REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-518/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Biljana Bojanić kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB …, iz Š., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Š., protiv tuženika Ž. P., OIB …, iz Š., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Š., radi ovlaštenja na uknjižbu prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1215/2021-20 od 23. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1215/2021-20 od 23. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u st. I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se isti ovlašćuje kao jedini i isključivi vlasnik k.č.br. 1621/1 zk.ul. 1794 k.o. V. B. temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava s imena upisanog. U st. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 995,42 eura/7.500,00 kuna, dok je u st. III. izreke presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 866,00 eura/6.495,00 kuna.

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga. Ističe da je presuda neutemeljena, da je proturječna, da izreka proturječi razlozima, da su iskazi svjedoka i stranaka pogrešno interpretirani i izveden je pogrešan zaključak te pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže ukidanje presude i vraćanje na ponovan postupak, odnosno preinaku iste.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na kč. 1621/1 k.o. V. B. uz istodobno brisanje upisa s imena tuženika. Zahtjev tužitelj temelji na darovanju oca pok. Ć. J. prije više od četrdeset godina od podnošenja tužbe (tužba je podnesena 19. svibnja 2021.) i ustupa dijela nekretnine od strane u postupku saslušanih svjedoka F. J. i M. J..

6. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja utvrdivši da tužitelj nema pravi osnov stjecanja predmetne nekretnine, a nije niti dokazao da su mu svjedoci F. J. i M. J. ustupili svoje dijelove budući isti iskazuju da to nisu učinili.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

7.1. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (na koju tužitelj ukazuje kada navodi da je presuda proturječna, da izreka proturječi razlozima), presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, odnosno samih tih isprava ili zapisnika. Nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj navodeći da su iskazi pogrešno interpretirani. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Upravo je tako postupio sud prvog stupnja, izveo je sve dokaze koje je ocijenio potrebnim i koje su predložile stranke, analizirao istaknute prigovore i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

8. Odluku u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja temelji na utvrđenju:

- da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kojem je temeljio i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela navedene nekretnine (404m2 kako je označen na skici vještaka) u predmetu istoga suda poslovni broj P-1921/2014 (kojeg je vodio protiv istog tuženika; a u kojem postupku su uz tužitelja bili tužitelji i ovdje svjedoci - M. J. i F. J. koji su također tražili utvrđenje da su vlasnici točno određenog dijela predmetne nekretnine); - da je taj zahtjev (svih tužitelja) pravomoćno odbijen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovi broj Gž-5630/17-4 od 5. veljače 2019.

- da je u tom postupku predmet postupka radi utvrđenja prava vlasništva bio samo točno određeni dio predmetne nekretnine; da je utvrđeno da tužitelj (odnosno tužitelji jer su u predmetnom postupku tužitelji bili i ovdje svjedoci M. J. i F. J.) nije dokazao niti da je zaključen usmeni ugovor o darovanju između njega i oca, odnosno niti ugovor o diobi sa sunasljednicima nakon nasljeđivanja prednika, a slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za osnaženje takvih eventualnih ugovora, čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; ZOO/05);

- da je pravomoćnim presudama zbog izostanka, odnosno na temelju priznanja, Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-957/98 od 23. lipnja 1998. i poslovni broj P-585/98 od 29. travnja 1998. u kojem je postupku tužitelj bio Ž. P. (ovdje tuženik), a tuženi upisani suvlasnici tada predmetne nekretnine među kojima i Ć. J. (otac tužitelja) utvrđeno da je Ž. P. vlasnik predmetne nekretnine

- da niti u ovom postupku tužitelj nije dokazao da ima valjani pravni osnov za upis svojeg vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti da su mu svjedoci M. J. i F. J. ustupili svoj dio nekretnine jer isti to ne iskazuju; a na tužitelju je teret dokaza.

9. Tako utvrđene činjenice nisu dovedene u sumnju žalbenim navodima, a ne može se prihvatiti niti da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaze svjedoka jer je isti pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a pravilnost neposredne ocjene dokaza i izvedenih zaključaka ovome sudu nije dovedena u sumnju. Niti činjenica da se svjedoci i nadalje smatraju vlasnicima određenih dijelova (odnosno suvlasnicima) predmetne nekretnine, kraj postojanja navedenih pravomoćnih odluka ne ukazuje na pogrešnost ocjene i izvedenog zaključka suda prvog stupnja. Osim toga, a glede zahtjeva tužitelja valja navesti da svjedoci jasno iskazuju da „svoj dio nekretnine“ nisu ustupili tužitelju, kako to tužitelj tvrdi, već iskazuju da svoj dio, odnosno suvlasnički udio nisu darovali niti ustupili trećim osobama, pa niti tužitelju (svjedok M. J.), odnosno da su vlasnici dijela predmetne nekretnine (svjedok F. J.).

9.1. Nadalje, iz pravomoćne djelomične presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1912/2014 od 23. lipnja 2017., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž-5630/17-4 od 5. veljače 2019., slijedi da tužitelj nije dokazao niti koliki bi eventualno suvlasnički dio nekretnine pripadao njegovom predniku, ocu, da se poziva na usmeni ugovor o darovanju (od oca), a nije u posjedu niti tog navodno darovanog dijela predmetne nekretnine, pa se, glede takvog eventualnog ugovora, ne može prihvatiti da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 294. ZOO/05 (čl. 73. st. 1. ZOO/91). Dakle, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio bitno činjenično stanje.

10. Iz toga, cijeneći takva utvrđenja, slijedi kao logičan, pravilan i valjan zaključak suda prvog stupnja da nema valjane pravne osnove temeljem koje bi zahtjev tužitelja mogao se ocijeniti osnovanim u smislu postojanja vlasništva na predmetnoj nekretnini jer niti je dokazao ustup, stjecanje vlasništva od strane svjedoka, niti je utvrđeno postojanje osnova za stjecanje prava vlasništva darovanjem od strane oca. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 219. st. 1. u svezi sa čl. 221a. ZPP (na koju se opisno poziva kao teret dokaza tužitelja).

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 24. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić