Broj: 90 Pr-135/2022-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz G. V., …, OIB…, zastupan po punomoćniku Ž. K.-T., odvjetnici iz Đ., protiv tuženika N. P., OIB: …, vl. obrta za prijevoz T. P. iz S., …, zastupan po punomoćniku A. Č., odvjetniku u O.d. B. & M. D.j.t.d., O.

, radi isplate razlike plaće,

nakon održane glavne rasprave zaključene dana 04. travnja 2023, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku N. P., OIB: …, vl. obrta za prijevoz T.P., S., …, da tužitelju P. K., OIB: …, iz G. V., …, na ime razlike neisplaćenih plaća isplati bruto iznos od ukupno 951,54 EUR / 7.169,39 HRK[1] , sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, s tim da zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 119,84 EUR / 902,97 HRK od 15. ožujka 2021. godine, do isplate,

- na iznos od 415,85 EUR/ 3.133,21 HRK od 15. travnja 2021. godine, do isplate,

- na iznos od 415,85 EUR/3.133,21 HRK od 15. svibnja 2021. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku N. P., OIB: …, vl. obrta za prijevoz T.P., S., …, da naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju P. K., OIB: …, iz G. V., …,, u iznosu od 1.285,38 eur / 9.684,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 24. travnja 2023. pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom djelu iznad iznosa od 1.285,38 eur / 9.684,70 kn pa do iznosa od 1.916,19 eur / 14.437,50 kn, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu razlike neisplaćene plaće u iznosu od 10.687,73 kn. Navodi da je kod tuženika započeo s radom 26. veljače 2021, kao vozač taksi vozila te je radio bez prijave za što je saznao 5. svibnja 2021., kad je tuženik s njim sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme. Tuženik mu je za ožujak 2021. i travanj 2021. isplatio iznose od po 1.850,00 kn, za lipanj 2021. iznos od 1.375,58 kn dok mu za razdoblje od 1. do 5. srpnja 2021. nije isplatio ništa. Od 14. svibnja 2021. tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad. Slijedom navedenog, a budući je kod tuženika radio po 12 sati dnevno, dolazeći na posao kad god ga je tuženik zvao, smatra da nije bio primjereno plaćen za svoj rad. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku zaprimljenom 06. veljače 2023. (str. 167. – 169. spisa) smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje razliku neisplaćene plaće za mjesece veljaču, ožujak i travanj 2021. u ukupnom bruto iznosu od 951,54 eur/7.169,39 kn.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer isti smatra neosnovanim. U bitnom navodi da je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu kao vozač taksi vozila od 7. svibnja 2021. do 5. srpnja 2021. Prvo je s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 5. svibnja 2021., a zatim je 1. lipnja 2021. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj je kod njega radio sukladno Ugovorima o radu, na pola radnog vremena, 20 sati tjedno raspoređeno u 5 radnih dana. Osporava da bi tužitelj radio bez prijave, odnosno "na crno" u periodu od 26. veljače do 7. svibnja 2021. Smatra da je to nemoguće iz razloga što prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, tuženik kao taksi prijevoznik mora odrediti operatera na naplatnom uređaju prilikom izdavanja računa pa u okolnostima ako je tužitelj radio "na crno" isti ne bi mogao izdati račun. Također navodi da su kontrole taksi vozila od strane prometne policije česte i da je i zbog toga nemoguće da bi isti radio 2,5 mjeseci na crno. Do svibnja 2021. tuženik je sa svojim ocem D. P. obavljao uslugu taxi prijevoza samo s jednim vozilom, dok je radnika S. P zaposlio u ožujku 2021. Nadalje, ističe kako je neistinit navod tužitelja da mu je tuženik za ožujak i travanj 2021. isplatio plaću u iznosu od 1.850,00 kn, jer mu tuženik nije imao na osnovu čega isplatiti navedene iznose. Tužitelj je bio na bolovanju od 19. svibnja do 29. lipnja 2021. pa mu je za to razdoblje isplaćena naknada plaće . Za period od 1. do 5. srpnja 2021. tuženik je tužitelju isplatio plaću sukladno ugovorenoj visini plaće za pola radnog vremena.

3. Nakon provedene glave rasprave, ovaj sud je presudom broj: 90 Pr- 4362/2012-14 od 08. srpnja 2022.u cijelosti odbio tužbeni zahtjev (točka I. izreke) i naložio tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak postupka (točka II. izreke).

4. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu rješenjem 64 Gž R- 2683/2022-2 od 13. rujna 2022. ukinuo je presudu ovog suda u točkama I. i II. te predmet vratio na ponovno suđenje. Županijski sud u Zagrebu nalazi da je sud prvog stupnja ispustio iz vida pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbama čl. 135. Zakona o radu, konkretno pravno pravilo o teretu dokazivanja u vezi s radnim vremenom iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu prema kojem je teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu radnika na propisan način. Zbog opisanog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je uputa ovom sudu da u ponovnom postupku raspravi i utvrdi činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 65. i 69. st. 1. Zakona o radu, imajući pri tom u vidu pravila o teretu dokazivanja radnog vremena iz čl. 135. st. 4. Zakona o radu, odnosno potrebno je utvrditi je li tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja kao radnika na propisan način. Uz navedeno u ponovljenom postupku potrebno je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka I.K. (majke tužitelja) na okolnost rada tužitelja kod tuženika, po potrebi izvesti i druge predložene dokaze (financijsko vještačenje) te ocijeniti rukom pisanu evidenciju koju je tužitelju priložio uz tužbu (stranica 11 spisa).

5. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod svih navoda iz ranije provedenog postupka. Tuženik je uz podnesak zaprimljen 17. listopada 2022. dostavio evidenciju prisutnosti na radu za tužitelja i obračune isplaćene plaće/naknade plaće za mjesece svibanj, lipanj i srpanj 2021. Po uputi drugostupanjskog suda saslušana je u svojstvu svjedoka I. K. na okolnosti rada tužitelja kod tuženika, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost pravilnosti obračuna i isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju. Na prijedlog tužitelja na okolnost rada tužitelja kod tuženika saslušani su naknadno predloženi svjedoci L. L., M. M. i J. L.. Na kraju je ponovno izvršen uvid te je pročitana sva materijalna dokumentacija koja prileži sudskom spisu i to kako slijedi:

Ugovor o radu na određeno vrijeme, odluka o izvanrednom otkazu skrivljenom ponašanjem radnika, obračunske isplatne liste plaće/naknadu plaće za mjesec lipanj 2021., rukom pisana evidencija odrađenih sati, rješenje Grada …o dozvoli za obavljanje auto taksi prijevoza od 14.05.2021., rješenje Grada … od 30.11.2020., prijava o početku osiguranja na propisanom obrascu za P. S., B. A., obračunska isplatna lista plaće za tužitelja za mjesec srpanj 2021., izvadak po transakcijskom računu tuženika, izvješće o privremenoj nesposobnosti – spriječenosti za rad na tužiteljevo ime, tri fotografije dostavljene uz podnesak 28.prosinca 2021., potvrda HZMO-a na ime tužitelja od 13. travnja 2022., ispis većeg broja poruka sa društvene mreže dostavljenih uz žalbu od 15. srpnja 2022., kao i pripadajuće fotografije dostavljene uz istu žalbu, obračunska isplatna lista plaće/naknada plaće za tužitelja za mjesec svibanj 2021. uz evidenciju prisutnosti na radu za svibanj 2021., obračunska isplatna lista plaće/naknada plaće za tužitelja za mjesec lipanj 2021. uz evidenciju prisutnosti na radu za lipanj 2021., obračunska isplatna lista plaće / naknada plaće za tužitelja za mjesec srpanj 2021. uz evidenciju prisutnosti na radu za srpanj 2021., odluka o trajanju i rasporedu godišnjeg odmora za tužitelja, financijsko knjigovodstveni nalaz zaprimljen 30.studenog 2022. s pripadajućim zaključkom, ispis većeg broja poruka s društvene mreže dostavljeno uz podnesak zaprimljen 6.veljače 2023.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, koja je razlika prema navodima tužitelja nastala jer mu tuženik za veljaču, ožujak, travanj i srpnja 2021. nije isplatio cijeli iznos plaće koji mu je trebao isplatiti za obavljeni rad.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu taksi vozača, kao niti činjenica da su stranke 5. svibnja 2021. sklopile u pisano obliku Ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada od 7. svibnja 2021., odnosno 1. lipnja 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nije sporna niti činjenica da je tuženik tužitelja prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa s početkom od 7. svibnja 2021., kao niti činjenica da su oba Ugovora sklopljena za rad na pola radnog vremena, a nije sporno niti da je radni odnos tužitelju prestao 5. srpnja 2021., odlukom tuženika o izvanrednom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika.

8. Sporno je među strankama je li tužitelj kod tuženika započeo s radom 26. veljače 2021., te je li radio neprekidno do 6. svibnja 2021. bez sklopljenog ugovora o radu u propisanom obliku i bez prijave na obvezna osiguranja, te ako je radio da li je i koliko bio plaćen za taj rad. Nadalje, sporno je je li tužitelj primjereno plaćen za svoj rad kod tuženika u mjesecu srpnju 2021.

9. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku proizlaze u cijelosti činjenice koje među strankama nisu sporne, a koje su navedene u točki 7. obrazloženja pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati. Nadalje, iz dokumentacije je utvrđeno kako slijedi:

- da prema potvrdi koju je dostavio HZMO tužitelj nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje niti po jednoj osnovi u sparnom razdoblju navodnog rada bez prijave od 26. veljače do 7. svibnja 2021. (str. 45. – 46. spisa),

- da prema Ugovoru o radu tužitelj za vrijeme koje je bio uredno prijavljen na obvezna osiguranja po osnovi rada kod tuženika ima pravo na mjesečnu plaću u iznosu od 2.125,00 kn bruto i da se ta plaća odnosi na rad na pola radnog vremena, odnosno 20 sati tjedno raspoređenih u pet dana (čl. 6. i čl. 7. Ugovora o radu, str. 6 spisa),

- da je tužitelj prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, koja je sačinjena od strane specijalističke ordinacije obiteljske medicine Z.T., bio privremeno nesposoban/spriječen za rad s početkom od 19. svibnja i završetkom 29. lipnja 2021. (str. 29. spisa),

- da je prema obračunu isplaćene plaće/naknade plaće tužitelju za mjesec srpanj 2021. (razdoblje od 01. do. 05.07.2021.), obračunata naknada plaće za godišnji odmor od 12 sati uz korištenje elementa obračuna 1,00, te je na taj način prema obračunu utvrđen ukupan bruto iznos od 289,80 kn, odnosno neto iznos za isplatu od 231,84 kn (str. 26. i 27. spisa), s tim da taj neto iznos odgovara isplatnoj transakciji koju je 16. kolovoza zadao tuženik sa svog računa obrta na račun tužitelja, a u opisu koje je transakcije naznačeno "Plaća" (str. 28. spisa),

-da iz fotografija te ispisa komunikacije preko poruka sa društvenih mreža koje je dostavio tužitelj (str. 32-34, 81-117 i 170-203 spisa), proizlazi da se na fotografijama nalazi taksi vozilo tuženika, u ispisu komunikacije kao sudionik komunikacije naznačen je N. P. Posl…, D. B., Taksi E., N. P. P. T., N. P. P. T…, S.P., Grupa, s tim da su se navedeni u komunikaciji obraćali osobi koja je prikazana profilnom slikom bez navođenja naziva/ imena profila, ali iz sadržaja poruka proizlazi da se isti obraćaju osobi po imenu P.,

- da iz evidencije prisutnosti na radu tužitelja i obračuna isplaćene plaće/naknade plaće koju je dostavio tuženik (str. 130-139 spisa), proizlazi da se dostavljeni podaci odnosi na svibanj, lipanj i srpanj 2021., te da su obračuni isplaćene plaće/naknade plaće u skladu s navodima iz evidencije prisutnosti na radu za to razdoblje.

9.1. Iz ostale pročitane dokumentacije sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi niti jednu relevantnu činjenicu bitnu za razrješenje ovog spora.

10. Saslušane stranke i svjedoci u bitnom su iskazivali kako slijedi:

10.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je s radom kod tuženika započeo 27. veljače 2021., s tim da je 26. veljače 2021. bio na razgovoru vezano za posao taksista. 27. i 28. veljače 2021. radio je zajedno sa tuženikom i S. P., a od 01. ožujka 2021. počeo je raditi samostalno kao vozač taksi vozila. Rad je bio organiziran kroz pet dana u tjednu, s tim da je dva dana u tjednu trebao biti slobodan, međutim zbog obima posla, znalo se dogoditi da ne bude dva dana u tjednu slobodan već da radi. Radio je obično noću. Smjena je počinjala u 18,00 sati te je trajala do 6,00 sati ujutro. Tuženik mu je obećavao da će ga prijaviti na obvezna osiguranja, a to je učinio tek oko 07. svibnja 2021. kad mu je uručio i Ugovor o radu koji je potpisao. Nije mogao reći sa sigurnošću kojeg mu je točno datuma otvoreno bolovanje, a misli da je to bilo zadnjih 15 dana u lipnju. Međutim, zbog prijateljskih odnosa sa tuženikom i povećanom obimu posla radio je kod tuženika i za vrijeme bolovanja također u noćnim smjenama koje su trajale 12 sati. Tuženik mu je za ožujka i travanj 2021. isplatio za obavljeni rad iznose od po 2.000,00 kn na ruke, a za ostale mjesece kako je to naznačeno u isplatnim listama. Na upit suda, pojasnio je da je rukom pisanu evidenciju odrađenih sati na listu 11 spisa, koju je dostavio uz tužbu, sačinila njegova majka, koja je zapisivala svaki dan nakon što se vratio s posla koliko je sati tog dana odradio kod tuženika.

10.2. Tuženik je u svom iskazu naglasio da je obrt počeo s radom u 2020. godini te je do svibnja 2021. radio s jednim taksi vozilom. U početku su radili on i njegov otac D. P. U ožujku 2021. zaposlio je S.P., a kad su za taksi prijevoz registrirana još tri vozila, u svibnju 2021. zaposlio je još troje radnika među kojima je i tužitelj. Radnici S.P.i I. F. radili su smjene od po 8 sati, dok su tužitelj i A. B. radili četiri sata dnevno na način da su uskakali kad je trebalo odmoriti ostale vozače odnosno tijekom tjedna bi uskakali nekad dva, nekad tri dana, ovisno o rasporedu vozača koji su radili smjenu od 8 sati. Naglasio je, na upit punomoćnika tužitelja, da je tužitelju plaćao noćni rad. Tužitelj je samoinicijativno zatvorio bolovanje te je došao raditi krajem lipnja 2021., s tim da je napravio incident na način da je došao u sjedište obrta gdje je galamio i udarao po vozilu, rekao je da je napadnut od strane putnika pa je istom zbog toga dao otkaz.

