a sve radi razjašnjenja i utvrđenja je li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

12. Temeljem odredbe čl. 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina. Čl. 278. st. 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u čl. 277. tog zakona je njegova posebna imovina. U smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

13. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za KO K. Š. broj ZU 1278

utvrđeno je da je kat. čest. 1714 zvana K. ukupne površine 480 m2 upisana na ime S. S. pok. G. (tuženika), da se predmetna nekretnina sastoji od

dvorišta površine 376 m2 i kuće 104 m2, da je izvršena zabilježba spora na predmetnoj nekretnini a na temelju primjerka tužbe u ovoj pravnoj stvari. Pregledom zapisnika OS u S., SS u K. L. z.k. odjel broj Z-

1655/2008/1278 od 14. prosinca 2009. utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao posjednik na kat. čest. 1714 a koja kat. čest. odgovara ranijem dijelu kat. čest. 1319/3, a pregledom ZU 1696 je utvrđeno da je predmetna nekretnina upisana u korist S.

M. G. i S. S. G. za 1/2 dijela, te je brat tuženika M. S.

izjavio da je suglasan da se izvrši upis prava vlasništva novonastale kat. čest. 1714 u korist njegovog brata S. S. za cijelo i to istočnog dijela nekretnine te je sud donio rješenje da se čestica zem. 1714 upiše u novi Z. 1278 a kao vlasništvo 1/1 da se upiše S. S. pok. G..

13.1. Pregledom darovnog ugovora K. S. 3. 1. je utvrđeno

da je S. G. pok. M. (otac tuženika) tuženiku darovao i ustupio u

vlasništvo sa svim pravima služnostima i pripadnostima sinu S. S. 1/2 dijela čest. zem. 1319/3 K. K. Š. i to istočni dio stambene zgrade sagrađene na toj čestici koja se sastoji od prizemlja i kata, tako da u prizemlju ima dnevni boravak i kuhinja a na katu četiri spavaće sobe sa svim sanitarijama uz pravo daroprimca – tuženika da traži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Vrijednost nekretnine je označena sa 10.000,00.-Dinara. Između stranaka nije sporno da je predmetnu nekretninu u rou bau sistemu izgradio pok. otac tuženika G. S..

Međutim između stranaka je sporno je li ta predmetna nekretnina u kojoj mjeri bila dovršena za stanovanje te koliko su i što su stranke ulagale tijekom braka u uređenje te nekretnine i je li došlo do znatnog povećanja vrijednosti nekretnine, od kojih sredstava su se vršila ulaganja. Naime tužiteljica je tvrdila da je ta kuća bila izgrađena u grubim građevinskim radovima da nije imala pregradne zidove, da nije bilo ni priključaka za električnu energiju, za vodu, o zatvorima na kući, nisu bilo izgrađeno unutarnje stepenište, a tužiteljica je tvrdila da su sva ta ulaganja bila od kredita koje je ona podizala za rješavanje stambenog problema od strane O. A. B. od 3.

kolovoza 1981., u školi u kojoj je ona radila i od koje je dobila kredit iz F. za stambenu izgradnju u iznosu od 120.000,-dinara, ugovora o kreditu kojeg je zaključila tužiteljica sa SB od 15. svibnja 1981., u iznosu od 8.000,00 dinara, a

o čemu je sudu i dostavila dokaze, a tužiteljica je i spominjala i kredit iz 1984. na iznos od 240.000,00 dinara, kredit iz 1982. od 50.000,00 Dinara i kredit od 1997. od 10.617,00 kuna, a o kojim kreditima sudu nije dostavila dokaz. Međutim tuženik s druge strane nije negirao da je njegov pok. otac predmetnu nekretninu završio u grubo tj. da je kuća bila završena sa špruc namazom, da su svi unutarnji zidovi bili inkartani te da je bilo uređeno prizemlje. Međutim tuženik je isticao da je njegov otac dalje financirao gradnju odnosno uređenje te kuće i to od sredstava koje je pok. otac dobio prodajom stare kuće u K. Š. te da je još sa sjeverne strane istočnog i zapadnog dijela ove dvojne kuće napravljena kuhinja i boravak. Radi ostvarenja prava na priključak na električnu energiju prodana je garaža njegovog oca u K. Š. te je on išao na

P. na teren gdje je ostvario visoki novac. Od škverskog sindikata je dobio 30 milijuna nepovratno a od svog poslodavca za rješavanje stambenog pitanja je dobio 90 milijuna dinara s obzirom da se kuća gradila. Nije negirao činjenicu da je od kredita kojeg je dobila supruga od svog poslodavca i to 12 milijuna su kupljeni bloketi i cemenat za ugradnju stepeništa. Obje stranke su u svojim iskazima potvrdili da su bili rađeni troškovnici a sve kako bi od svojih poslodavaca dobili kredite za rješenje stambenog pitanja. Na temelju svih tih izvedenih dokaza sud utvrđuje da bi svako ulaganje u nekretninu koja je vlastita imovina jednog od supružnika za vrijeme trajanja njihovog braka, a što nije sporno da je predmetna čest. zem. i istočni dio obiteljske kuće bio posebna imovina tuženika koji je istu stekao darovanjem, a koje je to ulaganje izvršeno radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz imovine stečene radom, predstavljalo bračnu stečevinu. Međutim u ovom postupku sud smatra da je bilo nužno provesti vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke kako bi se utvrdilo jesu li ta zajednička ulaganja izmijenili prijašnji oblik i oblik kuće, tj. je li tim ulaganjima bitno izmijenjen identitet posebne imovine tuženika i jeli nastala nova stvar a po mišljenju suda izgradnja unutarnjeg stepeništa nije samostalna stvar, no kako je sud na ročištu održanom dana 14. ožujka 2023. a sukladno pravilu otvorenog pravosuđenja upoznao stranke o potrebi građevinskog vještačenja, ali su tužiteljica i njen punomoćnik izjavili da njima ne treba nikakvo građevinsko vještačenje jer tužiteljica ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu kako je to u svojoj tužbi naznačila. Stoga sud smatra da se u ovom postupku ne može apriori donijeti zakonita i pravedna odluka niti odluka utemeljena na odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima na način da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine jer je bilo nužno raspraviti i utvrditi u kojoj mjeri vrijednost samog zemljišta nekretnine – kuće izgrađene u rou bau sistemu sudjeluje u vrijednosti cijele nekretnine. Kako tužiteljica u ovom postupku ističe stvarno pravni zahtjev, a nije sporno da je doprinosila zajedničkom domaćinstvu stranaka radom i zaradom, sud smatra da tužiteljica može imati samo obvezno pravno potraživanje, a to nije predmet ovog spora pa sud o tome nije ni mogao raspravljati niti odlučivati jer bi time išao preko granica postavljenog tužbenog zahtjeva. Radi navedenog odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

14. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji u ovom postupku jer da je tužiteljica zajedno sa tuženikom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju u pogledu predmetne nekretnine a koji ugovor je ovjeren od strane OS u K. L. broj R.-33/08 od 16. svibnja 2008., kojim

ugovorom su tuženik i tužiteljica označeni kao primatelji uzdržavanja, a kao davatelj uzdržavanja je označen njihov sin S. S. tj. da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine, a kojim ugovorom se S. S. obvezao svojim roditeljima tužiteljici i tuženiku osigurati doživotno uzdržavanje, njegovati ih, brinuti se o odjeći i obući, u bolesti pružiti svu potrebnu skrb, pribavljati potrebne lijekove i osigurati liječnički nadzor, a poslije smrti ih sahraniti po mjesnim običajima, sve to o svom trošku, a da će primatelj uzdržavanja S. S. ostaviti u nasljedstvo davatelju uzdržavanja ½ čest. zem. 1319/3 upisane u Z. 1696 K. K. Š. (u naravi istočna polovina kuće sagrađena na navedenoj nekretnini i istočna polovina okućnice, sve to sa svim pravima pripadnostima i služnostima), da je primatelj uzdržavanja S. S.

uknjiženi vlasnik 1/2 čest. zem. 1319/3 K. K. Š. što u naravi predstavlja istočni dio predmetne nekretnine a njegov brat M. S. pok. G. je uknjiženi vlasnik 1/2 čest. zem. 1319/3 K. K. Š. što u naravi predstavlja zapadni dio predmetne nekretnine, da je na čest. zem. 1319/3 K. K. Š. sagrađena kuća

"u blok" od koje istočna polovina koja se sastoji od prizemlja i kata u vlasništvu S.

S. pok. G. a zapadna polovina koja je sastoji od prizemlja i kata u vlasništvu

M. S. pok. G.. U tom ugovoru je nadalje navedeno da se davatelj uzdržavanja uvodi i zakonit materijalni posjed danom smrti obaju primatelja uzdržavanja te da se davatelj uzdržavanja može uknjižiti nakon smrti obaju primatelja uzdržavanja, da primatelji uzdržavanja mogu doživotno koristiti stan u prizemlju a davatelj uzdržavanja stan na prvom katu istočne polovine kuće i pripadajuće okućnice te su stranke suglasne da predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja ugovora neće opteretiti bilo kakvim teretom. Sama činjenica da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem je tužiteljica označena kao primatelj uzdržavanja ne može i nije razlog da bi se samim time prihvatila tvrdnja tužiteljice da je ona suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine, a samo postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika jer se davatelj uzdržavanja još nije uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine.

15. S obzirom da je tuženik odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka

– zajedničkih sinova stranaka S. S. i G. S., sud smatra da nije nužno niti oportuno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. B. G. i N.

K. (čije je saslušanje predložila tužiteljica u svom podnesku od 19. rujna 2022.) a poslanog 23. rujna 2022. jer je sudu ključni dokaz vještačenje po vještaku građevinske struke a što je tužiteljica odbila odnosno nije predložila provođenje tog vještačenja.

16. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o privremenoj mjeri a sve iz razloga što je u zemljišnim knjigama KO K. Š. Z. 1278 dana 28.

veljače 2020. izvršena zabilježba spora između stranaka a temeljem tužbe iz ovog postupka, što je već samom takvom zabilježbom postignuta svrha upozorenja trećim osobama, a s obzirom i na presudu koju je sud donio u ovom postupku.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Sud smatra da je tuženik u ovoj pravno stvari uspio u cijelosti, a s osnova zastupanja po odvjetniku tuženiku je obistinjen trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to Tbr. 7.toč.1., Tbr. 8.toč.1. i Tbr. 9 za sastav odgovora na tužbu od 20. studenog 2020. 250 bodova, pristupa na ročišta održana dana 4. veljače 2022., 9. lipnja 2022., 8. rujna 2022. i 14. ožujka 2023. sve po 250 bodova, za pristup na ročište od 28. listopada 2021., za pristup na ročište od 28. listopada 2021. 25 % od 250 bodova, a s obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn, što daje ukupno 19.687,50 kn/2.612,98 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a daje ukupno 24.609,37 kn/3.266,22 EUR. Tuženiku je priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.180,00 kn/156,61 EUR, pa bi sveukupni trošak tuženika iznosio 25.789,37 kn/3.422,84 EUR. Dosuđeni trošak tužiteljica je dužna nakaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve sa zateznom kamatom sukladno čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

U Splitu, 24. travnja 2023.

S U D A C:

Anđelka Rađa v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

Ž