REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-542/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. d.o.o., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica M. Š. T., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Pn-989/2017-81 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Pn-989/2017-81 od 24. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 24. siječnja 2023. godine.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.566,13 eura1/11.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 3. travnja 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 361,01 eura/2.720,00 kn.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.933,59 eura/22.103,12 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. V Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.“ 2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

2.1. Tužiteljica podnosi žalbu protiv st. III. izreke prvostupanjske presude, kojom je njen tužbeni zahtjev odbijen iz svih žalbenih razloga. Ističe počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 134. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odbijajućem dijelu. Ističe da se žalba odnosi na odbijeni dio tužbenog zahtjeva na ime povrede dostojanstva. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, predmetnim štetnim događajem povrijeđeno je dostojanstvo tužiteljice iz razloga što je proslava rođendana majke tužiteljice trebala predstavljati ugodan događaj, a završio je neugodnim incidentnom koji je, osim fizičkih bolova i straha, doveo i do povrede dostojanstva tužiteljice. Stoga tužiteljica predlaže da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troška žalbe.

2.2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da nije zaprimio podnesak tužiteljice od 24. siječnja 2023. kojim je uređen tužbeni zahtjev, da se protivio preinaci tužbe i da je podneskom od 24. siječnja 2023. ustrajao kod svih predloženih dokaza, a osobito kod saslušanja zakonskog zastupnika tuženika B. Š. kojeg prvostupanjski sud nije saslušao, čime je povrijedio načelo kontradiktornosti. Također, neosnovano nije saslušan svjedok Mario Puljić, za kojeg je utvrđeno da više nije zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova te da se nalazi na radu u inozemstvu. Međutim, navedeno ne može biti razlog da se taj dokaz nije proveo. Zbog nesaslušavanja predloženih osoba, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno. Ukazuje se da prozor koji je pao nije bio razbijenog stakla nakon pada, te da na tužiteljici nisu bile vidljive nikakve ozljede. Ukazuje se da nije bila ispunjena niti jedna pretpostavka za naknadu štete, da nema uzročne veze, niti štetne radnje u subjektivnom i objektivnom elementu. Ukazuje se da je tužiteljica još 2012. bila na fizikalnim terapijama zbog problema upravo s vratnom kralježnicom i ranije dijagnosticiranim glavoboljama pa se ističe da su tegobe kod tužiteljice postojale i prije štetnog događaja. O samom štetnom događaju nema svjedoka koji bi imali neposrednih saznanja, a tužiteljica je navodno nakon štetnog događaja uredno završila ručak u restoranu, ni kasnije nije imala na pregledima niti jednu ozljedu, posjekotinu i slično, a u predmetni toalet zasigurno nije išla u kaputu, s obzirom da je jela ručak, te je dio nalaza i mišljenja vještaka zbog toga nelogičan. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem je osporio sve žalbene navode tužiteljice, navodeći da se sudska praksa na koju tužiteljica ukazuje ne može činjenično povezati s konkretnim slučajem. Predlaže se da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Prvostupanjski sud naložio je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu isplatom iznosa od 1.566,13 eur / 11.800,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2017. (dan podnošenja tužbe) pa do isplate, dok je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za 361,01 eur / 2.720,00 kuna, sve s obrazloženjem, u bitnom, da je tuženik odgovoran za štetu koja se tužiteljici dogodila 24. ožujka 2016. u restoranu tuženika, u sanitarnom prostoru, kada je na tužiteljicu pao prozor i udario je u području ramena i vrata.

7. Suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. I činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno pa je tako utvrđeno:

- da je tužiteljica 24. ožujka 2016. bila s društvom na ručku u ugostiteljskom objektu tuženika,

- da je otišla na toalet tuženika, te u trenutku kada je otvorila vrata toaleta, začula je neobičan zvuk koji je dolazio odozgo, pogledala je gore i vidjela kako prema njoj pada drveni prozor toaleta, dimenzija 120 x 50 cm,

- da je instinktivno trznula glavom kako bi izbjegla pad prozora na glavu, te joj je isti sa drvenim okvirom udario u predio ramena i vrata,

- da nije bio nitko očevidac tog događaja,

- da je izlaskom iz toaleta bila u stanju šoka, da je o tome izvijestila voditeljicu objekta Z. Š., koja joj se ispričala za štetni događaj i ponuda da ih časti ručkom, što je tužiteljica odbila,

- da je pozvana policija koja je sačinila zapisnik o štetnom događaju, te je utvrdila da je doista prozor pao u prostor toaleta,

- da je toga dana puhao vjetar, ali ne takvih razmjera da bi se moglo smatrati višom silom,

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila neimovinsku štetu u vidu fizičkih bolova i straha zbog istegnuća mišića vratne kralježnice i natučenja lijevog ramena, uslijed čega je trpjela bol jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana, a slabijeg intenziteta tijekom 30 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah kumulativno tri dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno sedam dana, manjeg intenziteta u trajanju od 21 dan. Navedeno nije dovelo do trajnog umanjenja životne aktivnosti, niti je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega.

9. Na temelju tako utvrđenog činjenog stanja, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice zbog povreda prava osobnosti po kvalifikatornim elementima fizičkih bolova i straha, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio po osnovu povrede dostojanstva pravilnom primjenom materijalnog prava, čl. 1045. st. 1.i čl. 1100. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) i dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.566,13 eur / 11.800,00 kuna, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 361,01 eur / 2.720,00 kuna odbijen kao neosnovan.

10. Tuženik u žalbi ukazuje da mu u postupku nije dostavljen podnesak tužiteljice od 24. siječnja 2023., kojim je povišen tužbeni zahtjev. Međutim, navedeno ne predstavlja nikakvu pa ni relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je s tim podneskom tuženik bio upoznat na ročištu 30. siječnja 2023.