10.3. Svjedoci S. P., A. B. i D.P. u bitnom su suglasno izjavili da nemaju saznanja da bi tužitelj radio kod tuženika kao vozač taksija prije mjeseca svibnja 2021. Pored toga, S. P. je izjavio da je u ožujku i travnju 2021. smjene predavao tuženikovom ocu, rad je bio organiziran u tri smjene, ali se radilo po potrebi nekad čak i sa jednim vozilom, ovisno o intenzitetu posla. Naglasio je da je do početka svibnja tuženik koristio samo jedno taksi vozilo, s tim da je on radio u smjenama od po osam odnosno deset sati.

10.4. Svjedok V. Š. izjavila je da je s tužiteljem započela emotivnu vezu u travnju 2021. pa joj je zbog toga poznato da je tužitelj tijekom travnja 2021. odlazio raditi kod tuženika. Tužitelj joj je rekao da je radio po 12 sati kod tuženika te da je s radom započeo u veljači 2021. Tijekom lipnja 2021. radila je kod tuženika u call centru pa joj je poznato da su u to vrijeme svi taksi vozači tuženika pa tako i tužitelj radili smjene koje su trajale 12 sati.

10.5. Svjedokinja I. K., majka tužitelja, u bitnome je izjavila da je tužitelj kod tuženika s radom započeo 26. veljače 2021. Radio je noćne smjene u trajanju od po 12 sati. Budući tuženik tužitelju nije dao Ugovor o radu, osobno je zapisivala koliko je tužitelj koji dan odradio kod tuženika, jer je takvu praksu koristila i za sebe osobno kad je radila po nadnicama. Nakon što joj je sud na uvid predočio rukom pisanu evidenciju sa str. 11 spisa, ista je potvrdila da je to evidencija koju je ona vlastoručno sastavila. Evidenciju je prestala voditi zato što su joj se ukućani smijali, a zbog čega se osjećala nelagodno. Iznosi koji su podcrtani u rukom pisanoj evidenciji uz koje stoji oznaka "kn" su novčani iznosi koje je tuženik isplatio tužitelju za odrađeni rad u vremenu na koji se odnosi rukom pisana evidencija. To je svjedokinji poznato iz razloga što je upravo te iznose tužitelj predavao svjedokinji na ruke, jer žive u istom kućanstvu i dogovor među njima je bio da sve zarađeno tužitelj preda svjedokinji odnosno svojoj majci.

10.6. Svjedoci L. L., M.M.i J. L. u bitnom su iskazivali da su koristili taksi usluge tuženika te da ih je taksijem tuženika vozio tužitelj i to najčešće u kasnim večernjim satima. Konkretno L. L. i M. M. navode da su bili u vezi tijekom veljače, ožujka i travnja 2021. te da je upravo tužitelj sa tuženikovim taksijem L. L. dovozio kod M. M. gdje je ista ostajala do jutarnjih sati, te ju je u jutarnjim satima odvozio kući. Svjedok J. L. izjavio je da ga je tužitelj sa tuženikovim taksijem često znao voziti na posao u DS S. gdje je radio noćne smjene. Na posao ga je odvozio oko 21,15 sati te ga je oko 6,00 sati ujutro vraćao kući s posla. L. L. naglasila je da joj je tužitelj izdavao račun za obavljenu uslugu taksi prijevoza, M. M. je naveo da je tužitelju plaćao 15,00 kn vožnju bez izdanog računa, dok se J. L. nije mogao sa sigurnošću sjetiti, ali misli da je tužitelj izdavao račune.

11. Iz. čl. 10. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Čl. 14. ZR-a propisano je kako slijedi:

- da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, s tim da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora,

- ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku poslodavac je obvezan radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada.

- ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

- poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu.

11.1. Nadalje, čl. 135. st. 1. ZR-a propisano je da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, s tim da je st. 4. istog članka propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ZR-a na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Iz čl. 5. st. 1., 2. i 3. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni te da ista mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, s tim da se pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije. Prekovremeni rad i noćni rad uređeni su čl. 65. i 69. ZR-a, a iz istih u bitnom proizlazi da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena, s tim da je iznimno ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev, poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od kad je prekovremeni rad naložen. Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između 22,00 sata uvečer i 6,00 sati ujutro.

11.2. Temeljem čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, čl. 221.a. ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ponovno analizirajući i cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP- a te primjenjujući citirane pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan pa je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I..

