Republika Hrvatska
Općinski sud u V.
V., T. M. 8
Poslovni broj: 13 P-…/…-
..
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u V., po sutkinji A. J.-M., u pravnoj stvari tužitelja F. C. iz B., I. Z. 7, OIB: …, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku iz B., M. 1, protiv tužene Z. b. d.d. iz Z., T. b. J. J. 10, OIB: …, zastupane po punomoćniku K. K. iz Z., R. c. 22, radi obvezno - ništetnosti, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, 28. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj …. od 31. svibnja 2007. godine zaključen između tužitelja F. C. iz B., I. Z. 7, OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J. 10, OIB: …, kao kreditora, ovjeren od strane javnog bilježnika N. O. iz B., P. P. 8/1 pod brojem … od 1. lipnja 2007. godine."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 373,28 eura[1] /2.812,50 kuna, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj F. C. je protiv tuženika Z. b. d.d. Zagreb, podnio tužbu 27. srpnja 2022. radi utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 31. svibnja 2007. (dalje; Ugovor) zaključenog između tužitelja F. C., kao korisnika kredita, i tuženika Z. b. d.d. Z., kao kreditora.
2. U konkretnom slučaju riječ je o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim u cijelosti navedeni Ugovor, i to zbog ništetnosti
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
pojedinih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica CHF i odredbi kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja se je tijekom postojanja obveze iz Ugovora mijenjala u skladu sa jednostranom odlukom tuženika
– Banke.
3. Zbog opsežnosti samih činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, sud u obrazloženju presude neće isticati cjelokupne navode, već samo one koje su prema ocjeni suda bitni za ovaj postupak.
4. Tužitelj ističe da je sa tuženikom 31.05.2007. zaključio Ugovor o kreditu za dovršenje obiteljske kuće broj … uz kamatnu stopu od 4,90% godišnje i valutnu klauzulu, da je iznos kredita iznosio je 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, na rok otplate od 180 mjeseci, te da mu prilikom potpisivanja kredita nisu dani Opći uvjeti poslovanja banke, kao niti Posebni uvjeti poslovanja banke, da mu nisu pojašnjeni niti načini na koje će se mijenjati kamatna stopa, niti parametri o kojima ovisi sama visina kamate stope, niti ga je bilo tko od strane tuženika obavijestio, niti upozorio o rizicima povećanja kamate stope, da o navedenom nije pregovarao sa tuženikom, kako prije potpisa predmetnog ugovora, tako niti kasnije kod promjene kamate, a niti mu je tuženik omogućio sudjelovanje u određivanju uvjeta predmetnog kredita ni na koji način, već mu je predmetni kredit ponuđen faktično, po principu uzmi ili ostavi.
5. Valja napomenuti da se tužitelj u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH (dalje: VTSRH) broj Pž-… od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. kojom je u točci 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-… od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
6. Iz navedenih razloga tužitelj smatra navedeni Ugovor u cijelosti ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke pa stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetan i bez pravnog učinka navedeni Ugovor.
7. U opsežnom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da tužitelj nije
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
dokazao da je potrošač, niti da se je sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, zatim opreza radi, ističe prigovor zastare iz razloga što bi eventualno potraživanje tužitelja po navedenom Ugovoru bilo u zastari, istaknuvši da je odlučna činjenica koju bi sud trebao uzeti u obzir u ovom predmetu, da su tužitelj i tuženik dana 26. veljače 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odr. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" broj 102/15 – ZIDPKP/15). Naime, tuženik ističe da Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog Zakona ZIDPKP/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samog početka i da je valjan, da je Dodatkom Ugovora o kreditu stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, da tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, da je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, pa ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u eurima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita, i na kraju da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge.
8. Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan, ističući da možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi Ugovora, a što u cijelosti osporava u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog Ugovora, pozivajući se pri tom na odredbu čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 799/07 i 133/09) kojim je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, kao i na odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu; ZOO), a koji Zakon čini lex generalis u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača, propisano je skoro jednako da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, te da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Slijedom navedenog, ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, a što tužitelj u cijelosti osporava, tužitelj smatra da to nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu.
9. Iz navedenih razloga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 31. svibnja 2007., i to zbog ništetnosti
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) i odredbe o promjenjivosti kamatne stope, odnosno, ukoliko bi se i smatralo ništetnim odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, da li bi u tom slučaju bio u cijelosti ništetan predmetni Ugovor o kreditu.