11. Također ne predstavlja niti bitnu povredu što prvostupanjski sud nije saslušao zakonskog zastupnika tuženika B. Š., s obzirom da po čl. 265. st. 1. ZPP-a sud može saslušati samo jednu parničnu stranku, ukoliko drugoj nisu poznate sporne činjenice. U konkretnom slučaju nije sporno da zakonski zastupnik tuženika Božidar Šare nije bio nazočan u vrijeme predmetnog štetnog događaja, već je bila nazočna od strane tuženika saslušana kao svjedok Z. Š.

12. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud trebao izvesti sve predložene dokaze jer po čl. 292. ZPP-a sud izvodi dokaze koje smatra potrebnim za utvrđivanje spornih činjenica, a u ovom slučaju sud nije izveo dokaz saslušanjem i drugog djelatnika policije koji je nazočio nakon štetnog događaja, jer je utvrđeno da je isti odselio u inozemstvo te je saslušan jedan djelatnik, koji se događaja nije niti sjetio, a uostalom navedeno nije niti relevantno s obzirom da je činjenično stanje, u pogledu samog štetnog događaja, nesporno među strankama te je utvrđeno saslušanjem tužiteljice i svjedoka Zrinke Šare, koja je bila nazočna kao djelatnica tuženika i koja je u svom iskazu potvrdila štetni događaj i navela da se radilo o njenom ugostiteljskom objektu.

13. Tuženik u žalbi navodi da ne postoji uzročna veza te da nema štetne radnje, što je neosnovano jer se štetna radnja sastoji u padu prozora toaleta na tužiteljicu, koji očito nije bio ispravan, s obzirom da nije utvrđeno da bi toga dana bio vjetar prekomjerne snage, koji bi mogao izbiti ispravan prozor iz šarki, za što je odgovoran tuženik u čijem objektu je došlo do predmetnog štetnog događaja.

14. To što tuženik navodi da nije puklo staklo na prozoru, ne može dovesti istog u povoljniju pravnu situaciju jer je i sama tužiteljica navela da se je, izbjegavajući staklo, izmakla i da ju je prozor s drvenim dijelom udario u rame, što je moglo usporilo pad prozora, a time i pucanje stakla istoga.

15. Tuženik osporava da bi povreda prava osobnosti u vidu fizičkih bolova i straha bila uzrokova predmetnim štetnim događajem. Međutim, navedeno nije osnovano jer je vještak izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, medicinski karton tužiteljice, te istu pregledao. Na temelju navedenog utvrdio je da je tužiteljica zadobila fizičke bolove i strah kako je navedeno, ističući da postoji uzročna veza između opisanog štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak je istakao da prije navedenog štetnog događaja tužiteljica nije imala značajnijih tegoba sa vratnom kralježnicom, pa ukazivanje tuženika da je bila 2012. na fizikalnim terapijama zbog problema sa vratnom kralježnicom, vještak nije našao da bi bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem zbog većeg proteka vremena, a i zbog činjenice da je u štetnom događaju došlo do istegnuća mišića vratne kralježnice koji ne nastaje direktnim udarcem ili traumom, nego naglim gibanjem vrata odnosno glave naprijed-natrag ili u stranu, a što je slično i kod prometnih nesreća gdje ne postoji direktan udarac u vrat nego gibanje glave u prostoru, a navedeno odgovara i iskazu tužiteljice koja je navela da je instinktivno trznula glavom kako bi izbjegla pad prozora na glavu.

16. Također, tuženik neosnovano ističe da je vještak činjenicu da nema ogrebotina ili podlijeva protumačio time da je tužiteljica imala kaput, jer nesporno tužiteljica nije imala kaput prilikom odlaska u toalet s obzirom da nije bio kraj ručku, ona se vratila za stol te je bila odjevena, ali ne i u kaput. Međutim, vještak je naveo da činjenica da je ista bila odjevena, i to vjerojatno u topliju odjeću s obzirom na vrijeme štetnog događaja, u mjesecu ožujku, rezultiralo je time da ista nije imala vanjske ozljede u predjelu vrata i ramena.

17. Tuženik u žalbi posebno naglašava da u pogledu štetnog događaja nije bilo svjedoka, što je točno. Međutim, štetni događaj je potvrdila i djelatnica tuženika te je iz policijskog zapisnika utvrđeno je da je prozor nađen na podu toaleta. Prema tome, a kako i nije za očekivati da bi bilo svjedoka u prostoru toaleta, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do predmetnog štetnog događaja, kako je to utvrđeno, te je pravilno tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete temeljem čl. 1100. ZOO-a, u visini koju tuženik žalbom posebno niti ne osporava.

18. Žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude nije osnovana, te neosnovano tužiteljica ističe da je zbog predmetnog štetnog događaja došlo do povrede njenog dostojanstva. Dostojanstvo je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su čast, kao vlastito osjećanje vrijednosti, te ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu. Svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštovanjem koji mu pripadaju na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge.

19. Predmetnim štetnim događajem u ničemu nije došlo do povrede dostojanstva tužiteljice, iz razloga što time što je na istu pao prozor u toaletu, nije umanjen njezin ugled jer nije nitko ni bio prisutan, a da je netko to i vidio, ne bi time bilo umanjeno dostojanstvo tužiteljice, jer događaj nije vezan uz osobnost tužiteljice, niti je umanjena njena čast, jer se radi o štetnom događaju koji se mogao dogoditi bilo kojoj osobi da je u tom trenutku ušla u prostor toaleta. Dakle, ne radi se o nečemu što je bilo usmjereno na osobnost upravo tužiteljice.

20. Iz navedenog razloga odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola, 24. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.