13. Da je tužitelj kod tuženika radio bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje odnosno bez sklopljenog pisanog ugovora o radu i uručene potvrde o sklopljenom ugovoru o radu u vremenu od 26. veljače 2021. do zaključno sa 06. svibnjem 2021. proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka I. K., V. Š., L. L., M. M. i J. L., kao i iz rukom pisane evidencije odrađenih sati rada koje je sastavila I. K., majka tužitelja (str. 11 spisa) te iz ispisa pisane prepiske sa društvene mreže koju je tužitelj priložio u spis (str. 81-117 i 170-203 spisa). Budući je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu radi isplate koji se zasniva na tzv. "radu na crno", koji je rad zabranjen i kažnjiv te teško dokaziv, sud je uzimajući u obzir razmjer i težinu povrijeđenog prava, cijeneći pri tome i okolnost da je pravo na rad i zaradu zajamčeno čl. 55. i 56. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014), mišljenja da je u konkretnom slučaju bio ovlašten radi utvrđivanja razmjera povrede zaštićenog prava i razjašnjenja svih spornih činjenica izvoditi dokaze koje su stranke predložile i nakon zaključenja prethodnog postupka. Zbog toga su izvedeni dokazi saslušanjem dodatnih svjedoka L. L., M. M. i J. L., koje je predložio tužitelj u fazi glavne rasprave te je izvršen uvid u ispis prepiske s društvene mreže, koji je također dostavljen u fazi glavne rasprave. Pri tome treba naglasiti da je tuženik također tek u fazi glavne rasprave dostavio podnesak uz koji je po prvi put priložio evidenciju prisutnosti tužitelja na radu i sve isplatne liste, iako je teret dokaza radnog vremena prema čl. 135. st. 4. ZR-a od početka postupka bio na njemu pa je u takvim okolnostima tužitelju dopušteno predlagati dokaze kojima osporava istinitost i/ili cjelovitost dostavljene evidenciji prisutnosti na radu.

13.1. Svjedoci I. K., V. Š., L. L., M. M. i J.L., koji su propisno upozoreni, u bitnome su istovjetno izjavili da im je poznato svakom iz različitih razloga koje su naveli u svojim iskazima da je tužitelj u vremenu veljača, ožujak travanj upravljao taksi vozilom tuženika odnosno za istoga je radio. Njihove iskaze u tom dijelu sud u cijelosti smatra istinitim i vjerodostojnim i to iz razloga što su isti u skladu sa ručno pisanom evidencijom odrađenih sati (str. 11 spisa), koju je sastavila majka tužitelja, a koja je izjavila da je pisanu evidenciju vodila od početka tužiteljevog rada kod tuženika 26. veljače 2021. zapisujući odrađene sate svaki dan kad se tužitelj vratio s posla i to iz razloga što tuženik tužitelju nije dao pisani Ugovor o radu pa kako je imala naviku i za sebe u dane kada je išla u nadnicu voditi evidenciju, istu je vodila i za tužitelja. Tužitelj joj je sin, s njim živi u zajedničkom kućanstvu te je evidenciju prestala voditi krajem ožujka, jer joj je bilo neugodno budući su joj se ukućani smijali zbog čega i dalje sve zapisuje. Takav njezin iskaz sud smatra životnim i okolnosnim, budući je ista iz vlastitog iskustva radeći po nadnicama i za sebe vodila evidenciju kako ne bi bila zakinuta pa je logično da je evidenciju vodila i za sina kad je čula da je počeo raditi kod tuženika, a bez da mu je isti dao pisani ugovor o radu.

