Poslovni broj: 99. P Ob-14/2023-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužitelja D. Z., OIB: ..., iz T., B. i H., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O., protiv I-tužene M. Z. iz Č., OIB: ..., i II-tužene mlt. R. Z. iz Č., OIB:..., zastupane po majci i zz M. Z., a obje zastupane po punomoćnici T. R., odvjetnici u O. te II-tuženica zastupana po posebnoj skrbnici A. H. iz Centra, radi osporavanja očinstva, nakon provedenog postupka, dana 24. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja D. Z. protiv tuženica M. Z. i mlt. R. Z. podnesena 11. siječnja 2023. kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužitelju da prvotužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 547,25 eura/4.123,25 kuna[1] roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. siječnja 2023. podnio tužbu radi osporavanja očinstva drugotuženoj mlt. R. Z. Tvrdi kako su on i prvotužena bračni drugovi, no da je u tijeku postupak radi donošenja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete živjeti, osobnim susretima i uzdržavanju poslovni broj: R1 Ob-420/2022. Ističe kako je drugotužena, mlt. R. Z. rođena ... u O., a bračna zajednica tužitelja i prvotužene je faktično prestala postojati krajem svibnja 2022. Tužitelj je u matici rođenih upisan kao otac mlt. drugotužene temeljem presumpcije bračnog očinstva. Navodi kako je prije faktičnog prestanka bračne zajednice, a i prije samog rođenja mlt. drugotužene često izbivao iz kućanstva te su odnosi između njega i prvotužene bili narušeni. Samim time imao je određene sumnje u svezi s očinstvom nad mlt. drugotuženom koje je potvrdio kasnije kada je načuo od drugih ukućana da mlt. drugotužena možda nije njegova kćerka. U očinstvo nad mlt. drugotuženom počeo je sumnjati već nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, no pojedina događanja i ono što je i on sam čuo na krštenju mlt. drugotužene dovela su do opravdane sumnje u očinstvo. Predlaže da sud presudom utvrdi da on nije otac drugotužene koju je rodila prvotužena.

2. I-tuženica M. Z. navodi, a budući da iz tužbe proizlazi da je tužitelj posumnjao da nije otac mlt. R. još za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice koje su mu se potvrdile na krštenju mlt. R., da je tužba nepravovremena budući da je krštenje bilo održano 29. svibnja 2022. Predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravovremenu. Podredno predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, budući da nema sumnje da je tužitelj otac mlt. R. jer prvotužena nije bila niti s jednim drugim muškarcem.

3. Radi zaštite prava i interesa II-tužene imenovana joj je posebna skrbnica A. H. rješenjem ovoga suda od 17. siječnja 2023. Posebna skrbnica se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ali se ne protivi izvođenju predloženih dokaza obzirom da je u interesu i za dobrobit mlt. djeteta utvrđenje bioloških roditelja. Mlt. R. je dijete niske kronološke dobi (godinu dana) pa s istom nije obavila razgovor jer nije sposobna shvatiti predmet ovog postupka, ulogu posebnog skrbnika te izraziti svoje mišljenje.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj ističe kako je točno da je on još za vrijeme faktične zajednice imao određene sumnje o tome da je on otac mlt. R. jer je čuo od drugih ljudi da on potencijalno nije otac djeteta, što on i dalje nije želio vjerovati jer nije imao dovoljno dobar razlog niti konkretan dokaz. Ovu tužbu je podnio zato što je prvotužena protiv njega u srpnju 2022. pokrenula niz radnji i postupaka: pokrenula je izvanparnični postupak radi privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati, dana 4. srpnja 2022. godine su tužitelj i prvotužena sudjelovali u postupku obveznog savjetovanja koji je pokrenut temeljem zahtjeva prvotužene, dok je 11. srpnja 2022. godine je tužitelj dobio poziv za prvi sastanak obiteljske medijacije. Sve prethodno navedeno je za tužitelja bio konkretan dokaz odnosno činjenica koja bi opravdala njegovu sumnju u očinstvo mlt. drugotužene. Stoga smatra kako nije došlo do proteka roka od šest mjeseci od saznanja činjenice zbog koje bi osporavao očinstvo drugotužene jer on nije imao ni jedan dokaz ni jednu činjenicu kako bi potkrijepio svoju sumnju te takav dokaz ni sada nema, već samo sumnju koja je kao takva počivala na onome što je čuo od drugih ljudi, a ne da je imao kakvu konkretnu činjenicu.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u: rodne listove za djecu stranaka, račune i sms poruke te je saslušao tužitelja i I- tuženu.