11. Slijedom navedenog, sud smatra da se u konkretnom slučaju, imajući posebno u vidu deklaratorno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, radi o pravnom pitanju o kojemu je valjalo prvenstveno odlučiti.
12. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (str. 6-13), u dopis Z. b. od 12. studenoga 2015. (str. 39), u izračun konverzije na dan otkaza kredita s učincima do 30. rujna 2015. (str. 43-48), u informativni sažetak izračuna konverzije (str. 49), u pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (str. 50), u reguliranje tražbine nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu (str. 51), u Izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti CHF, odnosno kredita denominiranih u KN s valutnom klauzulom uz CHF, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama (str. 67-69), u punomoć broj … (str. 71-72), u otplatni plan kredita za razdoblje do 10. kolovoza 2022. (str. 91-102), temeljem Ugovora o kreditu - konverzija tražbine u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (str. 103-108), u potvrdu od javnog bilježnika - solemnizacija (str. 109-110), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 118), u obavijest o izračunu efekata konverzije (str. 119), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 120-121), u potvrdu javnog bilježnika od 09. srpnja 2019. (str. 122), o Zapisnik o uručenju od 9. srpnja 2018. (str. 118-125), u nalog za odašiljanje otkaza Ugovora o kreditu (str. 126), u otkaz kredita (str. 127), u izvadak iz poslovnih knjiga Z. b. (str. 128-129), u potvrdu ovršnosti (str. 130-131), u rješenje V. suda RH, posl. br. Rev-…2 (str. 218-220), u rješenje Županijskog suda u B. (str. 221-224), u presudu Ž. suda u S. i u S. kao i uvid u rješenje VSRH, posl. br. Revd-…. (str. 245-257), te dokaz saslušanjem tužitelja F. C. kao stranke (str. 241-242).
13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka postupajući sukladno odr. čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
14. U provedenom postupku sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, 31. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu za dovršetak kuće broj …, i da se radi o potrošačkom kreditu,
- da je navedenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 66.000,00 CHF, i da se je tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju Banke za CHF,
- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,90 % godišnje, te da je
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
ugovoreno da tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,
- da je ugovoren rok otplate kredita u trajanju od 180 mjeseci,
- da su stranke 26. veljače 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju,
- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-… od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli.
15. Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.
16. Valja istaknuti da je predmet raspravljanja u ovom postupku utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, i to samo zbog ništetnosti djela ugovorenih odredaba o predmetu i cijeni, i to dijela u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF i dijela ugovornih odredaba o ugovorenoj kamati. Međutim, prema odr. čl. 1065. ZOO i čl. 21. ZOO bitni sastojci Ugovora o kreditu je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno Ugovorom, time da eventualna ništetnosti odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i ugovoren način na koji se mijenja kamatna stopa, obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu, jer ugovor može opstati bez njih, ne povlači i ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a pogotovo ne ništetnost cijelog ugovora, u konkretnom slučaju Ugovora o kreditu.
17. Naime, odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 102. Zakona o Zaštiti potrošača, izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa, kao što je to u konkretnom slučaju. Zakon o
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
zaštiti potrošača ne propisuje koje su konkretne posljedice djelomične ništetnosti ugovora, ali određuje da se na sva pitanja o ništetnosti koja nisu uređena u Zakonu o zaštiti potrošača supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju ukoliko bi ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku Banke bile utvrđene ništetnim, ne znači da bi u tom slučaju otpala obveza potrošača platiti banci kamate. Isto tako, u slučaju utvrđenja da su ništetne i ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, to ne bi značilo da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora, jer potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor u slučaju da je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu CHF. U tom slučaju pojedini potrošač bi bio ovlašten u individualnom sporu od pojedine banke zahtijevati samo naknadu one štete koja je mu je prouzročena ništetnim odredbama, no, to nije predmet ovog postupka, već je predmet ovog postupka tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka navedeni Ugovora o kreditu.
18. Slijedom navedenoga, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, i presudio kao u točci I. izreke.
19. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, a trošak tuženika u iznosu od 373,28 eura/2.812,50 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tuženika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 149,31 eura/1.125,00 kuna, na zastupanje na raspravi 28. veljače 2023. u iznosu od 149,31 eura/1.125,00 kuna i na PDV od 25% godišnje u iznosu od 74,76 eura/562,50 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22: dalje – OT). Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.
U Virovitici 28. veljače 2023.
Sutkinja:
A. J.-M.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.
Dostaviti:
1. Odvj. M. P., B., M. 1
Poslovni broj: 13 P-…/…-..
2. Odvj. K. K., Z., R. c. 22