13.2. Nadalje, iz pisanog ispisa komunikacije sa društvene mreže koju je tužitelj priložio u spis jasno proizlazi da je ista nastala u vremenskom razdoblju koje se odnosi na utuženo razdoblje odnosno kraj veljače, ožujak i travanj 2021. Tako npr. na str. 84. -87. spisa u ispisu poruka jasno je vidljivo da se osoba čiji profil na društvenoj mreži nosi naziv "N. P. Posl…" obraća osobi po imenu P., s tim da je P. ime tužitelja u ovom predmetu, te od istog traži da dođe na smjenu ako može. Također, u poruci od 06. ožujka 2021. obraća se P. da ga ima u vidu za vožnje, jer su on i voditelj u gužvi, s tim da je on i na putu, a S. taj dan radi noćnu. Također, u poruci od 08. ožujka 2021. traži da mu se donese svjedodžba radi prijave. U poruci od 08. ožujka 2021. razvidno je da Petar radi noćnu smjenu do 7,00 sati ujutro s tim da ga se upozorava da ne zaboravi na vožnju koju ima u 5,20, a što je u skladu i sa rukom pisanom evidencijom sa str. 11 spisa iz koje proizlazi da je tužitelj taj dan radio smjenu od 19,00 do 7,00 sati. Ispis poruka u potpunosti se poklapa sa rukom pisanom evidencijom i za dane 09. ožujka, 15. ožujka, 18. ožujka, 21. ožujka, 22. ožujka, 24. ožujka i 29. ožujka 2021. i to stoga što npr. na str. 178. spisa za 09. ožujka 2021. stoji da se u 1,36 sati P. obraća "N. P.Poslovodja T…" gdje ga obavještava da je imao vožnju za Belišće i da ide doma popiti kavu da dođe sebi, a prema evidenciji sa str. 11. taj dan je tužitelj radio od 18,00 do 4,00 sata. Nadalje, na str. 180. spisa vidljivo je da je 15. ožujka 2021. P.poslao poruku "N. P.Poslovodja T…" u 22,39 sati gdje ga obavještava da nije imao vožnju od 20,55 sati, a taj dan prema evidenciji je isti radio od 18,00 do 6,00 sati. Na str. 181. spisa vidljivo je da je 17. ožujka 2021. u 21,21 sat P.poslao poruku "N.P. Poslovodja T…" da je kod kolodvora te da će ga oko 22,00 sati zvati L.da ju vozi doma, a taj dan prema evidenciji isti je radio od 18,00 do 6,00 sati. Također, na str. 186 spisa vidljivo je da se "N. P. Poslovodja T…" obraća P. 02. travnja 2021. u 23,15 sati te ga poziva da sa Valentinom dođe na kavu i na druženje popodne u 16,00 sati te da će im on za Uskrs dati nešto što je pripremio. Također, u poruci navodi da je to namijenjeno za njegove najbolje i najvrijednije vozače i voditelje. Upravo iz ovih poruka u kojima se spominju L.i V. proizlazi i vjerodostojnost iskaza L. L.i V. Š., jer je L. L. u svojem iskazu navela da ju je u sporno vrijeme tužitelj vozio taksijem tuženika najčešće u popodnevnim i noćnim satima, te iskaz V. Š. koja je navela da je s tužiteljem bila u emotivnoj vezi od travnja 2021., kasnije se i zaposlila kod tuženika te joj je tužitelj pričao da radi kod tuženika noćnu smjenu u trajanju od 12 sati. Ispis poruka sa društvene mreže (str. 81.-117. i 170.-203. spisa) sud smatra istinitim i vjerodostojnim dokazom jer je iz naprijed provedene analize razvidno da su iste u skladu s iskazima saslušanih svjedoka i evidencijom odrađenih sati (str. 11. spisa). Također, ako se laički izvrši analiza sadržaja i stila samih poruka razvidno je da svaki sudionik ima svoj stil obraćanja. Dakle, sudionici ne koriste identičan stilski obrazac u obraćanju, koji bi izazvao sumnju da je komunikacija sačinjena od strane jedne osobe s ciljem prikazivanja točno određenih činjenica. Tužitelj koji je osobno bio nazočan svim ročištima i svjedokinja L. L. prilikom iskazivanja isticali su da poruke mogu pokazati ako je to potrebno i na vlastitim mobilnim uređajima koje su imali uz sebe. Takvo ponašanje uobičajeno je za osobe mlađe dobi jer je općepoznato da mlađe generacije većinu svojih obveza i komunikacije prikazuju na društvenim mrežama, svoje kontakte i povijest razgovora te razmijenjene poruke u pravilu rijetko brišu, odnosno razmijenjene sadržaje u pravilu čuvaju duži vremenski period. Budući se u porukama spominju konkretna imena, koja odgovaraju imenima stranaka i svjedoka u ovom postupku, sud je zaključio da takva podudarnost upućuje da su upravo tužitelj, tuženik i svjedok S. P. sudionici navedene komunikacije. Tuženikovo osporavanje vjerodostojnosti predmetne komunikacije i uspoređivanje iste s općepoznatom "Aferom SMS", koje je istaknuo u podnesku str. 204. – 205. spisa, u cijelosti je neutemeljeno i bespredmetno. Tuženik izvodi pogrešan zaključak kad tvrdi da iz spomenute Afere proizlazi da se lagano može lažirati takva vrsta komunikacije. To stoga što je općepoznat podatak, da je komunikaciju u toj Aferi s ciljem sprečavanja dokazivanja kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a lažirala osoba informatičke struke koja je s tom strukom radila u državnoj službi. Dakle, komunikaciju nije lažirao laik već stručna osoba u vezi s najtežim kaznenim djelima.

13.3. Iskaz svjedokinje A. B. sud također u cijelosti smatra istinitim i okolnosnim, budući je isti u skladu sa iskazima naprijed navedenih svjedoka I. K. i V. Š.. Naime, A. B. u bitnom je iskazivala da se kod tuženika zaposlila u svibnju 2021. te je radila noćne smjene od po 12 sati i da je iste smjene radio i tužitelj, a što su navele i naprijed navedene svjedokinje. Međutim, ista nije mogla posvjedočiti da je tužitelj radio kod tuženika prije svibnja 2021., a što je i logično s obzirom da se kod tuženika zaposlila tek u svibnju 2021. te je tužitelja u svibnju 2021. upoznala prilikom primopredaje jedne od smjena.

