REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 296/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića član vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tužene A. B. d.d. u Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1578/2021-2 od 27. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1183/2020-26 od 25. listopada 2021., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1578/2021-2 od 27. siječnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1183/2020-26 od 25. listopada 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 36.284,70 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2467/2022-2 od 29. studenog 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije u ovom postupku zbog pravnog pitanja:
"Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"
4. Po navedenom dopuštenju, protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužena s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.284,70 kn s osnove pretplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredba o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 016-776/2007 koji je zaključio tužitelj kao korisnik kredita sa tuženom kao kreditorom odnosno s pravnim prednikom tužene H.-A.-A.-B. d.o.o. 29. studenog 2007.
8. Na okolnost da je kreditni referent tužene tužitelju objasnio značenje valutne klauzule, ekonomske posljedice preuzetih obveza, da je tužena tužitelju nudila i druge kreditne proizvode, primarno s valutnom klauzulom u eurima ili kunske kredite, dakle da se o spornoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, u smislu odredaba čl. 81. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) tužena je predlagala saslušanje svog djelatnika.
9. Sudovi nižeg stupnja odbili su taj prijedlog zaključivši da se nije radilo o pregovaranju, kojim se sporne odredbe ugovora čine potrošaču suštinski razumljivima, odnosno da postupanje tužene nije imalo značaj pregovaranja kojim se korisniku kredita kao potrošaču daju relevantne i potpune informacije na temelju kojih bi mogao donositi razborite i informirane odluke i na temelju kojih bi mogao procijeniti ekonomske posljedice ponuđenih odredaba ugovora na njegove financijske obveze.
10. U biti, da bi se odgovorilo na postavljeno pravno pitanje, valja odgovoriti može li se tužitelj pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredba, u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, tj. na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te zbog toga može li sud u individualnom postupku ne provesti gore navedeni dokaz predložen po tuženoj.
10.1. Prema odredbi čl. 81. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača (st. 1.), te ako trgovac tvrdi da je u pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovarao, dužan je to i dokazati (st. 4.).
10.2. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem "za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog pojedinačnog interesa“. Također je navedeno "Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće".
10.3. Prema tome, predmet kolektivnog spora i dokazivanje u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u pregovaračkoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.
10.4. Dakle, stajalište je ovog suda da se u postupku kolektivne zaštite odlučivalo u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca. Obzirom na navedeno u povodu pojedinačne tužbe potrošača, sud o nedopuštenoj odredbi u okviru šireg zaključka iz kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.
10.5. Stoga je prema shvaćanju ovog sudu, tužena, osnovano tvrdila da joj je sud morao omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
10.6. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje.
10.7. Naprijed navedeno shvaćanje je izneseno i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
11. S obzirom na navedeno, u ovom konkretnom slučaju, zbog toga što su sudovi odbili dokazni prijedlog tužene za saslušanjem bankovnog službenika na okolnost da se pojedinačno pregovaralo, tuženoj je onemogućavano dokazivanje činjenice iz čl. 81. st. 4. ZZP, te je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je povrijeđena procesna ravnopravnost stranaka na štetu tužene.
12.Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