6. Iz rodnih listova je utvrđeno kako je mlt. R. rođena ... u O. te je kao otac upisan tužitelj D. Z., a kao majka je upisana prvotužena M. Z. Nije sporno među strankama da je tužitelj upisan na temelju presumpcije o bračnom očinstvu. Nadalje je utvrđeno kako su tužitelj i prvotužena roditelji još jednog djeteta, mlt. I. rođenog ...

7. Tužitelj D. Z. iskazuje kako misli da je boravio u obiteljskoj kući i s prvotuženom u vrijeme kada je začeta mlt. R., a ne može se sjetiti je li sam s njom imao intimne odnose u vrijeme začeća. Na upit suda što se dogodilo za vrijeme krštenja mlt. R., tužitelj odgovara da se ne može točno sjetiti, ali da je određene sumnje u svoje očinstvo imao i prije krštenja mlt. R., budući da mu je prije krštenja jedan čovjek rekao da ga prvotuženica vara, no sudu ne želi reći koji čovjek. Nadalje navodi kako ga je prvotuženica od kada je saznala da je trudna izbjegavala na način da nije htjela s njim pričati i poljubiti ga. Drugi dan nakon krštenja prvotužena mu je rekla da ga više ne voli, da ne želi biti s njim, da se želi razvesti i da je u njoj problem. Ne može se sjetiti što bi ostalo dodao sa svoje sumnje u očinstvo. Nikada s prvotuženom nije razgovarao niti ju upitao je li mlt. R. njegovo dijete. Nakon što mu je prvotužena rekla da ga ostavlja bio je u šoku i ne može se sjetiti je li mu nakon toga itko rekao da dijete nije njegovo. Bez obzira što je dobio poziv za obvezno savjetovanje i prije toga je sumnjao da mlt. R. nije njegovo dijete.

Na upit suda je li mu još netko nešto rekao da bi I-tužena bila intimna s nekim drugim muškarcem, tužitelj odgovara da mu je još nešto rečeno, ali ne može se sjetiti kada. Na upit suda je li mu još netko rekao, osim one osobe koja mu je rekla prije krštenja i čije ime ne želi otkriti, da bi I-tužena imala intimne odnose s drugim muškarcima, tužitelj odgovara da mu je samo ta osoba prije krštenja rekla da je I-tužena imala intimne odnose s drugim.

8. Prvotužena M. Z. iskazuje kako je bračna zajednica nje i tužitelja prekinuta 30. svibnja 2022. Za vrijeme trajanja bračne zajednice dok je bila s tužiteljem nije bila u intimnoj vezi niti s jednim drugim muškarcem. Zapravo jedini muškarac s kojim je ikada bila je tužitelj. U vrijeme kada je začeta mlt. R. od lipnja do 20. kolovoza 2021. tužitelj je boravio kod kuće, a također su obiteljski boravili u T. gdje je isti stanovao. Dana 17. kolovoza 2021. je saznala da je trudna i istog dana obavijestila je o tome tužitelja. Mlt. R. je tužiteljevo dijete, a tužitelja je ostavila budući da ga više nije voljela, isti je često izbivao od kuće i svu svoju ljubav orijentirala je na svoju djecu te je to bio razlog prestanka bračne zajednice. Nakon rođenja mlt. R. tuženik je otišao raditi u A., došao je na krštenje i na tom krštenju mlt. R. nije ni pogledao, a prvotužena nema saznanja da bi tužitelju netko govorio za njezine veze s drugim muškarcima, niti ju je tužitelj ikada pitao je li R. njegova, već je samo dobila tužbu radi osporavanja očinstva. Trudnoća mlt. R. bila je planirana. Štoviše, budući da je imala problema začeti, i ona i tužitelj su šest tjedna prije začeća pili čaj na biljnoj bazi. U tom su periodu svaki dan imali spolne odnose.

9. Ocjenom provedenih dokaza je nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj upisan kao otac mlt. R. rođene ... na temelju presumpcije bračnog očinstva sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje ObZ).

10. Nadalje je uvidom u račune i sms poruke te na temelju iskaza stranaka utvrđeno kako je proslava krštenja mlt. . bila 29. svibnja 2022., a iz iskaza stranaka slijedi kako je idućeg dana 30. svibnja 2022. prekinuta bračna zajednica tužitelja i prvotužene.

11. Odredbom čl. 401. st.1. ObZ-a je propisano kako tužbu radi osporavanja očinstva rođenog za vrijeme trajanja braka ili tristo dana od prestanka braka može podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

12. Sporno je, a s obzirom da tužitelj tvrdi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice imao određene sumnje u očinstvo, kada je isti konkretno saznao za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost utvrđenog očinstva i koja je to činjenica, pogotovo imajući u vidu da tužitelj navodi kako je za njega ta činjenica bila to što je prvotužena protiv njega pokrenula niz postupaka u srpnju 2022., a da on niti danas nema niti jedan dokaz, već i dalje samo sumnju.