13.4. Iskaze svjedoka S.P. i D. P. u dijelu koji se odnosi na početak rada tužitelja kod tuženika, sud smatra nevjerodostojnim, protivnim materijalnim dokazima te usmjerenim na pogodovanje tuženiku kako bi isti u ovom postupku uspio sa svojim tvrdnjama. Naime, svjedok S. P. u svom iskazu je naveo da je tužitelja upoznao tek početkom svibnja 2021. kad mu je predao smjenu te da tužitelja nije vidio u ožujku i travnju 2021. da radi kod tuženika. Međutim, iz ispisa komunikacije sa društvene mreže (str. 184. – 185. spisa) razvidno je da se "N.P. Poslovodja T…"obraća P. dana 29. ožujka 2021. u kojem mu dostavlja lokaciju …. s prikazom na Google maps te ispod toga navodi riječi "adresa S.". Prilikom davanja iskaza S. P. je upravo tu adresu naveo kao svoju adresu. Također, na str. 193.- 200. spisa postoji ispis komunikacije od 08. ožujka, 17. ožujka, 15. travnja, 18. travnja i 23. travnja 2021. više osoba unutar iste grupe na društvenoj mreži u kojoj aktivno sudjeluje i S. P., s tim da isti 17. ožujka 2021. upozorava osobu "@...." da ne zaboravi da ima vožnju. Prema tome, iz opisane komunikacije jasno proizlazi da je S. P. neistinito iskazivao u dijelu svog iskaza kad je rekao da je tužitelj kod tuženika počeo raditi tek početkom svibnja 2021. te da prije toga nije radio.

13.5. Evidenciju prisutnosti na radu koju je tuženik dostavio u sudski spis zajedno sa obračunskim listama za tužitelja za svibanj, lipanj, srpanj 2021. (str. 130- 139 spisa), sud smatra nepotpunom. Naime, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, ispisa komunikacije među strankama iz spornog razdoblja (str. 81.-117. i 170.-203. spisa), te rukom pisane evidencije odrađenih sati (str. 11. spisa), nesporno proizlazi da je tužitelj kod tuženika započeo raditi 26. veljače 2021., a budući tuženik za period od 26. veljače do zaključno sa 06. svibnjem 2021. tužitelja nije prijavio na mirovinsko i zdravstvena osiguranja, odnosno istome nije dao pisani ugovorom o radu ili potvrdu o sklopljenom ugovoru, logično je da ga za to vrijeme nije vodio u evidenciji prisutnosti na radu niti mu je obračunavao plaću u skladu sa zakonskim propisima. Stoga tuženik niti ne raspolaže evidencijom prisutnosti na radu tužitelja za taj period. 13.6. Nisu točni navodi tuženika koje je isticao tijekom postupka, a prema kojima su česte kontrole taksi vozača te zbog toga prema njegovim navodima gotovo je nemoguće da vozilom upravlja osoba s kojom nema zaključen ugovor o radu. Naime, iz čl. 109. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 41/2018 i 30/2021), jasno proizlazi da policijski službenici prometne policije nisu ovlašteni sankcionirati prekršaje iz tog Zakona. Nadzor provedbe citiranog Zakona u nadležnosti je Državnog inspektorata - Inspekcije rada, Tržišne inspekcije, Sektora inspekcije sigurnosti prometa i ceste Ministarstva mora i infrastrukture, Carinske uprave te odgovarajućeg komunalnog odjela Grada … i drugih jedinica lokalne samouprave na čijem području je tuženik imao koncesiju za obavljanje taksi prijevoza. Slijedom navedenog, policijski službenici ako su u navedenom periodu provodili češće kontrole, što je manje vjerojatno jer je riječ o vremenu kad je veliki broj ljudi još uvijek bio u samoizolaciji zbog Covida 19 zbog čega je bio angažiran veći broj pričuvnih policijskih službenika kako bi se popunile smjene, a što je ovom sudu poznato iz brojnih drugih predmeta gdje isti tuže RH zbog neisplate putnih troškova, tad su isti prilikom nadzora bili ovlašteni postupati isključivo po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kojim nije uređen radni odnos, uvjeti i sam rad taxi prijevoznika. Inspekcijski nadzori Državnog inspektorata - Inspekcije rada, Tržišne inspekcije, Sektora inspekcije sigurnosti prometa i ceste Ministarstva mora i infrastrukture većinom se provode prilikom dojave o kršenju odredbi iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu te u svakom slučaju nisu tako učestali kako tvrdi tuženik.