13. Tuženik tijekom postupka navodi kako je i prije prestanka bračne zajednice imao određene sumnje u svezi s očinstvom nad mlt. drugotuženom koje je potvrdio "kasnije", međutim sud iz njegovog iskaza nije mogao utvrditi kada je to "kasnije" i koja su to konkretna događanja i kada bila koja bi izazvala i potvrdila sumnju u njegovo očinstvo. Naime, tužitelj iskazuje kako se ne sjeća je li imao intimne odnose s tuženom u vrijeme začeća (ljeto 2021.), a unatoč tome i sumnji u svoje očinstvo on podnosi tužbu tek 11. siječnja 2023. Nadalje navodi kako se ne sjeća se što je konkretno saznao na krštenju djeteta, da mu je "nešto" rečeno da je prvotužena bila s drugim muškarcima, ali se ne sjeća kada.

13.1. Međutim, ono čega se tužitelj decidirano sjeća i to navodi u svom iskazu jest da ga je tužiteljica nakon začeća izbjegavala te da mu je prije krštenja jedan čovjek rekao da ga prvotuženica vara, no sudu ne želi reći koji čovjek.

13.2. Po mišljenju suda, saznanje za mogućnost da je prvotužena s drugim muškarcima imala intimne odnose, a uzimajući u obzir da se sam tužitelj ne sjeća je li on imao intimne odnose s njom u vrijeme začeća, jest upravo činjenica koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva i od saznanja za ovu činjenicu teče subjektivni rok od šest mjeseci sukladno odredbi čl. 409.st.1. ObZ-a. Kako je krštenje mlt. R. bilo 29. svibnja 2022., a sam tužitelj navodi kako je prije tog dana od jedne osobe saznao da ga tuženica vara, tužitelj je tužbu podnio nakon proteka subjektivnog roka jer je ista podnesena 11. siječnja 2023. Jasno je da tužitelj niti danas nema nedvojben dokaz da nije otac djeteta, već samo sumnju, međutim od tužitelja se za podnošenje tužbe niti ne traži saznanje za nedvojben dokaz da nije otac djeteta (to se utvrđuje u postupku osporavanja očinstva), već je za podnošenje tužbe potrebno saznati onu činjenicu koja je takve prirode da dovodi u sumnju upisano očinstvo, a sumnja u bračnu nevjeru upravo to jest i od tog saznanja teče subjektivni rok.

13.3. Tvrdnje tužitelja u kojima tijekom postupka navodi da su "pojedina događanja" i "ono što je čuo na krštenju" (kasnije iskazujući da se ne sjeća što je konkretno na krštenju čuo), da se "ne sjeća" kada su mu "još neke osobe rekle da nije otac djeteta" su ocijenjene paušalnim i takve izjave ne mogu dovesti do toga da se subjektivni prekluzivni rok za podnošenje tužbe prolongira.

13.4. Činjenica da je prvotužena protiv tužitelja u srpnju 2022. pokrenula izvanparnični postupak radi privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati te da su 4. srpnja 2022. stranke sudjelovale u postupku obveznog savjetovanja kao i da je tužitelj 11. srpnja 2022. godine dobio poziv za prvi sastanak obiteljske medijacije nisu činjenice koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva da bi se od tih datuma mogao početi računati šestomjesečni rok za podnošenje tužbe radi osporavanja očinstva, kako se to tužitelj neosnovano na to poziva tijekom postupka, niti je tužitelj dostavio isprave u ovom pravcu.

14. Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe čl. 282.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) u vezi s odredbom čl. 409.st.1. ObZ-a tužbu je valjalo kao nepravovremenu odbaciti, s tim da ovdje valja naglasiti kako tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti i dijete i da tu tužbu u ime maloljetnog djeteta podnosi poseban skrbnik pa još uvijek postoji mogućnost osporavanja očinstva mlt. R. ukoliko takva tužba bude podnesena.

15. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 366. ObZ-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženica koje je zastupala punomoćnica sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Istima je dosuđena jednokratna nagradu u iznosu od 398,00 eura (Tbr. 7. st. 2. Tarife) s povišenjem od 10% za zastupanje dvije osobe (Tbr 36) što iznosi 437,80 eura odnosno s PDV-om 547,25 eura/4.123,25 kuna.

Osijek, 24. travnja 2023.

SUTKINJA

VANDA HORVAT,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Odvjetnica S. P.

2. Odvjetnica T. R.

3. Posebna skrbnica A. H.