13.7. Budući iz iskaza svjedoka I.K., V. Š., L. L. i M. M., kao i iz ispisa komunikacije među strankama iz spornog razdoblja (str. 81.-117. i 170.-203. spisa), proizlazi da je tužitelj kod tuženika radio smjene noću duže od 8 sati i u travnju 2021., sud je prihvatio kao točne tužiteljev tvrdnje da je i u travnju radio kao u ožujku jer za travanj ne postoji cjelovita rukom pisana evidencija. Stoga je prihvaćen treći izračun iz Zaključka Nalaza sudskog vještaka u kojem je za mjesec travanj 2021. izračun izvršen prema satnici za ožujak 2021. Nalaz financijsko knjigovodstvenog vještaka sud cijeni točnim jer je napravljen prema pravilima struke, a i stranke na isti nisu imale primjedbe u dijelu koji se odnosi na matematički izračun i metode korištene kod izračuna. Budući je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu s naprijed opisanim trećim izračunom iz Zaključka Nalaza, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio razliku manje isplaćene bruto plaće kako je to i naznačeno u točki I. izreke presude.

14. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), s tim da je tužitelj odbijen u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak sadržan u pojedinim dosuđenim iznosima razlike manje isplaćene bruto plaće, budući iz čl. 24. i 25. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), proizlazi da isti dospijevaju tek sa isplatom plaće.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da je omjer uspjeha u parnici ocjenjen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).

15.1. Slijedom navedenog, tužitelj je uspio u postupku sa 83,54% (100% u odnosu na osnovu i 67,08% u odnosu na visinu (100+67,08=167,08:2=83,54). U odnosu na osnovu njegov je uspjeh 100% jer je dokazao da je radio u vremenu od 26. veljače do zaključno s 06. svibnjem 2021. kod tuženika bez ugovora o radu u pisanom obliku i bez prijave na obvezna osiguranja, a u odnosu na visinu zahtjeva treba istaknuti da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu isti zatražio isplatu iznosa od 7.169,39 kn, dok je prilikom podnošenja tužbe tražio isplatu iznosa od 10.687,73 kn, pa se izračunom za visinu dobiva 7.169,39/10.687,73x100=67,08. Tuženik je uspio u postupku sa 16,46% (0% u odnosu na osnovu i 32,92% u odnosu na visinu, 0+32,92=32,92:2=16,46). Budući je tužitelj uspio u većoj mjeri i to sa 83,54%, od njegovog uspjeha oduzima se uspjeh tuženika koji iznosi 16,46% pa je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici 67,08%.

15. 2. Tužitelju su dosuđeni troškovi sukladno troškovniku tužitelja, koji su prema mišljenju ovog suda bili potrebni za vođenje parnice, a u kojima je sadržan i

PDV i to kako slijedi:

- za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 165,90 eur / 1.250,00 kn (Tbr. 8. 1. Tarife, str. 1. -3. spisa),

- za zastupanje pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu 07. travnja 2022. u iznosu od 82,95 eur / 625,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife, str. 41. - 42. spisa),

- za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na glavnoj raspravi održanoj 23. lipnja 2022. u iznosu od 165,90 eur / 1.250,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife, str. 55. - 63. spisa),

- za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na raspravi održanoj 15. studenog 2022., 21. veljače 2023. i 04. travnja 2023. u iznosima od po 3x 248,86 eur / 1.875,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife, str. 140. – 143., 206. – 207. i 215. - 219. spisa),

- za sastav po punomoćniku odvjetniku podneska od 28. prosinca 2021. u iznosu od 165,91 eur / 1.250,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife, str. 30-34 spisa), jer se istim tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- za sastav po punomoćniku odvjetniku podneska od 06. veljače 2023. u iznosu od 248,86 eur / 1.875,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife, str. 167-203 spisa, jer se istim tužitelj očitovao o Nalazu vještaka te je u istom sukladno Nalazu postavio konačni tužbeni zahtjev),

- za sastav po punomoćniku odvjetniku žalbe protiv presude od 15. srpnja 2022. u iznosu od 207,38 eur / 1.562,50 kn (Tbr. 10.1. Tarife, str. 77. – 117. spisa).

15.3. Uz navedeno tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje od 132,72 eur /1.000,00 kn (str. 147. – 148. spisa), a što ukupno s troškovima iz točke 15.2. obrazloženja ove presude iznosi 1.916,19 eur / 14.437,50 kn. Temeljem svega navedenog, a s obzirom na utvrđeni postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 67,08%, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.285,38 eur / 9.684,70 kn (67,08% od priznatih 1.916,19 eur / 14.437,50 kn).

15.4. Vezano za priznate troškove postupka sud smatra bitnim naglasiti da je punomoćnica tužitelja u troškovniku za sastav tužbe, sastav podneska od 28. prosinca 2021. i sastav žalbe protiv presude, te za zastupanje na ročištima 07. travnja i 23. lipnja 2022., troškove postupka zatražila prema vrijednosti boda od 10,00 kn, a za ostale radnje nakon toga prema vrijednosti boda od 15,00 kn. Prema tome, kako tužitelj nije troškove zatražio za sve radnje prema vrijednosti boda 15,00 kn, sud nije u cijelosti mogao primijeniti Tbr. 48. t. 3. Tarife jer da je po istom postupio prekoračio bi zahtjev tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 24. travnja 2023.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

(u zamjeni SUDAC ZVONIMIR ROGIĆ)

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Punomoćniku tuženika